Kada je u rujnu 2016. Angeline Jolie žurno predala zahtjev za razvod navodeći nepomirljive razlike, Brad Pitt se odmah bacio u mahnitu potragu za terapeutom. No, kako pronaći pravog terapeuta kada ti brojne tužbe već leže za vratom, oni bivši imaju u svojim ormarima ili sefovima pospremljene stare snimke razgovora koje bi tako lako mogle procuriti u javnost, a i problemi s alkoholom i pretjeranom slavom su tu. Nije stoga čudo da se Brad morao ‘nahodati’ po ordinacijama prije nego što nađe čovjeka od povjerenja. A i pitanje je koliko je do kraja mogao biti iskren u svojim razgovorima kada i zidovi imaju uši.
No čini se da Brad Pitt nije usamljen po tom pitanju, jer jedno istraživanje koje je prevedeno na 500 odraslih osoba koje odlaze na terapiju je otkrilo da je više od 90% sudionika lagalo svoje terapeute u nekom trenutku. Razlog? Strah od osude i posramljivanja pacijenta, priznalo je čak 60% sudionika tog istraživanja.
Frka da će vas terapeut krivo gledati
Osim toga, izgleda da i taština radi svoje, jer mi većinu vremena želimo predstaviti drugima najbolje verzije samih sebe. “Dakle, čak i na najpovjerljivijem mjestu kao što bi trebala biti psihoterapija, mi još uvijek štitimo tu svoju sliku o sebi”, objašnjava Barry Farber, jedan od autora knjige ‘Secrets and Lies in Psychotherapy’. No s druge strane, ponekad ovaj stav prema neotkrivanju previše detalja ima i smisla, izjavio je Farber za TIME. Naime, osobe koje su preživjele traumu također mogu lagati svojim terapeutima te izbjegavati razgovor o svojim traumatičnim iskustvima – i to zbog straha od ponovnog proživljavanja stresnih osjećaja.
Iskrivljena stvarnost i duži put do oporavka
Pa ipak, iako možda i ima nešto u onoj replici iz serije ‘House’ koja kaže da je osnovna istina ljudske prirode ta da baš svi lažu. Jedina varijabla je o čemu, činjenica je da odnos pacijent-terapeut koji počiva na prevelikim manipulacijama, iskrivljavanjima stvarnosti i lažima može poraziti samu svrhu terapije: iscjeljenje. Naime, kada pacijenti ne otkrivaju stvarni opseg svojih borbi, terapija postaje manje učinkovita, budući da terapeut radi s nepotpunim informacijama. To može dovesti do krivih dijagnoza, neadekvatnih planova liječenja i produljenih patnji za pacijente.
No s druge strane, možda bi trebalo pitati Brada Pitta kako pronaći onog pravog terapeuta s kojim ćete odmah kliknuti i kojem ćete se moći što više otvoriti, jer obveza iskrenosti nije samo na pacijentima. Terapeuti također moraju omogućiti pacijentima da se osjećaju sigurno da posve iskreno iznesu svoju priču, pružajući im ono što bi se moglo nazvati neosuđujuć prostor.
