Kao i svi drugi ljudi s bezopasnom opsesijom društvenim mrežama, voljela bih se s godišnjeg odmora vratiti s barem nekoliko dobrih fotki, ali suočena sa stražnjom, a posebice prednjom kamerom svog mobitela, počnem preispitivati te svoje ideje. I svoj izgled. Izgleda li moj nos doista tako?!
Srećom, manjak slobodnog vremena sprečava me u produbljivanju eventualnih kompleksa, ali ne mogu reći da mi nije par puta prošlo kroz glavu – a što bi bilo da ga operiram? Bi li uopće ličila na sebe? Bi li to izgledalo bolje ili gore?
Minijaturni, nenametljivi, praktički nevidljivi
Za oblik našeg nosa zaslužna je evolucija tj. klima kojoj su se naši preci prilagođavali, otkrili su znanstvenici. Uži nos pomaže zagrijati zrak koji udišemo, dok su šire nosnice i plosnatiji nos karakteristične za klime gdje je zrak topliji i rjeđi pa ništa ne smije ometati njegov protok, zaključio je genetičar Mark Shriver proučavajući tisuće noseva. I dok je preživljavanje u nemilosrdnom podneblju bilo pokretač oblikovanja izgleda naših predaka, u današnje vrijeme klimatiziranih prostora i prilagođenih ambijenata sila vodilja je – seks. „Ako je išta bilo oblikovano seksualnom selekcijom, to je lice“, tvrdi Shriver.
XS nosići postali su svojevrsni standard u medijima. „Nos je već dugo ključan u promišljanju ljepote ljudi. Kako i ne bi, kad se nalazi doslovce posred lica, ističući se u odnosu na druge crte. Ironično, što manji to bolji. A savršenim se smatra onaj koji na sebe privlači što manje pozornosti“, opaža Psychology Today.
Uzevši to u obzir, možda je manje šokantan podatak da se godišnje u svijetu obavi preko 800,000 operacija nosa, a kad scrollamo Instagramom, nemoguće je oteti se dojmu da su gotovo svi tamo dio te statistike.
Pa možemo li se oduprijeti trendu za koji prognostičari kažu da će rasti (pun intended) i kako? U svijetu gdje je body positivity i prihvaćanje vlastita tijela odavno zavladalo medijskim prostorom, kako prihvatiti onaj dio tijela koji je i dalje van svih okvira i standarda ljepote – nos koji prelazi veličinu „small“?
Transformacija
Istražujući ovu problematiku, htjela sam se prisjetiti još slavnih žena s velikim nosevima. Googleov odgovor: Penelope Cruz, Natalie Portman, Giselle Bundchen, Cate Blanchett, Scarlett Johansson… Molim?!? U kakvom to svijetu živimo gdje se nos Scarlett Johansson smatra velikim? I smatraju li se te žene ljepoticama usprkos ili zahvaljujući tim navodnim velikim nosevima?
Neke je upravo to odudaranje od nemogućih holivudskih standarda učinilo slavnima i prepoznatljivima – a toga je možda najbolje svjesna Jennifer Grey, zvijezda filma „Prljavi ples“. Glumica nije dobivala uloge kakvima se nadala, čak ni nakon što se proslavila plešući s Patrickom Swayzejem, pa se u dobi od 26 odlučila na operaciju nosa, nadajući se zaokretu u karijeri. No uspješna operacija nosa bila je hladan tuš: nakon nje nisu je prepoznavali čak ni bliski prijatelji, a ni fanovi te kaže da je preko noći izgubila identitet i karijeru. „Bila sam, kao i na početku, percipirana ne kao cijela osoba već kao nos“, napisala je u svojim memoarima.
Nos kao mapa svijeta
A ona nije jedina – vlasnica jednog od najpoznatijih i bolje plaćenih lica na svijetu, Bella Hadid, rekla je da žali što je kao tinejdžerka operirala nos: „Žao mi je što nisam zadržala nos svojih predaka. Mislim da bih s vremenom srasla s njim“.
Time je podsjetila još jednom i na rasne i eurocentrične predrasude s kojima se susreću svi oni koji odudaraju od tih nametnutih i nedovoljno preispitanih standarda ljepote.
„Plastična kirurgija može podsvjesno biti način da steknemo sigurnost. Kao što je Bess Kalb to dobro opisala u biografiji svoje bake „Nobody Will Tell You This But Me“, koja je htjela da i ona operira svoj nos kao što je i ona to učinila bježeći od nacista“, ističe Emma Forrest za The Guardian.
Taj argument može zvučati pomalo ekstremno, ali nam pomoći i da sagledamo stvari dalje od vlastita nosa (opet, pun intended), čak kada se nalazi na europskom licu, ali odudara od nekih suvremenih standarda ili trendova.
Možda je vrijeme da se okrenemo nekim drugim uzorima ponosnima na svoje duge noseve, poput Kleopatre, žene koja je smatrana izuzetnom ljepoticom i za koju je filozof Pascal dovitljivo napisao: „Da je Kleopatrin nos bio kraći, lice svijeta bi izgledalo sasvim drugačije“. Na kovanicama s njezinim likom njen je nos duži od onoga što bi se danas smatralo poželjnim, a neki smatraju kako je na portretima dodatno povećan, no kao što su neki povjesničari zapazili – njen cilj možda nije bio izgledati lijepo ili nježno, već moćno.
Moć umjesto tuđeg ideala ljepote zvuči moćno, a prvi korak na tom putu jest dignuti nos visoko (doslovno, ali malo i figurativno), stavljati veće i duže noseve u prvi plan i napokon ih prigrliti. U ogledalu, a s vremenom i u nemilosrdnom oku prednje kamere.
P.S. Premda nos s naslovnice osobno ne bih okarakterizirala kao velik, najveći je koji sam uspjela naći u moru malih i prosječnih noseva.
Naslovni vizual: Pexels / Cottonbro Studio
