Najodrživiji je komad odjeće onaj koji već posjedujemo i uvijek iznova nosimo. Na drugom mjestu je vintage, a na treće se probijaju nove tehnologije koje žele smanjiti ugljični otisak i količinu otpada koji nastaje zbog brze mode.
Ljubitelji mode postaju sve osvješteniji i traže odgovorniju proizvodnju, etičnost prema ljudima, okolišu i životinjama na koje ona direktno utječe. Vapaji za promjenom i održivošću potaknuli su modne gigante, ali i manje proizvođače, te inovatore koji pronalaze nove materijale.
Od stola do ormara
Kako stvoriti nove sirovine koje ne samo da neće negativno utjecati na okoliš, niti puniti odlagališta otpada već smanjiti ugljični otisak? Odgovor je u prirodi koja nudi brojne alternative plastici, poliesteru, pa i klasičnoj životinjskoj koži i devastacijskom uzgoju pamuka.
Umjesto kože, kao opcija kojom se pošteđuju životinje, pojavila se veganska koža, sinonim za poliuretan i druge verzije plastike. No to ipak nije čudesno rješenje, kao što se na prvu možda čini. Dok kožne torbice nosimo godinama, pa i desetljećima, predmeti od tzv. eko kože skloniji su se ranije habati, trošiti i završiti na smeću, kao nerazgradivi otpad.
No novi materijali koji se razvijaju dolaze iz prirode, pa čak i od ostataka hrane. Kao odlična alternativa za kožu koriste se gljive kao što je Reishi, izdržljivi materijal koji nalikuje na prirodnu kožu te se već „testirao“ u proizvodnji modnih dodataka, čak u suradnji s Hermesom.
Tu su i kaktusi, čiji se mesnati listovi koriste za izradu novih verzija kože, a u nekim varijantama kombiniraju se s Tencelom koji se radi od eukaliptusa. Za takvu vrstu materijala potrebno je manje vode, a na kraju svog životnog ciklusa, korišteni materijali mogu se razgraditi ili reciklirati.
Taj je materijal koristila i Amber Valletta za dizajniranje Karl Lagerfeld torbica, kao ambasadorica održivosti brenda. Bila je inspirirana jastukom koji je Karl posvuda nosio sa sobom, a modna interpretacija tog osobnog detalja bila je izvedena od kaktus-kože koju proizvodi Desserto u Meksiku i za koju nije potrebno navodnjavanje.
Voće je također dio modne budućnosti: jabuke i grožđe, točnije (kore i drugi nusprodukti koji ostaju u proizvodnji hrane i sokova) mogu se iskoristiti za nastanak novih sirovina koje će postati trendi dodaci. Iz stabljika ananasa izvlače se vlakna od kojih se proizvodi hipoalergenska tkanina, otporna na plijesan, pa se koristi za proizvodnju tkanina za primjerice vanjski namještaj.
Bogatstvo mora
Osim na kopnu, pravo bogatstvo sirovina može se pronaći i u moru. To prehrambena, farmaceutska i kozmetička industrija znaju odavno, a sada otkriva i modna. Prije svega, tu su alge, koje neke kompanije ciljano uzgajaju u vertikalnim podvodnim farmama. Time ne zauzimaju velike poljoprivredne površine, te za razliku od pamuka, ne troše vodu, a pritom upijaju ugljični dioksid, studija iz 2019. pokazala je da može apsorbirati do 20 puta više CO2 od šuma.
One se zatim pretvaraju u tekućinu koja se može koristiti kao boja ili kombinirati s celulozom za kreiranje tekstila, a koriste ih ekološki osviješteni brendovi poput Pangaie.
S obzirom na to da je za proizvodnju samo jedne pamučne majice potrebno do 2700 litara vode, procjenjuje WWF, a samo 15% odjeće se reciklira u SAD-u dok većina završi na otpadu, prenosi CNN, dobro je znati da se radi i na novim rješenjima koja uključuju biorazgradive materijale, ali i procese koji smanjuju potrošnju resursa.
Pa se čini da je budućnost ipak svjetlija, ali i egzotična: s torbicama od kaktusa ili gljiva, košuljama od algi, jastucima od ananasa…
Naslovni vizual: Unsplash / Karina Tess
