Ima nas više no što mislite, samo se ne usuđujemo reći jer bi nas Holly Jolly ekipa mogla gađati kuglicama. S obzirom na to da ovo pišem sigurno skrivena iza vlastite tipkovnice, a oni koji me poznaju uživo i tako su navikli na moje grinčevske komentare, stiže kratak pregled razloga zašto Navidad nije svima feliz. Molim vas da to uzmete u obzir, u blagdanskom je duhu biti uviđavan, zar ne?
Dio blagdanske atmosfere koji proizlazi iz religijskih uvjerenja kod mene naprosto nije prisutan. Ovo je vrlo kompleksna, a usudila bih se reći i intimna tema koja zaslužuje zaseban tekst, stoga ovaj put neću ulaziti u veliku dubinu, reći ću samo da religija i vjera za mene nisu sinonimi. Smatram se vjernicom, međutim, s određenim stavovima katoličke crkve nikada se neću moći složiti. Teško ćete me uloviti na misnim slavljima ili bilo kakvim crkvenim okupljanjima pa ne čudi što me je blagdanski duh te vrste zaobišao.
„Ali Lea, mnogi uživaju u ovome dijelu godine neovisno o vjeroispovijesti. Ovo je vrijeme za obitelj!“ – istina, ovo je dio s kojim se mogu složiti. Donekle. Kažem donekle jer ono što nam božićne reklame guraju pod obiteljsku atmosferu i ono što možete zateći kod mene doma nema veze jedno s drugim. Nemojte me pogrešno shvatiti – ovo je jedini dio blagdana u kojem zaista uživam. Volim svoju temperamentu obitelj, to što se ne zna tko je glasniji, tvrdoglaviji ili nadareniji za cinizam. Ovo je blagdanska atmosfera u kojoj ne stršim poput crne ovce već pronalazim safe space za svoju grinčevsku personu.
Unatoč tome, definitivno nas nećete staviti na božićni billboard jer dok drugi pjevaju „Let it snow“ mi rimujemo psovke… Osim toga, nikada ne treba smetnuti s uma činjenicu da nemaju svi obitelj, ili barem obitelj unutar koje se osjećaju ugodno. Blagdanski period za velik broj ljudi osobito je težak upravo zbog svakodnevnog podsjetnika na tu važnu kariku koja u njihovom životu nedostaje. Pokušajte se toga sjetiti prije nego što nekoga pompozno optužite za to da vam kvari božićni duh!
„Ali Lea, što je s Adventom? Svi vole kuhano vino s adventskih kućica!“ – kao netko tko je radio u spomenutim kućicama, odgovorno tvrdim – ne, ne volimo ih svi.
Rad s ljudima rijetko je jednostavan, oni koji se bave uslužnim djelatnostima bolno su svjesni toga, a moje skromno studentsko iskustvo u tome dovelo me do sljedećeg zaključka: tad i nikad više. Količina neumjesnih, drskih, degutantno pijanih i beskrajno uvredljivih komentara i obrazaca ponašanja kojima sam svjedočila jedne zime radeći na zagrebačkom Adventu ne može se mjeriti ni sa čim drugim što sam u životu doživjela. Ima i posve ugodnih i pristojnih ljudi, naravno, no takvi nažalost padaju u drugi plan u potpunosti zasjenjeni manirima ovih prvih. Ja sam Grinch i ne sramim se toga, ali unatoč blagom hejtu usmjerenom k blagdanima, ovog Grincha nećete uloviti kako prodavačicu časti cijelom serijom uvreda jer mu je nešto preskupo ili pak zapitkuje koliko prodavačica košta i dolazi li uz božićnu kuglicu. Hvala lijepa na takvoj blagdanskoj atmosferi, slobodno je zadržite.
„Ali Lea, ne laži da ne voliš poklone!“ – volim poklone, svi ih volimo. Ono što ne volim je bezumni konzumerizam i pritisak koji jedni drugima iz godine u godinu sve snažnije stvaramo. Darivati od srca je jedno, trošiti sulude iznose na ono što sutradan nećemo ni pogledati je nešto posve drugo. A radimo to zato što „moramo“, zato što nitko od nas ne želi biti Scrooge. Kakva bi sramota bila objaviti fotku božićnog drvca na Instagram bez brdašca poklona u podnožju?!
Nemojte me pogrešno shvatiti, stvar uopće nije u novcu. Osobno sam takva da ću uvijek radije nečime obradovati druge nego sebe, ali molim vas, obratite pažnju na ključnu riječ – obradovati. Pokloniti im nešto zato što znam da će im zbog toga istinski zasjati oči, neovisno o danu u godini. Taj dio, nažalost, vrlo često ispadne iz priče te se najednom nađemo u nekom shopping centru kako pošto-poto peglamo karticu „jer je red“. Ovdje također nije na odmet spomenuti sve one koji naprosto nisu u mogućnosti darovati bližnje; ne zato što ne žele već zato što im financije to ne dopuštaju.
Iluzija blagdanskog savršenstva i obilja mnogima donosi osjećaj da su podbacili, a umjesto radosti preplavljuje ih razočaranje i sram zbog toga što ne mogu držati korak sa nerealnim društvenim standardima koje smo postavili.
Šećer sam ostavila za kraj – petarde. Posebne želje i pozdrave šaljem onome koji je prije nekoliko dana s balkona bacio petardu na moju samojedicu. Pozvonila bih ja na vaša vrata i uručila pozdrav osobno, nije mi bilo teško, no bila sam zauzeta smirivanjem bića koje je ni krivo ni dužno proživljavalo napad panike. Osim što ne razumijem kako itko može uživati u svjesnom traumatiziranju onih oko sebe, ni u čemu je fora s davanjem novca za jedno glasno „boom!“, više od ičega ne razumijem kako iz godine u godinu čitamo o zastrašujućim ozljedama nastalim pri rukovanju petardama, a i dalje se ništa ne mijenja. Je li to taj blagdanski duh koji me zaobišao? Je li to darvinizam? Ne znam, prosudite sami.
Holly Jolly, voli vas Grinch!
Naslovni vizual: Sara Čolić; Unsplash+; animacija Canva
