U hrvatskom jeziku pojavu ćemo češće pronaći pod nazivom „strateška nesposobnost“, a odnosi se na svjesnu demonstraciju nesposobnosti obavljanja određenog zadatka s ciljem da isti preuzme netko drugi. Ima tko hoće, pa što bih se ja onda mučila, zar ne? Najčešće se javlja u dvije domene – u kućanstvu između partnera/članova obitelji te u poslovnom okruženju između kolega. Kada je riječ o braku ili vezi, rasporediti zadatke točno 50:50 gotovo je nemoguće, a osim toga, posve je prirodno da smo za određene stvari nadareniji/ manje nadareni, stoga je logično podijeliti teret vodeći se tim smjernicama.
Weaponized incompetence
Međutim, nalazite li se u situaciji u kojoj apsolutno sve obavljate sami jer u suprotnom stvari neće biti obavljene ili će biti obavljene kritično loše, žao mi je, ali vrlo vjerojatno ste postali žrtvom strateške nesposobnosti. Druga strana možda tvrdi da ne zna kako, ali istini za volju, njihovo „neznanje“ uopće ih ne uzrujava jer znaju da postoji netko tko će posao obaviti umjesto njih. Na sličan način strateška nesposobnost manifestira se i na radnome mjestu, posebice ako ste dio radnog tima. Ukoliko gotovo svakodnevno ispravljate tuđe pogreške, ostajete duže kako biste obavili zadatke koji uopće nisu bili namijenjeni vama te redovito dobivate dodatnu porciju obveza jer vi to, navodno, obavljate toliko bolje od njih – još jednom, žao mi je, ali weaponized incompetence na djelu.
Što učiniti? Ovaj dio može djelovati kontraintuitivno, upravo smo shvatili da već dugo obavljate tuđi dio posla, zašto biste opet baš vi trebali nešto učiniti? Nažalost, teret promjene isprva će (ponovno) pasti na vas jer se ljudi zaista rijetko mijenjaju dokle god im je dobro. A njima je dobro, vama nije, stoga ste vi osoba koja mora inicirati promjenu želite li napokon malo predahnuti. Ponekad je već iskren razgovor dovoljan – objasnite onima oko sebe kako njihovi postupci i ponašanja utječu na vas.
Obaviti tuđi posao ili ući u konflikt?
Moguće je da su s vremenom navikli na neravnomjernu raspodjelu posla toliko da je više uopće ne percipiraju kao takvu. Otvoren razgovor o tome jasno im daje do znanja kako ste zaista došli do vlastitog limita te im ostavlja mogućnost za pozitivnu promjenu. Osim toga, naučite reći „ne“.
Znam, znam, ponekad je jednostavnije u tišini obaviti sve moguće (tuđe) zadatke nego riskirati konflikt, ali gotovo svako ponašanje pa tako i strateška nesposobnost uključuje dvije strane – jednu koja iskorištava i drugu koja joj to šutke omogućuje. Ne naučite li postaviti jasne granice i izboriti se sami za sebe, nemojte očekivati kako će itko drugi to učiniti umjesto vas. „No“ is a full sentence, pa makar vas nakon toga malo grizla savjest.
Konačno, uzmite u obzir kako određeni broj ljudi nikada neće priznati grešku u vlastitom ponašanju te samim tim neće biti spremni na promjenu. Nitko se ne mijenja preko noći i potpuno je u redu ostaviti partneru/ kolegama određeni period za prilagodbu, no ukoliko primijetite kako se apsolutno ništa ne mijenja uvijek ste slobodni otići te potražiti privatne i poslovne odnose u kojima će vaše granice biti ispoštovane.
Naslovna fotografija: Unsplash+
