Ovo je moje drugo putovanje na Siciliju i znala sam da će biti čisti hedonizam uz spoj prirode i kulture. Sami smo istraživali Siciliju pet dana u unajmljenom automobilu iako je prvobitno plan bio unajmiti motor odustali smo zbog promjenjivog vremena. Ipak, u Palermu nas je dočekalo sunce i novi narančasti Fiat 500. Auto je to vedre boje s panoramskim krovom s kojim smo prošli 1000 kilometara cijelim otokom i koji nam je izmamio osmijeh svaki put kad bismo ga ugledali. Krenuli smo do najzapadnijeg rta San Vito Lo Capo uživajući uz vožnju obalom. I onda je uslijedilo nepregledno prostranstvo tirkizne boje. Stigli smo na jednu od najpoznatijih plaža, stajali, smijali se i divili. Onda sam odlučila da se moram okupati i jesam, bilo je prekrasno. Dugo sam uživala u moru s pogledom na planinu Monte Monaco. Prošli smo i kroz La Riserva dello Zingaro, prirodni rezervat prepun ljepota. Cijeli taj kraj je gotovo netaknut, a naselja pomalo divlja, sirova. Podsjećala su me na neku trošnu meksičku zabit, uz veliki šarm i previsoke cijene.
Mama, vidjela sam plamence na solanama
Kasnije tog dana nekoliko kilometara od Trapanija gdje smo prenoćili prvi sam put vidjela plamence koji su vrlo plašljivi kad im se počne prilaziti tako da iskoristivih fotki nemam, ali doživljaj je fenomenalan. Oni borave uz poznate trapanske solane koje podsjećaju na nizozemske krajolike. Trapani ima veliku katedralu koja je ogromna i smještena u sklopu uskih uličica i zgrada bez posebnog prilaza. Gotovo da ju ne vidite u prolazu, ali zato čujete snažna zvona. Uz prefini cous cous s povrćem završavamo ovaj dan. Naravno da smo ranije toga dana pojeli pizzu, ali posebnost Sicilije je veliki arapski utjecaj jela koji su prava gozba za sva osjetila. Iz Trapanija voze brodovi za obližnje otoke poput Favignane, ali ovaj put smo to preskočili jer čekalo nas je nešto ljepše.
O Grcima i Turcima na Siciliji
Iz Trapanija naše putovanje Sicilijom nastavlja se prema južnoj obali Sicilije do jedne od prirodnih znamenitosti otoka: prekrasnih bijelih vapnenačkih stijena Scala dei Turchi u gradu Realmonte. Stepenaste stijene ne zovu uzalud Turske stepenice obzirom da podsjećaju na goleme stepenice koje vode u more. Kaže se da su u prošlosti služile kao orijentir saracenskim gusarima. Nažalost, više nije moguće ući na same stijene, ako ćemo prema pravilima. Međutim postoji ono čarobno ali jer ipak smo došli na njih. Prije nekih osam godina kada sam zadnji put bila na otoku bilo je ljeto i svi smo s plaže išli na stepenice koje su dosta skliske.
Kako ne biste kršili pravila također možete uživati u prekrasnim pogledima na impozantne bijele litice s plaža Scala dei Turchi i Capo Rossello, kao i s vidikovaca na vrhu ceste. Uz finu kavu i cijeđenu naranču na plaži na kojoj se i vjetar u međuvremenu smirio nastavili smo put prema highlightu putovanja.
Arheološki vrhunac Sicilije: Dolina hramova
Arheološki vrhunac Sicilije nalazi se u neposrednoj blizini Scala dei Turchi u blizini Agrigenta i zove se Dolina hramova (Valle dei Templi). Možete posjetiti nekoliko drevnih hramova i ruševina u velikom arheološkom nalazištu, uključujući ostatke Heraklovog hrama, Konkordijinog hrama i Herinog hrama, i vratiti se u davna prošla vremena.
Prenoćili smo u Agrigentu koji je upravo u ovoj 2025. dobio status talijanskog glavnog grada kulture. I zaista je poseban, smješten na brdu, urban, uređen, s odličnom gastronomskom ponudom i prelijepim kazalištem u kojem smo imali privilegiju boraviti sami. Polako smo šetali šarolikim ulicama i upijali mjesto. Na putu smo slučajno završili u simpatičnoj uličici u kojima Sicilijanci iz raznih djelatnosti obavljaju svoje zanate. Ovdje se marljivo izvode zavarivanje, lemljenje i popravci. Fascinirani smo!
Jedi, pij, voli
Od hrane preporučujem pastu alla norma, tjesteninu s preukusnim umakom od sočnih rajčica i pečenog patlidžana. Večer završavamo s čašom vina i pogledom na more. Razmišljam o jugu sazdanom od pijeska, sunca i mora što samo potvrđujemo kasnije te večeri pogledom iz našeg apartmana u Agrigentu. Ujutro nas je dočekalo sunce i bistar pogled na horizont te susjedina mačka koja je ušla u naš stan. Meni savršen početak dana.
Taormina: Najljepši grad Sicilije
250 sunčanih dana u godini, ali tog je dana padala sitna uporna kišica u Taormini. No, vratimo se malo unatrag. Nakon juga otoka do kojeg smo stigli vijugavim cestama i plodnom zelenom dolinom napuštamo Agrigento i nastavljamo do Catanije.
Odabiremo duži put uz obalu kako bismo maksimalno izbjegli ružno vrijeme. Catania je veliki grad na moru, ima moderne shopping ulice, fakultet, dvije zanimljive tržnice iznad kojih se šarene kišobrani. Uz barem dva velika trga tu je i antički teatar kojeg posjećujemo. I ovdje smo fino jeli i pili, ali odlučujemo što prije krenuti dalje.
Taormina je slikovito izgrađena na stijenama istočne obale Sicilije okružena prekrasnim zaljevima. Taormina je mnogima najljepši grad Sicilije, tako i meni. Toj čaroliji kojoj odiše ovaj grad jednostavno ne možete pobjeći. S entuzijazmom i kišobranima šetamo prekrasnim starim gradom sa šarenim trgovinama, pročeljima prekrivenim cvijećem i ugodnim restoranima i kafićima. Ovo nam je dan za odmor, ali obzirom da je toliko brdovit napravili smo priličan broj koraka s usponima.
Kazalište s najljepšim pogledom
Najimpresivnija stvar koju posjećujemo je antičko kazalište koje obožavam. Drugo je najstarije na Siciliji i zaista ga vrijedi posjetiti. Na vrhu kazališta nalazi se mali samoposlužni kafić s fenomenalnim pogledom na obalu. Otok Isola Bella i njegove prekrasne uvale i plaže primamljivo leže pod našim nogama. Ugodno popodne provodimo u tipičnom sicilijanskom restoranu uz slow dininig, a kasnije jedem najfiniji veganski desert ikad. Samo ću vam reći da je idealan spoj čokolade i pistacije. Uostalom u Italiji se uvijek i svugdje dobro jede.
Etna je čisti rock’n’roll
Vrijeme na otoku se brzo mijenja. Veselila sam se ponovo doživjeti antracitna prostranstva najpoznatijeg vulkana, ali tog jutra kada sam se probudila u Taormini nakon kišnog popodneva dočekalo me je sunce i pogled na snijegom prekrivenu Etnu. Nakon jutarnje fotke s presavršenom kulisom u pozadini krenuli smo autom prema žičari. Cijelim putem gledamo u Etnu i vijugamo cesticama, uzbuđenje raste. More je bilo plavo, vani sve toplije. Odjednom kako smo se krenuli sve više uspinjati u planinu vidimo da je okolica sve više pokrivena snijegom, a uskoro nas očekuje i debeli led na cesti kao i jedan auto koji je skliznuo na silasku. Naš vedri Fićo to podnosi stoički i sretno stižemo na žičaru. Iako je proljeće i sunčan dan na Etni je snijeg pa uzimamo zimsku verziju ulaznice. Etna je čisti rock’n’roll!
Vulkansko prostranstvo 300 kratera
Ako je proljeće ’13. u decembru’, onda je normalno da snijeg bude tamo nekog u travnju. Ako neki mladi Rus s Elbrusa može u tenisicama i stopalicama na 3300 metara, mogu i ja! Osim što sam imala funkcionalnu odjeću ispod (ipak sam ja duplo starija, i uglavnom mudrija).
Sami u super ugodnoj žičari, nas 10 u ratraku pa onda s vodičem sat vremena hodanja po zimskim uvjetima do kratera koji je zadnje eruptirao 2002. Hrpa informacija, savršeni vidici i izmjene vremena, diranje vrućeg kamenja i snijega posutog vulkanskom prašinom. Nekoliko mojih wow, OMG, kako dobro! i desetine fotki kasnije zadovoljno smo nastavili putovanje. Etna, I’ll be back jer moja fascinacija vulkanima je ogromna.
Nakon Etne obalom nastavljamo do Cefalua, navodno jednog od ljepših gradova Sicilija. Ja ću reći – meh. Da, ima plažu, ima ulice, ali nema šarma. Ono što ima je preukusna hrana uz more i easy park. Predvečer stižemo do Palerma.
Ciao, Palermo
Bogatstvo sicilijanskog štiha čeka nas u glavnom gradu mediteranskog otoka, koji vrvi poviješću i znamenitostima. Nakon pronalaska slobodnog parkinga u samom centru, na prekrasnom trgu s palmama i odmah do naše zgrade šetamo ulicama i uličicama Palerma. Jedva smo dočekali popiti kavu i osvježiti se cijeđenom narančom. Ispod stable naranči. Da, Palermo je pun stabala citrusa u samom centru grada i to je toliko prekrasno.
Naravno, nismo propustiti poznate znamenitosti Palerma, uključujući prekrasnu katedralu s koje se pruža fenomenalan pogled na grad i okolicu, kazalište Massimo, kraljevsku palaču i fontanu Pretoria. U pješačkoj zoni Palerma uživamo u sicilijanskom street foodu – arancinima. Pržene rižine kuglice s različitim nadjevima sicilijanski su specijalitet i jako su ukusne. Svakako probajte! Večeramo u sjajnom plant based restoranu Atipico – sve je prefino. Odlazimo i do novouređene marine s uistinu sjajnim konceptom i poprilično starom flotom. Ali nema veze, lijepo je. Gledamo tipa kako u gumenom odijelu hoda po dekorativnom bazenu i čisti ga, a nama je sve to zen. Nazdravljamo uz čašu birre i još jedne savršene spremute.
Dolce far niente efekt
Drugi dan predvečer nakon opuštajućeg guštanja u Palermu na putu prema zračnoj luci odlučili smo stati u još jednom malom mjestu na obali. Izgledalo je zapušteno i jedva da smo sreli par ljudi, ali onda smo otkrili život – slastičarnu i dva restorana. Bila je tamo nekolicina mještana i „zalutali“ Nijemci te otkačeni lokalac koji pliva svoju dužinu, a frend ga pozdravlja s obale. Da smo imali više vremena isto bih i ja učinila, ali i samo guštanje u restorančiću uz obalu bilo je dovoljno. Nakon što smo se smjestili, spontano smo uz piće naručili brusketu koja je bila iznimno fina. Počela sam osjećati veliki spokoj i zahvalnost, a sve oko mene je odjednom poprimilo smisao u kaosu. Dolce far niente, možda je to pravi pojam. Mjesto se zove Sferracavallo. Svatko od nas zbroj je trenutaka koje smo doživjeli. Potrudite se da vam budu dobri. Otkrijte svoje mjesto.
