Kažu da je znatiželja ubila mačku, ali isto tako bila sjajna inspiracija svim tražilicama i AI programima. Jer, ako je vjerovati istraživanjima ljudskog ponašanja na internetu, izgleda da će najduže preživjeti pitanja. Kako skuhati tjesteninu al dente, koliko ima kila Bella Hadid i što je na licu radila Kendall Jenner? Uostalom, internet je pun slika prije i poslije zahvata, make-upa i make-overa, na kojima su slavne žene izlistane kao nekada na Divljem zapadu – oni posteri s natpisom Wanted, kojima su se tražile glave negativaca. Kako stvari stoje, izgleda da se od toga doba malo toga promijenilo. No naše glavno pitanje sada glasi – zašto? I koji je glavni pokretač tog javnog linča? Posramiti nekoga i proglasiti varalicom? Istaknuti da je privilegiran jer ide na estetske zahvate? Ili potaknuti da nam transparentno iznosi račune, jer zašto bismo vjerovali da naprosto nismo svi rođeni tako lijepi?
Ne moramo čak ići daleko u Hollywood da bismo prepoznali taj trend. Pa svaki dan na Instagramu dobivamo dokaze o tome što je svaka od žena iz klana Kardashian tijekom godina radila na sebi. Posljednja u nizu koja je posebno stradala jest Kendall Jenner, koju su doslovce razapeli nakon gostovanja u podcastu u kojem tvrdi da ništa nije radila na licu. Uostalom, svaka od nas ima pored sebe neku retro frendicu koja je u stanju satima hvaliti ljepotu svoje bake na turbo-retuširanim fotografijama snimljenima pod suncobranom i lošom lećom te na fotki koja je odstajala pedesetak godina pa je, zbog zuba vremena, izgubila na oštrini, a pritom će oštre zube pokazati zato što neka nadobudna frendica koristi filter.
„Pa ona uopće ne izgleda tako. Bila je na zahvatima i u međuvremenu promijenila lični opis. Trebala je možda odabrati i novo ime. Loše će ona završiti, jer već sutra će se pojaviti AI alati koji će sve njezine igre s licem prokazati kao čistu prevaru.“
Je li natjecanje u ljepoti kao sport pa da trebamo izbaciti ekipu koja uzima doping?
Istina, izbori ljepote već su odavno izgubili na važnosti, budući da je svijet shvatio da ljepota ima tisuću oblika i veličina. Pa ipak, negdje u nama kao da tinja neki stari plamen koji nam govori: „A što ako je u tijeku neko nevidljivo natjecanje, ravno kakvom sportskom nadmetanju? I svi oni koji varaju, bilo make-upom, filterima ili filerima, jednom će biti diskvalificirani. Kao da su uzeli doping. I morat će vratiti sve medalje, pardon, lajkove i beneficije koje idu u paketu.“ Jer što je drugo iza svega toga nego naša želja da nekoga prokažemo kao varalicu, manipulatora i nekoga tko nema „čistu ljepotu“. Drugim riječima, da eliminiramo sve one koji varaju, ne bi li na terenu ostali samo oni koji igraju časno i dostojanstveno te, više od svega, zaslužuju tu nevidljivu krunu ljepote.
S druge strane, problem je u tome što bi se možda reklo što neko iz teškaške kategorije (mislimo na količinu novaca i PR artiljeriju kojom upravlja kako želi) dolazi u ring s onima iz light kategorije (onima koji imaju para samo za filtere) pa se borba čini totalno namještena, a poraz neizbježan. Jer oni koji koriste loše filtere (i oni dobri koštaju) jednog dana će se probuditi u basic stanju i neće moći zavaravati neprijatelja umiješno kao oni operirani? I eto onog vražjeg trokuta koji nas gura u loše raspoloženje i neprijateljski odnos prema tijelu koje nas je ‘izdalo’ i ne surađuje. A ono najgore – vječnog natjecanja među ženama, a koje je izvrsno prikazao film “Supstanca”. Film koji u naslovu sadrži eufemizam za doping.
Možda problem ipak nije u tome što su neki posegnuli za filterima, filerima ili dobrim svjetlom, nego u našoj potrebi da vjerujemo kako postoji fer igra u svijetu koji nikada nije bio pravedan. Ljepota je ionako često bila društveni konstrukt koji se mijenjao s kulturom, odgojem, manirama i tehnologijom — od pudera i steznika do filtera i AI alata. Baš poput Baudelairea, koji u poglavlju Éloge du maquillage piše da sve što je lijepo i plemenito proizlazi iz računa i estetskog izbora, a ne iz pukog povratka prirodi, možemo vidjeti da su make up, moda i estetski trikovi manifestacija ukusa za idealom, a ne čista prijevara.
I dok danas uporno tražimo varalice koje treba razotkriti, rijetko se pitamo zašto nam je toliko važno da netko drugi izgubi – i hoćemo li ikada dočekati pravu slobodu koja leži u tome da svatko oblikuje svoje lice i tijelo kako želi – prirodno, umjetno ili negdje između – bez straha od osude?
