KADA SE VEZA VRTI U KRUG: Zašto nas pali-gasi veze više iscrpljuju nego što liječe

Lena Ivanović
26.10.2025.

Zvuči poznato? On ode, vi plačete, pa se javi, i odjednom sve opet ima smisla. Dok ne nestane ponovno. U pop-kulturi, takve veze su posvuda – od Rossa i Rachel do Carrie i Mr. Biga – i uvijek ih prodaju kao veliku ljubav koja jednostavno ne zna odustati. U stvarnosti, to više sliči emocionalnom toboganu koji ne staje dok netko ne povrati.

Psihologija za to ima i precizniji termin: ciklične veze. Nedavna studija objavljena u časopisu Family Relations otkriva da osobe koje stalno prekidaju i obnavljaju istu vezu češće razvijaju simptome depresije i anksioznosti. Drugim riječima, nije sve to “strast i drama” – nego kronični stres u elegantnom pakiranju.

Britansko psihološko društvo objašnjava: “Osjećaji kaosa i turbulencije povećavaju doživljaj nestabilnosti, što može potaknuti loše mentalno zdravlje.” Drugim riječima, to beskrajno „možda još jednom“ troši emocionalni imunitet i briše granice između uzbuđenja i iscrpljenosti.

Pa čak i da se ta veza koja je non-stop na rubu jednog dana zarola, istraživanje Sveučilišta u Missouriju pokazalo je da su ljudi u ovakvim vezama manje zadovoljni odnosom, češće sumnjaju u partnera i osjećaju nesigurnost, čak i kad se sve „opet krene dobro“. Slična studija Sveučilišta Kansas State ističe da recidiv veze povećava emocionalnu iscrpljenost i otežava donošenje odluka o budućnosti – jednostavno, energija se troši na popravke umjesto na gradnju nečeg stabilnog.

Zanimljivo je i to da se, prema psiholozima, u takvim vezama često nalaze osobe koje još nisu razvile stabilan osjećaj vlastite vrijednosti. Oni koji duboko u sebi ne vjeruju da zaslužuju mir, češće biraju dinamiku koja im ga nikad neće dati. Ljubav koja boli im se, paradoksalno, čini poznatom – gotovo domaćom. Dr. Lindsey Gibson, autorica Adult Children of Emotionally Immature Parents, to objašnjava ovako: “Ljudi koji nisu naučili vjerovati vlastitim emocijama često ponavljaju odnose koji ih povređuju – jer se nesvjesno vraćaju onome što im je poznato, čak i ako boli.”

A možda je upravo zato formula jednostavna, ali brutalna: ako se morate stalno pitati hoće li se vratiti, nije ljubav – nego navika. I dok Hollywood i dalje kune u “velike povratke”, zdravije bi bilo da počnemo slaviti one koji znaju kad je stvarno kraj. A tko će ga znati? Možda i taj famozni mir nije baš tako dosadan, nego samo osjećaj koji još nismo dovoljno često imali pa se na njega nismo mogli navući.

Vizuali: Canva i Unsplash

Pročitaj više

Pravo na ranjivost

Ljubav kao muška sigurnosna mreža (i ostale istine koje ne želite čuti)

Riješite HSP test

Jesmo li kao društvo ušli u eru hiperosjetljivosti, kako se nositi s njom i zašto bismo konačno trebali prestati osjetljive ljude zvati mekušcima

Anatomija ljubavi

Helen Fisher, stručnjakinja za ljubav i antropologinja, godinama se pitala isto – kako se i zašto zaljubljujemo baš u određenu osobu, a na 6,9999 milijardi smo otporni i ne bi s njima ništa započeli niti na pustom otoku. Evo i odgovora…

Nećemo vam više lagati, jer najnovija istraživanja sve više dokazuju onu tezu da ljubavni algoritmi koji nam obećaju da će nam dok kažemo ‘seks’ pronaći ‘dovoljno savršenog partnera’ uglavnom ne funkcioniraju, jer ni ljudi ni sami ne znaju što žele. Pa kako će nam netko pomoći da nađemo partnera kada postoji tako velika nepodudarnost između onoga što ljudi misle da žele i onoga što im zapravo odgovara u stvarnom životu. I ne manje bitno, znači li to sada da bismo se ovog trena trebali maknuti s ekrana, jer potraga za online partnerom nam oduzima previše vremena, a šanse da će ona i uspjeti u stvarnosti su ionako daleko premalene?

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.