Ne žele poslati poruku da je ono što se dogodilo bilo u redu
No ovdje je važno imati na umu da oprost ne znači da se slažete s onim što se dogodilo ili da smatrate da je to što se dogodilo među vama bilo u redu. Zapravo, oprost ima vrlo malo veze sa samim bolnim događajem, no opraštanjem donosimo svjesnu odluku da se oslobodimo ogorčenosti, želje za osvetom ili bijesa koji su proizašli iz boli, jer vjerujemo da ćemo se osjećati bolje ako te emocije i misli ne nosimo sa sobom.
Ne zaslužuju da im oprostim
Mnogi ljudi odbijaju oprostiti jer vjeruju da osoba koja ih je povrijedila mora više patiti. Time miješaju pravdu s procesom iscjeljenja. Pravda je nešto što se rješava na sudu, ali ne funkcionira kada te sudske parametre primjenjujemo na vlastito ozdravljenje. Osoba koja vas je povrijedila možda ne zaslužuje oprost, ali to ne znači da vi zaslužujete živjeti s ogorčenošću i gorčinom. Iscjeljenje zahtijeva oprost, bez obzira na to tko je počinitelj ili što je učinio. Iako oprost koristi obje strane, više je riječ o oslobađanju žrtve od ogorčenosti nego o oslobađanju počinitelja.
Ne mogu im oprostiti jer im ne mogu vjerovati
Oprostiti nekome tko vas je povrijedio ne znači da toj osobi iznenada ponovno vjerujete. Možda ćete im vjerovati, a možda i ne, ovisno o njihovoj dosadašnjoj pouzdanosti, ali povjerenje nije preduvjet za oprost. Mnogi ljudi ne žele oprostiti jer ne vjeruju da se osoba koja ih je povrijedila promijenila ili će se promijeniti. No to je pitanje povjerenja, a ne oprosta.
Oprost nam omogućuje da krenemo naprijed nakon što smo povrijeđeni, umjesto da ostanemo zaglavljeni u prošlosti zbog neoslobođene ogorčenosti. Povjerenje je potpuno druga tema i treba biti povezana s pouzdanošću druge osobe. Bit će situacija u kojima ćete oprostiti, ali toj osobi više nikada nećete vjerovati. Postavljanje zdravih granica i realnih očekivanja način je na koji se možete nositi s osobom koja nije pouzdana.
Naslovni vizual: Unsplash
