Sjedim s frendicom na kavi, poznatom glumicom i pasioniranim ljubiteljicom gadgeta. Odjednom joj prilazi gospodin u šezdesetima s fancy šeširom na glavi, koji je zamoli da se potpiše na razglednicu. Obje se lagano osvrćemo jer mislimo da je u igri skrivena kamera. No moja frendica, pravi profi, uzima smjelo olovku u ruke, oči joj se nasmiješe, a onda upita gospodina – “Oprostite, kako se ono piše slovo D?”
Naravno, fora je ovdje samo da glumica pobere još više simpatija, jer gospodin sjeda za naš stol i kreće priča o dobrim starim običajima i kako više nitko ništa ne radi rukom, a kamoli da piše čestitke i razglednice. No moja frendica se ne da. Oboružana najnovijim modelom mobitela, za par sekundi pokazuje gospodinu najnoviji modni hit. Yves Saint Laurent Rive Droite majicu, koja na sebi sadrži riječi umjetnika Nicka Turnera. A odmah potom i pamučnu torbu Rafa Simonsa s rukom pisanom porukom preuzetom iz umjetničkog djela belgijskog slikara Philippea Vandenberga.
Oprostite, poruka je nejasno napisana
“Što piše na majici”, pita znatiželjno gospodin koji nije ponio prave naočale, no mi mu nažalost ne možemo pomoći jer neke su riječi prekrižene, neke svjesno napisane u brzini, podsjećajući nas da je nekada na ovoj majici radio čovjek od krvi i mesa, a ne robot koji ju je dizajnirao na osnovi algoritma, a potom precizno izrezao ili još bolje – isprintao na 3D printeru.
“A jeste li sigurne da je u igri čovjek? Tko zna, možda je i taj tako nesavršeno ljudski i šarmantni štih koji nam prodaje 100% ljudskost zapravo neka vrsta umjetne inteligencije”, dobaci gospodin. Istina. Više se čovjek ne može ni opustiti na kavi, samo gleda gdje je koja zamka – skrivena kamera, robot, namještaljka.
Haljina s tragovima života
Naš slučajni sugovornik se uskoro diže od stola i kao pravi džentlmen plaća račun, a dok se okreće, neki klinac na električnom romobilu prođe pored nas, zakači konobara koji prolije po našem stolu malo kave. “Je li ovo možda neki znak”, pita me frendica. No, kako sada i ja podižem obrvu jer ne kužim o čemu priča ona mi pokaže pet sejvanih modela haljina modne dizajnerice Marije Kulušić koje već neko vrijeme gleda i ne može se odlučiti. No kada je vidjela kako dobro stoji urednici Tini Bačić – kako je u isto vrijeme haljina elegantna, klasična, a opet s pomakom te je svima posve jasno da je mogla nastati samo u našem vremenu.
Originalnost, individualnost i osobni touch
Istina, izgleda da su se modni dizajneri malo pobunili protiv fast fashion pravila, jer originalnost, individualnost i osobni touch su totalno na cijeni, a to znači da nije sve ostalo na rukom ispisanim tkaninama koje su jako in. Iako, ako netko pita – hrvatski umjetnik Saša Šekoranja je desetljećima prije predvidio ovaj trend pisanja rukom.
No ako malo bolje pomnije promotrimo modnu scenu, izgleda da su sada u igri i suptilne greške, baš poput tragova od kave ili crvenog vina koje je modna dizajnerica Marija Kulušić majstorski utkala u svoje haljine, a koje nas tako dobro podsjećaju na pravi život. Na sve one neplanirane i nedizajnirane situacije koje se ne događaju samo nama, nego i našim haljinama, a u isto vrijeme nam podižu obrvu, dok gledamo kako modni dizajneri hrabro ruše neke nevidljive granice, igrajući se pri tome s modom i svim njenim pravilima.
Ustajemo od stola, moja frendica uzima i salvetu s tragovima kave. Uostalom, gdje bi mogla bolje ostaviti šarmantnu poruku napisanu rukom. “Ne čekaj me s večerom. Otišla kupiti Marijinu haljinu. Rashladi crveno vino! XoXo”
