Nekad je kratka kosa bila znak oslobođenja – frizura koja je govorila: „Neću trošiti vrijeme na ono što me definira izvana.“ Sjećate se samo divne Jean Seberg u filmu “Do posljednjeg daha”. Ili Mije Farrow, Audrey Hepburn, Demi Moore i Angeline Jolie na početku karijere! Kratka kosa nije samo isticala njihove crte lica, liniju vrata, eleganciju, nego i unutarnju snagu. S druge strane, duga kosa smatrala se relikvijom patrijarhata, ostatkom vremena kada su žene bile „ukrasi“. No, kao i sve što žene dotaknu, i ta je simbolika doživjela preokret. Današnja duga kosa više nije znak poslušnosti, nego odmaka. Kad žena danas nosi kosu do struka, kao Demi Moore u šezdesetima ili Charlize Theron koja se preko noći s kratke preobratila na dugu kosu, to nije zato što želi biti princeza ili Matovilka – nego zato što može. Baš kao što su je furali svi buntovnici u mjuziklu “Kosa”.
Jer, budimo iskreni: duga kosa zahtijeva vrijeme, brigu, sredstva, luksuz da se posvetiš sebi. Kao i dugi nokti. Kao i oversized odijela. Sve tri stvari – nepraktične, pretjerane, pomalo drske – povezuje ista estetika otpora. To su oblici ženstvenosti koji ne traže dopuštenje da zauzmu prostor.
Kad žena uđe u sobu s kosom koja se prelijeva niz leđa i ramenima koja nadmašuju siluetu muškarca do nje, to je tiha verzija rečenice: „Ne igram više po vašim pravilima.“ To nije onaj glamur koji želi odobravanje i da se nekome svidite. To je glamur kao teritorij – prostor koji žena osvaja i uređuje po vlastitoj mjeri.
Je li kosa pitanje politike, svjetonazora, estetike i skrivanja godina?
Pa ipak, ako je to, kako neki kažu, samo kosa – posve frivolna stvar podložna trendovima, raspoloženjima i prekidima – ili, kako kaže moja frizerka kad nešto opako zezne: „Materijalček koji brzo raste“, zašto je onda članak na ovu temu objavljen u New York Timesu izazvao toliko rasprava? I je li na kraju svega kosa dio politike, novi statusni simbol, pitanje osobnog pogleda na svijet i estetiku ili znak (ne)sigurnosti? Nije tajna da se duga kosa uklapa u trend zvan tradwife te da je Melania Trump prva prva dama koja je na toj funkciji nosila dužu kosu. I da ju je na svečanoj večeri u Westminsteru nadmašila jedino Kate Middleton. No, s druge strane, i Michelle Obama je pustila kosu čim je napustila službu, pa bi rezultat zapravo bio dosta izjednačen.
A lista žena s dugom kosom koje prkose pravilima i ne sanjaju o udaji niti poslu za Trumpa podugačka je – od J.Lo, koja je podržala Kamalu Harris, preko opake buntovnice Angeline Jolie, koja se napila muškarcima krvi (doslovno i metaforički), vozila avione, furala lateks i kratke kose, pa sve do Carrie Bradshaw, koja u zadnjim epizodama serije “I tek tako” nosi fantastičnu dugu kovrčavu kosu kao na početku serije.
Zašto osuđujemo žene koje nose perike?
Dakle, ako ćemo dugu kosu osloboditi vezanosti uz lijevu ili desnu političku opciju, je li ona možda pokazatelj kako se nosite sa starenjem ili, još bolje, prkosite godinama? Naime, velik broj kultura dugu i bujnu kosu povezuje s posebnom snagom, mladošću i plodnošću. Ne morate uredno pratiti vijesti iz svijeta slavnih da ne biste naišli na nekoliko stotina članaka koji nisu ništa drugo nego body shaming i čisti ageizam – u kojima se propituje nose li Nicole Kidman, Kate Middleton i Naomi Campbell perike. I što nam to zapravo skrivaju? Iako je o pitanju perike, posebice afroameričke kulture, vrlo iskreno progovorila serija “I tek tako”.
Kao da se društvo još uvijek ne može pomiriti s tim da žena ima pravo izabrati kako će izgledati – ne da bi prevarila, nego da bi se izrazila. U kulturi koja je godinama opsjednuta „autentičnošću“, mi i dalje mjerimo žensku iskrenost po dužini korijena kose. Ako je previše prirodna – „zapustila se“. Ako posegne za perikom – „lažna je“. Ako ima bore – stari. Ako ih nema – nerealna je. Iako se rasprava o dužini ženske kose produžila i na Facebooku, a odgovori variraju od onih da je najveći mit da će vas kratka kosa pomladiti do toga da bi se trebalo ugledati na starije gospođe iz debele prošlosti koje su nosile pundže ili pletenice oko glave pod maramom, možda je pravi odgovor na pitanje zašto i dalje nosite dugu kosu usprkos godinama – taj da to činite jer možete i želite.
Jer možda duga kosa danas nema nikakve veze s godinama, politikom ni statusom. Možda je to tek mali, osobni luksuz – podsjetnik da sloboda dolazi s godinama i hrabrošću da radiš sa svojim tijelom i kosom što god ti srce poželi. I da ti nitko više ne određuje kada je vrijeme za rez.
