TEKSTIL KAO NOSITELJ SJEĆANJA

NATAŠA MIHALJČIŠIN: ‘Željela sam odati počasti svim ženama koje stoljećima tkaju, heklaju, vezu, štrikaju i izradjuju čipke’

Nika Kovačić
14.06.2026.

Dizajnerica Nataša Mihaljčišin osmislila je kolekciju odjeće i modnih dodataka u suradnji s tkaljama iz majanskih zajednica okupljenima u gvatemalskoj zadruzi Trama Textiles, uz potporu Zaklade ARQA

Zagrebačka modna dizajnerica Nataša Mihaljčišin predstavlja u svom izložbenom salonu u Zagrebu kolekciju nastalu u suradnji sa Zakladom ARQA iz Dubaija i zadrugom Trama Textiles, organizacijom koja već gotovo četiri desetljeća okuplja tkalje iz autohtonih zajednica gvatemalskih visoravni.

Rad Nataše Mihaljčišin obilježen je istraživanjem konstrukcije i dekonstrukcije, tekstura pletiva i tekstila, tradicionalnih zanata i tehnika te odnosa tijela i forme koja ga odijeva. U tom kontekstu ova suradnja nije bila dekorativno citiranje majanske tradicije, nego rad s arhivskim vintage tekstilima koji nose vlastitu povijest i unutarnju logiku. Zadruga Trama Textiles osnovana je 1988. godine, tijekom građanskog rata u Gvatemali, kao organizacija tkalja iz majanskih zajednica. Danas djeluje iz Quetzaltenanga (Xela) kao zadruga koju u potpunosti vode žene te povezuje tkalje iz različitih regija zapadnog gvatemalskog visočja. Njihov tekstil nastaje tehnikom tradicionalnog tkanja na tkalačkom stanu s pojasom (backstrap weaving), pri čemu je tijelo tkalje povezano s tkalačkim sustavom.

U kontekstu kolekcije, tekstil nije tretiran kao egzotičan ornament, već kao nositelj kulturne memorije. Ograničen broj komada nije rezultat planski stvorene ekskluzivnosti, nego same prirode proizvodnje: ručnog tkanja, sporog procesa izrade, ograničenog kapaciteta materijala i sirovina te ručne izrade odjevnih komada i modnih dodataka. Projekt je pokrenut u trenutku kada modna industrija sve češće govori o održivosti, ali znatno rjeđe o ljudima, uvjetima rada i odnosima koji stoje iza proizvodnje. Ova suradnja ne nastoji ponuditi univerzalna rješenja niti romantizirati zanatstvo.

Umjesto toga, naglašava autorstvo svih sudionica te uloženo vrijeme i stvarnu vrijednost njihova rada, elemente koje industrijska moda sustavno potiskuje. Suradnju je inicirala Zaklada ARQA iz Dubaija, koju vodi dizajnerica i poslovna žena Andrea Yateem. Cilj Zaklade je povezati tradicionalne zanatske zajednice s međunarodnim tržištem i suvremenim dizajnerima kroz modele dugoročne ekonomske održivosti. To uključuje koordinaciju proizvodnje i distribucije te zaštitu tradicionalnih zajednica i zanata kroz ravnopravno partnerstvo. Zaklada ARQA ne nudi klasičnu humanitarnu pomoć, već razvija održive modele koji autohtonim zajednicama osiguravaju ekonomsku neovisnost utemeljenu na vlastitom kulturnom naslijeđu, obrtničkom umijeću te umjetnosti.

Cjelokupan prihod od prodaje kolekcije reinvestira se u programe Trama Textiles i projekte Zaklade ARQA. Kolekcija se sastoji od devet unikatnih komada: asimetričnog topa, prsluka, jakne, triju haljina-tunika, suknje i dviju torbi. Svaki je komad izrađen od ručno tkanog tekstila koji proizvode žene povezane u zadrugu Trama Textiles, uz konstrukcijske intervencije te ručno rađene pletene i kukičane aplikacije Nataše Mihaljčišin. Kolekcija je ograničena jer to zahtijevaju dimenzije i motivi tkanja. Svaka je tkanina rezultat ručnog rada koji zahtijeva iznimnu preciznost i dugotrajan proces izrade, nakon čega slijedi jednako zahtjevna transformacija u odjevne predmete i modne dodatke.

Zaštitno lice kampanje je model i influencerica Elena Dizdar, koju je u Zagrebu snimio modni fotograf Franjo Matković pod vodstvom umjetničkog direktora Zaklade ARQA Romana Deckera. Stilistica je Laura Bošnjak, a šminku i frizuru potpisuje Magdalena Matković.

Riječ Nataše Mihaljčišin

Diskurs globalnog sela u kojem danas funkcioniramo pruža nam mogućnost susreta na različitim razinama i u različitim kontekstima. Kolekcija je nastala upravo kao čežnja za transteritorijalnim razgovorom o tekstilu i u njemu zabilježenim tragovima povijesti, naslijeđa i, napose, želje za stvaranjem: tkanjem! Dizajnerski susret različitih ženskih iskustava, upisanih u različite prostorno-vremenske okolnosti, postavlja estetsko pitanje bliskosti i povezanosti. Zamišljala sam svaki komad kolekcije kao razgovor između osoba koje se ne poznaju, koje su fizički udaljene i čiji se susret odvija u materijalnom dodiru njihova rada. Simbolički, bilo je to kao da je jedan dio kompozicije odsviran na jednom kraju svijeta, drugi na drugom, pa je sve montirano u jedinstveno djelo – na krojačkom stolu.

Osmišljena kao dijalog, kolekcija je realizirana s najtoplijom namjerom odavanja priznanja i počasti svim ženama koje stoljećima tkaju, heklaju, vezu, štrikaju i izradjuju čipke. Satima i satima, nit po nit, ubod po ubod, strpljivo i uporno, onkraj računanja vremena, onkraj profiterskih gabarita modne industrije. Radi nužnosti stvaranja ljepote! osmišljena kao dijalog, kolekcija je realizirana s najtoplijom namjerom odavanja priznanja i počasti svim ženama koje stoljećima tkaju, heklaju, vezu, štrikaju i izradjuju čipke

Kolekcija je dostupna u izložbenom salonu Nataše Mihaljčišin, na adresi Ulica Antuna Bauera 9, Zagreb.

Fotograf – Franjo Matković

Zaštitno lice – Elena Dizdar

Umjetničko vodstvo – Romano Decker

Stilistica – Laura Bošnjak

Šminka i frizura – Magdalena Matković

Asistent fotografa – Vilim Tavčar

Pročitaj više

Od prve egipatske olovke za oči, preko cara Konstantina koji je bio praotac današnjih filtera jer si je na kovanicama umjetno povećavao oči, do današnjih estetskih zahvata koji su tako suptilni da se gotovo i ne vide – njemačka spisateljica Rabea Weihser u knjizi Kako smo postali tako lijepi istražuje zašto smo već stoljećima u lovu na ljepotu. I zašto je digitalno ogledalo ponekad tako opasno.

U samome srcu Zagreba, na adresi Martićeva 4, pronalazimo Galeriju Paravan, prostor koji na iznimno interesantan način spaja umjetnost i toplinu doma. Iza nje stoji dizajner Vanja Rakočević, autor čiji se rad kreće između uporabnog i skulpturalnog objekta, povezujući suvremeni dizajn, antikvitete i rijetke artefakte u jedinstvenu, intuitivno vođenu cjelinu.

O instinktu kao ključnome alatu pri selekciji i stvaranju, odnosu funkcije i estetike te ulozi boja pri uređenju razgovarali smo s Rakočevićem koji je također podijelio vlastita razmišljanja o važnosti slow design filozofije kojoj se u posljednje vrijeme vraćamo kao i o svemu onome što gubimo odaberemo li se osloniti isključivo na modernu tehnologiju umjesto na stvarna iskustva prostora i života uopće.

Da savršena simetrija ne postoji, znamo već odavno. Uostalom, koliko je već eseja napisano o predivnom i intrigantnom licu Kate Moss, koje nije 100 % simetrično, ili o različitoj boji očiju Davida Bowieja? Očito ne dovoljno, jer trend koji je uzeo maha i koji je na TikToku prikupio 200 milijuna pregleda zove se Facial Harmony. O čemu je točno riječ i zašto ne prestajemo ganjati taj nedostižni ideal?

Malo je uzoraka u svijetu mode koji su uspjeli spojiti dvije krajnosti – šašavi look i onaj dašak konzervativne old money estetike.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.