Prije nekoliko godina zatekla sam se na poslovnom putovanju u Londonu, točnije rečeno u mini kombiju u kojem su sjedili predstavnici svih generacija. Bilo je tu influencera, brend menadžera pa čak i jedan direktor u šezdesetima. Možda smo svi šutjeli jer je naš vozač vozio suludom brzinom, ali još čudnije miješao sve stilove glazbe – sad Bach pa malo I’m Barbie Girl pa onda Nine Inch Nails i naziv pjesme koji nećemo navesti jer ne želimo šokirati i zbuniti Google. Na kraju vožnje direktor je jedini imao hrabrosti reći – Interesting Choice of Music. I to tako neobičnim tonom, kao da je ispao iz kraljevske palače, da smo prijateljica i ja to godinama nastavljale koristiti kada nešto nismo mogle jasno spremiti u ladicu.
Zadnji put sam te četiri riječi iskoristila kada sam vidjela svoju prijateljicu kako se obukla, no prije svega potrebu da kombinira predugačke nokte kojima doslovce pola stvari ne može obaviti s hudicom iz koje joj se jedva vidjela glava. U mom svijetu to je bilo kao da je netko iskombinirao Posh i Sporty Spice, no ona me samo blago upozorila da je vrijeme stilskih kodova odavno mrtvo i da je danas fora baš u tome da miksaš sve kontradiktorno u toliko originalnom patchworku da nema šanse da ti netko nadjene tako plitko ime kao što su ga imale Spajsice. Uostalom, žene imaju znatno više identiteta od pet Spajsica.
Tko kaže da gen Z nema stila?
Zna to najbolje Demna Gvasalia koji se na modnoj reviji u Milanu itekako poigrao identitetima te potvrdio ono što već godinama rade pripadnici generacije Z – miksaju sve što im padne pod ruke. Što veći kontrast, to bolje. Oversized jakne s rubljem, ragbi majice s uskim suknjama. Okreće stilske kodove, rastavlja ih i sastavlja na neočekivane načine, a ponajviše ženske tipove. Nema više onoga: jeste li u klubu šminkerice ili buntovnice? Jer sada svi sjede u jednoj te istoj sobi, u ovom slučaju, kako kaže ime revije Store u Gucci butiku, i biraju identitete onako kako kupujemo dok skrolamo na mobitelu, posve nesvjesni da su nekada postojale neke institucije, glazbena plemena ili vaše društvo u školi koje su određivale gabarite urbanih plemena.
Kontrolirani kaos
Pa ipak, iako brojni promatrači sa strane koji u džepu drže tu rečenicu Interesting Choice of Music i ne znaju kako protumačiti taj patchwork svega i svačega, izgleda da neke sheme ipak postoje. Iako na prvi pogled sav taj mladenački bunt koji se sastoji od dugih trenirki koje se vuku za Birkenstock sandalama i nožicama u čarapama poput nekog plemićkog plašta možda podsjeća na onaj stari grunge koji su furali Kurt Cobain i Kate Moss. No to je samo varka, jer nema tu više tragova onog starog pristupa koji kaže – boli me briga za sva pisana i nepisana pravila. Jer ako malo bolje pogledate, kosa više nije razbarušena, već pomno frizirana, make up je toliko slojevit da se iz aviona vidi koliko je truda uloženo u skincare, laminaciju obrva i duge, duge nokte koji prijete da će nadmašiti i onih čuvenih 9 incha bunta i prkosa.
Drugim riječima, kaos je u igri, ali je toliko kontroliran kao da je netko odlučio ljubavna pravila prevesti na modni jezik. A to znači samo jedno – modni situationship gdje ništa nije definirano. Samo to da živi u trenutku i ne želi pristati na nikakva etiketiranja. S jedne strane, kao daleki potomci romantičara – nismo li o tome sanjali? Da budemo apsolutno slobodni i da možemo izraziti našu hiperindividualnost koja se neprestano mijenja, baš kao brojna raspoloženja u mladosti, a odjeća i partneri naručuju jednim swipeom. Ne znamo što bi rekli Kurt i Kate, ali kako stvari stoje – kaos je i dalje in, s tim da sada svi znaju da treba čitati i ona sitna slova, a ona u ovom slučaju kažu – Sve je OK, dok stvari ipak držimo pod kontrolom, pa makar onaj Gucci remen koji drži sve slojeve izgledao kao da je ležerno privezan, a zapravo je čvrst kao pojas za spašavanje.
