emocije

Što se događa u našem mozgu kad čujemo frazu ‘Nemam vremena’ – i imamo li hrabrosti zamijeniti je nečim iskrenijim?

Je li moguće da je moj bivši, poznat i kao serijski prevarant koji mi je slomio srce, bolje nanjušio recept za sretan život od mene i njegovih dvanaest bivših?

Jeste li se ikada poželjeli osjećati sretnije, smirenije, samopouzdanije? Jeste li jednako toliko puta upali u zamku traženja instant-savjeta za postizanje tih ugodnih emocija, samo kako biste se u konačnici osjećali još nezadovoljnije jer „samo misli pozitivno“ nije urodilo plodom? Što ako bih vam rekla da postoji način za prevariti kemiju vlastitog mozga i istrenirati se na postizanje željenog emocionalnog stanja na zahtjev?

Emocionalna umjetna inteligencija (EAI) više nije znanstvena fantastika. Od analize izraza lica na poslu do modela koji navodno na forumima prepoznaju finu ironiju i sarkazam. Zašto je svijet marketinga i korporacija opsjednut čitanjem emocija i koliko je opasna ideja da se na osnovi suznih očiju, skupljenih usnica i namrštenog čela može odgonetnuti kako se netko doista osjeća.

Najnovija istraživanja s Aalto Sveučilišta u Finskoj pružaju odgovore na brojna pitanja o ljubavi. I može li se na osnovu rada mozga prepoznati je li riječ o romantičnoj, seksualnoj ili roditeljskoj ljubavi. I ne manje bitno – može li vaša slatka mačka doista nadmašiti naklonost prema zgodnom strancu u busu?

Ma možemo mi biti emotivno i mentalno inteligentni koliko želimo, no što kada smo prema partneru otvoreni kao egipatska Sfinga. Američki liječnik Robert N. Johansen predstavio je 5 kriterija na osnovu kojeg se gleda koliko smo intimno inteligentni

Svi znamo, najlakše je upasti u toksičnu vezu, no što je s onom zdravom? Ovo je pet pokazatelja stabilne, ali ne i dosadne ljubavi, kažu psiholozi, psihoanalitičari i jedna mačka s Trešnjevke

Ljubav nije matematika, pa ipak, ako ljubav nisu ni Sawyer ni Bateman, a ni Jack, postoji li zlatna sredina? Netko tko vam oduzima dah, a istovremeno je vaša sigurna luka? Tražimo li previše? Nemoguće? Ili je problem u tome što smo kao djevojčice često pjevušile onu „Traži se dečko“ i malčice preozbiljno shvatile stih „… napola anđeo čuvar i napola vrag“?

Ljubav kao muška sigurnosna mreža (i ostale istine koje ne želite čuti)