Volim misliti da sam zrela, odgovorna, samosvjesna i relativno neosjetljiva osoba koja se može nositi sa svim i svačim što život donese. Pa ipak (!), kad donese neko mišljenje koje nismo tražili, ne mogu reći da ću ga dočekati s oduševljenjem. Koliko god druga osoba bila u pravu.
„Kolegice, dobra vam je premisa, samo tako nastavite, ali trebali biste proučiti više literature. Pročitajte X, Y i Z…“, bila je konstatacija koju mi je uputio jedan profesor na faksu na ranojutarnjem seminaru tijekom kojeg se nitko nije baš uključio u raspravu. Nakon glatkog prolaska kroz osnovnu i srednju školu, ova konstruktivna kritika bila je akademsko „buđenje“ koje sam u tom trenu doživjela kao svojevrstan hladan tuš kojeg pamtim još i danas. Ali morala sam priznati, premda nevoljko, da je bio u pravu. No kako to prihvatiti – i doista od toga profitirati?
Što je konstruktivna kritika
Za razliku od negativne kritike koja se fokusira samo na problem i ne nudi opcije za popravak, konstruktivna kritika pruža vrlo specifične i praktične načine kako popraviti trenutnu situaciju.
Svaka kritika može bocnuti, ali konstruktivna je iskrena, jasna i usmjerena na pozitivne promjene te stvara osjećaj povjerenja i sigurnog (radnog) okruženja u kojem se ne sramimo postavljati pitanja, tražiti savjet ili preporuke.
Kako primiti konstruktivnu kritiku?
Tražili je ili ne, može se dogoditi da budemo suočeni s konstruktivnom kritikom. U tom trenu trebamo ignorirati svoje instinkte koji nam šapću da se „dočekamo na zadnje noge“ i krenemo u protunapad već trebamo – ostati mirni.
Tuđe mišljenje i sugestija nije napad, već prilika za učenje, pa ono što bismo dalje trebali napraviti jest saslušati i sagledati tuđu perspektivu. Ako vam nije sasvim jasno, poželjno je postaviti potpitanja i tražiti smjernice.
Zahvalite na prijedlozima i ostavite si vremena da o svemu razmislite. Možda ćete uvidjeti neke manjkavosti svog rada koje ste previdjeli, a možda izaći iz svega s boljim argumentima, ali ono što je ključno u ovom trenutku jest refleksija prije sljedeće akcije.
A kako biti konstruktivan u svojoj kritici?
Bilo da se radi o novom dečku najbolje frendice, svjetskom prvenstvu u nogometu ili najnovijem filmu, svi mi uvijek imamo mišljenje o tome kako bi nešto trebalo biti ili izgledati – i ne sramimo ga se izreći. No je li to uvijek poželjno – i prije svega konstruktivno.
Budite specifični: Generaliziranje i nejasna objašnjenja će zvučati negativno i vjerojatno neće pridonijeti željenom ishodu. Umjesto „skroz su krivi vizuali za tu kampanju i niste uopće shvatili bit“, probajte s nečim u stilu „za ovaj projekt tražimo fotografije u svijetlim nijansama koje…“ – i uputite osobu u boljem smjeru, te dajte konkretne upute.
Upakirajte kritiku: Učinite kritiku „probavljivijom“ uz tzv. „feedback sandwich“. Taj se sendvič sastoji od pohvale, kojom započinjete razgovor, gdje ističete pozitivne strane, zatim smjernice za popravak aka kritiku, te završite u pozitivnom duhu.
Pripazite na trenutak i emocije: Dobar trenutak je ključan, a njega ćete teško pronaći na kraju užarene rasprave ili prepirke. Stoga ako zaista želite da vas se čuje i da vaše sugestije budu uvažene, dajte vremena da se stvari „ohlade“, prije nego uručite dozu konstruktivne kritike.
„To je samo moje mišljenje“: Istaknite da se radi o vašoj perspektivi tako da kažete „ja mislim; smatram itd.“, umjesto korištenja neodređenih glagolskih oblika poput „to bi se trebalo“…
Saslušajte drugu osobu: Nemojte „baciti bombu“ i napustiti prostoriju, već ostavite prostora za raspravu, potpitanja i sagledavanje nečije perspektive prema kojo možete bolje formirati svoje savjete.
I prije svega budite empatični! Nikome nije ugodno biti taj koji je „na tapeti“, koliko god dobronamjerna ona bila…
Naslovni vizual: Unsplash / Tingey Injury Law Firm
