Kad pomislite na sindrom Doriana Graya, vjerojatno se sjetite Oscara Wildea i njegove vječne metafore o tome kako čovjek može ostati mlad dok mu portret stari u tami. No, što ako vam kažemo da postoji i moderna verzija ovog sindroma koja nema ništa s portretima, ali ima s egom, izgledom i zapanjujuće velikim brojem tjeskobnih misli o tome kako izgledate? Da, vrijeme je da upoznate sindrom Doriana Graya, bolest koja napada samo muškarce, a koja se manifestira tako da počinjete utvarati da ste najmlađi u prostoriji, ali i to da svi ostali izgledaju, citiramo, “kao starci”.
Kada zaboravite koliko ste stari
Prema nekim najnovijim studijama, koje su zapravo više na zabavnom, nego na ozbiljnom znanstvenom planu (ali, tko broji?), vjeruje se da je ovaj sindrom rezultat specifičnog deficita u samospoznaji – kad ne prepoznajete svoju stvarnu dob jer je vaša unutarnja slika kao zamrznuta u vremenu, baš poput pop zvijezde iz 90-ih koja nije svjesna da je već u 50-ima. Evo, statistički podaci govore da u prosjeku 6 od 10 muškaraca u dobi od 45 do 60 godina ima neki oblik „mentalne dezinformacije“ te da vjeruju da su fizički mlađi nego što jesu. I to je sasvim normalno, barem dok se ne počnete ponašati kao nezreli klinci, ali oni iz vaše mladosti.
Tipični simptomi i znakovi
Kao i svaka ozbiljna bolest, i ovaj sindrom ima svoje klasične simptome. Evo nekoliko znakova koji mogu ukazivati da ste vi ili netko koga poznajete žrtva sindroma Doriana Graya:
Pretjerana energičnost u društvenim situacijama Iako ste zapravo najstariji u prostoriji, ponašate se kao da ste u zenitu svoje mladosti, šaljivo govoreći: “Ah, da, vi ste svi zapravo umorni jer ste već prošli svoje najbolje godine!”
Odjeća koja ne odgovara godinama To je ona faza kad se muškarac u 50-ima pojavi u uskim trapericama i majici s logom rock benda iz 80-ih, smatrajući da je to “cool”.
Ne gledanje u ogledalo Sindrom Doriana Graya sindrom uključuje nevjerojatan strah od samoanalize i izbjegavanje gledanja u ogledalo. Jer, zašto bi to radili? Pa ponekad je bolje vjerovati u „zabludu vječne mladosti“.
Zašto je ovo stvarno problem?
Okej, već i vrapci na grani znaju da postoji razlika između kronološke, biološke i subjektivne dobi. No, možda i nije tako ludo patiti od ovog sindroma. Naime, istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Aging Neuroscience (2018.) pokazalo je da ljudi koji se osjećaju mlađe nego što jesu imaju bolje kognitivne sposobnosti i manji rizik od depresije. No, postoji granica. Kada je razlika između onoga kako se osjećate i kako se ponašate – te kako vas drugi vide – prevelika, prelazimo u zonu kognitivne disonance. Točnije, psihološku sljepoću prema vlastitoj dobi.
Neki stručnjaci poput psihologa Jeromea Wakefielda govore o konceptu “normativne iluzije” – prirodnog poriva da se vidimo u boljem svjetlu. No kod sindroma Doriana Graya, ova iluzija prestaje biti bezazlena i postaje – lifestyle.
Problem s ovim sindromom nije u samom negiranju starenja, već u posljedicama. Izbjegavanje prihvaćanja stvarnosti može dovesti do emocionalne izolacije, loših odluka (financijskih, ljubavnih, životnih), pa čak i narušavanja odnosa s djecom, partnerima i prijateljima. Jer kad glumite da imate 25, teško je biti autoritet vlastitom tinejdžeru koji vas vidi kao – konkurenciju.
Studija Sveučilišta u Heidelbergu iz 2021. pokazala je da muškarci koji negiraju starenje češće ulaze u konflikte sa svojom djecom i partnerima, te izražavaju veći strah od smrti, iako to rijetko priznaju.
Ima li lijeka?
Ne postoji tableta za prihvaćanje godina, ali postoje metode. Kognitivno-bihevioralna terapija pomaže u osvještavanju razlika između stvarne i idealizirane slike o sebi. A ako to zvuči previše ozbiljno, tu su i jednostavniji savjeti:
- Prihvatite komplimente za ono što jeste danas, a ne za ono što ste bili.
- Budite autentični, jer ništa ne stari brže od pokušaja da budete ono što niste.
- Odijevajte se mladoliko, ali ne kao da vam je 17. Stil se razvija, kao i osobnost. Ako to zna George Clooney, možete i vi.
