Koliko ste puta načuli muški razgovor o seksu? Opušten, bez cenzure, nerijetko i blago vulgaran? A koliko ste puta imali priliku čuti jednako otvorenu žensku verziju toga? Usudila bih se pretpostaviti da je odgovor – ni blizu toliko često. Ako ste i svjedočili takvom razgovoru, vjerojatno ste, osim jednog ženskog glasa koji pokušava ispričati svoju priču, čuli i još dva druga koja je utišavaju jer „sramota je ako netko čuje“.
Madonna-Whore Complex
Otvorimo li vrata razgovoru o seksualnosti, već na prvom koraku dočekat će nas takozvani Madonna-Whore Complex. Žene bivaju podijeljene u jednu od samo dvije moguće kategorije – ili su čiste djevice ili promiskuitetne grešnice. Takva dihotomija uspostavlja kulturu u kojoj ženska seksualnosti postaje nešto krajnje nepoželjno te prekida svaki razgovor o istoj. Želi li biti poštovana u društvu, žena se mora odreći otvorene ekspresije vlastitih želja i prihvatiti ulogu čedne djevojke koja u seksu ne uživa, štoviše, ni ne razmišlja o njemu. U suprotnom, riskira pogrdu i posramljivanje koji idu ruku pod ruku s njezinim navodnim promiskuitetom.
Snažan društveni pritisak i osjećaj srama
Navedeni narativ najizraženiji je u dijelovima svijeta u kojima tradicija i religija imaju snažan utjecaj. Promiče se ideja kako je smisao ženske seksualnosti isključivo reprodukcija, a nipošto vlastito zadovoljstvo, eksperimentiranje ili uživanje. Takav se stav zasniva na mizoginim vjerovanjima da je ženska seksualnost ponižavajuća, sramotna i prljava te samim tim žena ne može istovremeno biti vrijedna poštovanja i uživati u seksu.
Opisani kompleks iznimno negativno utječe na vlastitu sliku o sebi, percepciju seksualne slobode te sveukupno mentalno zdravlje žena. Prema dr. Jennifer Litner, seksologinji i osnivačici centra Embrace Sexual Wellness, heteroseksualne žene nerijetko osjećaju snažan društveni pritisak ka tome da se predstave na određeni način kako bi bile prihvaćene od strane muškaraca. Madonna-Whore Complex također se može manifestirati osjećajem srama koji žene proživljavaju na temelju svoje prošle ili sadašnje seksualne aktivnosti ili pak izražavanjem želje za istom.
Zašto je ženski užitak i dalje tabu?
Lucy Litwack, osnivačica branda donjeg rublja Coco de Mer te aktivistkinja za ženska prava, dodaje da je u današnje moderno vrijeme pornografija dala svoj doprinos tome s obzirom na to da se većina pornoindustrije temelji na prikazu muškog užitka. U takvim uradcima žene često imaju prateću ulogu objekta, dok je fokus stavljen na ispunjenje muške fantazije. Posljedično, to dovodi do formiranja stava o tome kako ženski užitak nije jednako vrijedan muškome te mu se ne treba pridavati posebna pažnja.
Ovim pitanjem nedavno se pozabavio i domaći aktivistički Instagram profil – Grof Darkula. Anonimnim upitnikom žene su zamoljene podijeliti vlastita iskustva na ovu temu, a među najčešćim odgovorima bili su oni koji opisuju kako je ženama nelagodno pričati o seksu čak i u prijateljskim krugovima, kako je većina odrasla smatrajući da seksualni odnos završava onda kad muškarac postigne vrhunac, kako pokušaj razgovora o vlastitim željama s partnerom nerijetko završava posramljivanjem ženske osobe te da velik broj žena redovito glumi orgazam samo kako bi udovoljile partneru zanemarujući pritom vlastito iskustvo.
Iz navedenog je vidljivo kako je ženski užitak, nažalost, i dalje tabu-tema. Jedini način da spomenuto promijenimo je da, bez obzira na eventualnu stigmu koju donosi, otvoreno i hrabro započnemo razgovor o tome. Ono što svaka od nas treba znati jest da progovoriti o vlastitoj seksualnosti, istražiti je i prigrliti kao dio onoga što nas čini cjelovitim osobama nije pogrešno. Upravo suprotno, pomoći će nam u boljem razumijevanju sebe, ali i u ostvarivanju kvalitetnijih odnosa s drugima. Netko tko vas posramljuje zbog jednog od iskonskih dijelova vašeg bića i tako nije vaš idealni partner, zar ne? Stoga, glasno o ženskom užitku! Jedino tako ćemo doći do toga da smo i u praktičnom dijelu te priče (iskreno) glasne.
Naslovna fotografija: Unsplash+
