Kako započeti tekst, a da se nitko u njemu ne prepozna i da si ne umisli da si mu namjerno sada zabila nož u srce i nastavila svrdlati sve dok ne prokrvari i ne pokaže barem zrno ili dva emocija. Razumije se, s leđa, jer glavni negativci uvijek operiraju iz mraka i vrebaju u bespućima interneta. I hoće li usporedba sa sportašima uopće poslužiti svrsi ako kažemo da je raspad komplicirane i neformalne veze, kako se prevodi situationship, najsličniji onoj situaciji kada pojedine velike nade na velikim sportskim natjecanjima spikeri odjednom počnu zvati velikim tragičarima, jer su ih strogi suci diskvalificirali s natjecanja. I to samo zato što im je jedan živac prebrzo poslao impuls do centra koji aktivira kretanje pa su pojurili ususret cilju i prije nego što je ostatak svijeta začuo znak ‘sad’. E tako nekako se osjećaju svi oni koji su imali nesreću da im propadne veza zvana i situationship.
Zašto situationship boli?
Znate o čemu govorimo, uložili ste neko vrijeme u dopisivanje i razgovore, otvorili srce, oni gostoljubiviji od nas su ga možda i brže-bolje ponudili na pladnju, a određeni dijelovi mozga su se automatski aktivirali i da vas netko sada pošalje na magnetsku, kladimo se da bi se sjajili svi centri kao na kakvom rave partyju. A onda je jedna strana naglo zatvorila pipu, prekinula brzi dotok hormona sreće, a vi nemate koga zvati u pomoć. Na prvi pogled, stvar zapravo i nije bila tako ozbiljna da biste ikoga zvali, a kamoli dizali paniku, niti je ta famozna veza i trajala neko vrijeme da bi uključivala baš takvu bol i komplikacije, kao što su primjerice zajedničko stanovanje, veći ili manji projekti, kupovine na kredit i prijatelji koji se tek trebaju opredijeliti za stranu.

Ubitačna kombinacija – miksati riječi što i ako
Pa zašto dovraga onda ta bol nikako da prestane? I ne vrijedi li u prekidu ‘skoro pa veze’ ono staro pravilo oporavka koje kaže da vrijeme koje ste zajedno proveli naprosto podijelite s pola pa si u kalendar zapišete da ćete toliko dugo biti u komi? Dobro došli u svijet opakih fantazija, a u kojem na prvi pogled uopće ne vrijedi ono što vrijedi u krutoj stvarnosti. Ta gledali smo film ‘Pisma Juliji’ i mislili smo da smo apsolvirali onu jednadžbu koja kaže – znate li što se dogodi kada postavite dvije riječi – ‘što’ i ‘ako’ jednu pored druge. Naime, kada su te dvije riječi odvojene, one su vrlo korisne i miroljubive i nikome ne prijete. No ako ih postavite jednu uz drugu, e tada ste nadrapali jer one doslovce imaju moć progoniti vas do kraja života. Što ako? Što ako? Što ako…?
Fantazije o tome što je moglo biti mogu otežati prelazak preko situationshipa više nego preko veza koje su organski došle do svog kraja. Jer dok na kraju stvarne veze razmišljate o konkretnim lijepim uspomenama, dotle u onoj baziranoj na fantazijama u beskonačno vrtite film što je sve moglo biti…
Jer ruku na ranjeno srce – ono što nije, ali je moglo biti, ima neopisivu privlačnost za ljudsku maštu. Iako je na ovoj premisi nastalo brdo sjajnih filmova i SF scenarija, nesretna nuspojava ovog razmišljanja, koje se zove kontrafaktualno razmišljanje (zamišljanje alternativnih ishoda), je to da vas vrlo brzo vodi u spiralu, a na čijem se dnu nalaze tuga, žaljenje i, naravno, brdo neodgovorenih pitanja. A baš nigdje natpisa Exit, jer čovjek koji se zapleo u ovoj spirali hipotetskog razmišljanja više je nekako u vezi sa svojim umom. A svatko tko je ikada pokušao blokirati vlastiti um, zna da je to zadatak koji ne može riješiti ni najažurniji tim koji sjedi u Irskoj i rješava hitne probleme korisnika društvenih mreža.
Kada hormoni igraju protiv vas
S druge strane, nisu samo nerealne fantazije i privremeno sljepilo ti koji otežavaju izlazak iz ove neugodne situacije nego i hormoni. Slikovito rečeno, vaš mozak je sve donedavno i dalje bio na medenom mjesecu i na vrlo visokoj razini proizvodnje hormona sreće, vezivanja i adrenalina, kada se dogodio krah i u vašoj privatnojj tvornici sreće sve je naprosto prenaglo stalo. Upravo iz tog razloga i taj pad tako pakleno boli. Čekajte, nemojte otići, jer sada tek slijedi najbizarniji dio. Naime, za razliku od svih vaših ‘stvarnih veza’, kada ste dali sve od sebe i prekinuli na onaj staromodan način – uz koju svađu, povišeni ton i hrpu izgovorenih uvreda pa ste se na kraju svega osjećali kao maratonac koji je došao do kraja cilja, i sada još samo treba otrčati zadnjih par metara pa da se strovali na pod i pošteno odmori prije nego krene dalje.
E, pa to sve lijepo zaboravite, jer u ovom slučaju, nema dobre vijesti, jer ni odmor nije na vidiku. A ne možete se čak ni uloviti za neke ružne uspomene i mrziti tog gada kojeg ste nekada kovali u neba kada je sve još bilo u uzlaznoj fazi. Uostalom, kako ćete nekoga i optužiti, a kamoli smatrati odgovornim za nešto kada se čovjek s druge strane nikada nije ni obvezao na vezu, a što dodatno samo još više komplicira ionako kompliciranu vezu, otežava komunikaciju, kao i nagađanje hoće li se ta klimava veza možda vratiti na početne postavke i normalno nastaviti dalje…

Veze bez početka i kraja, a koje je gotovo nemoguće predvidjeti
Osim toga, u ovoj vrsti neformalnih veza u nastajanju zapravo i nema jasnog početka, niti konačnog kraja, jer kako može uopće i doći do prekida nečega što, zapravo, nikada nije postojalo? Uf, pa ovo je pitanje za filozofe, jer mi ostali gotovo da nismo u stanju prepoznati kada je ‘skoro pa veza’ zaista gotova, Posebno u situacijama kada netko jako romantičan nekako ne želi vjerovati u gorku istinu pa se neprestano vrti, kao u kakvom rollercoasteru koji se pokvario, sve brže i luđe u krug. Pa vi sada izađite iz vražje spirale.
Hrpa neodgovorenih pitanja
Nešto kao da vas je netko poslao na natjecanje sa zavezanim očima, meta vam doslovce pleše na elastičnoj opruzi, a vi trebate predvidjeti gdje bi se mogla naći i pogoditi je. E, tako se nekako i čovjek može pripremiti za kraj situationshipa. Veza ne samo da nije ni pošteno počela, samo se brzo zahukala i iz nekog razloga naprosto pukla, no to ne znači da ćete se iz ove situacije izvući lišo, jer vaše tijelo je već počelo oponašati sve one toksične obrasce toplo-hladne veze, a koja se stalno prekida i obnavlja, ostavljajući vas u totalnoj konfuziji, mentalnoj iscrpljenosti, anksiozne, nesigurne i na rubu svega da se dobrovoljno prijavite na kakav oporavak.
Pa vi sada nađite vremena da si još pošteno odgovorite na sva ona pitanja koja vam danima i noćima lebde nad glavom – a zašto je zapravo ova veza i prekinuta? Zar doista niste bili dovoljno poželjni, zanimljivi, vrijedni za pravu vezu? Postoji li šansa da ste nekom bili samo neka vrsta igračke u virtualnim vodama, koju je brže-bolje odlučio zamijeniti nekom drugom, čim ste rekli nešto što im nije po volji ili je možda s druge strane doista bio kakav bot, a ne čovjek? Sve odgovore šaljite na adresu pismajuliji@mood.hr. Diskrecija zajamčena.
Naslovni vizual: Unsplash
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 