Već najjednostavnija Google pretraga njezina imena pokazat će kojim ju je epitetom javnost najsklonija opisati – kontroverzna. Kontroverzna glumica. Kontroverzni model. Kontroverzna Playboy zečica. Žena koju smo s godinama sveli isključivo na fizičke atribute, do mjere da je njezino ime postalo eponimski izraz za svaku onu obdareniju u ‘gornjem dijelu’. Žena koju obožavamo mrziti, javno osuđujući njezine golišave naslovnice dok privatno iste držimo skrivene ispod madraca. Žena koju smo tako pobjedonosno stavili na stup srama nakon što je u javnost procurio in flagranti video-uradak nje i njezina bivšeg supruga – nju, vlasnicu privatne snimke nikad namijenjene za tuđe oči, a nipošto onoga koji je spomenutu snimku bez njezina znanja i dopuštenja servirao cijelome svijetu. Nismo joj bili spremni oprostiti ni društvenu angažiranost i aktivizam jer, čekajte malo, odakle blajh-plavuši s D košaricama ideja da može ponuditi išta više od toga?
‘To je Pamela? Što joj se dogodilo?’
Zašto se gura gdje joj nije mjesto i zašto je, zaboga, pomislila da je proživljeno iskustvo osvetničke pornografije čini kompetentnom za progovaranje o raširenosti te odvratne pojave? Nismo shvatili ni kako se samo usudila svoje tijelo, za koje smo odavno odlučili da pripada isključivo našim maštarijama, iskoristiti za išta osim toga pa smo je, nakon snimljene PETA kampanje, proglasili degutantnom jer se za istu skinula. Ipak, među svim nabrojanim prijestupima postoji jedan toliko kontroverzan da joj nipošto ne možemo progledati kroz prste. Pamela Anderson se, zamislite drznice, usudila ostarjeti! Ne samo da više nema dvadeset i nešto sitno, već je u 58. godini estetske korekcije, tešku šminku i status seks-simbola odlučila ostaviti u prošlosti. Zašto nas nitko nije konzultirao o tome i odakle joj ideja da tek tako može porušiti naše maštarije o vječnoj mladosti za kojom ćemo neprimjereno uzdisati?
„To je Pamela? Što joj se dogodilo?“
„Stara babuskara, zašto uopće pišete o njoj? Nikome više nije lijepa.“
„Nema muža pa se zapustila, vidi se…“
‘Kao da sam napokon skinula masku…’
Ovo je tek djelić komentara koji se našao ispod jedne od reportaža s ovogodišnjeg Met Gala eventa. Anderson se, naime, pojavila u dugoj haljini, s minimalnom količinom šminke i kratkom bob-frizurom. Nismo joj to mogli oprostiti. Nema veze što je žena nedavno izjavila da joj je po prvi put u životu istinski ugodno u vlastitoj koži te da se osjeća kao da je napokon skinula masku koju je desetljećima nosila kako bi udovoljila očekivanjima javnosti. Nama to nije važno.
Istina, s vremena na vrijeme pokrenemo priču o suludim standardima ljepote koji nas sve nemilosrdno šamaraju. Posebno smo osjetljivi kada je riječ o mladim djevojkama te se zgražamo nad time što se sve veći broj maloljetnica podvrgava tretmanima pomlađivanja. S druge strane, s neopisivom lakoćom zaboravljamo da te iste djevojčice upijaju reakcije javnosti na „babuskare koje više nikome nisu lijepe“ pa, logično, preventivno rade sve što mogu kako i same ne bi upale u tu kategoriju. Timeline je otprilike ovakav – mrzimo sve one koji nam truju djevojčice takvim idejama tamo negdje do njihovih ranih dvadesetih. Zatim, nakon što djevojčice više nisu djevojčice nego mlade žene, suptilno ih opominjemo da nipošto ne smiju izgubiti mladenačku ljepotu, ali Bože sačuvaj ako podlegnu pritisku estetskih korekcija.
Zašto mlade djevojke grcaju u bujicama nesigurnosti?
Ako se to dogodi, zaslužile su uvrede koje slijede, nisu znale biti ‘prirodno’ lijepe. U srednjim se godinama mržnja koju osjećamo račva na dva dijela – jedan je dio rezerviran za žene koje ostaju vjerne tretmanima pomlađivanja, one ne znaju graciozno nositi vlastite godine. Drugi je pak za one poput Pamele koje su objeručke prihvatile svaku boru i mrljicu, njih nazivamo zapuštenim babuskarama. Zatim se, kao da je netko naglo stisnuo reset tipku, čudimo zašto mlade djevojke grcaju u bujicama nesigurnosti. I tako u krug.
Slučaj Pamele Anderson nije tek priča o ljepoti i vanjskome izgledu. On na površinu izvlači nešto znatno ozbiljnije – pitanje ženske tjelesne autonomije. Postoji li ona uopće u punome smislu tog izraza ako je gotovo sve što jedna žena odabere (ne) napraviti proglašeno pogrešnim? Provokativne fotografije? – Ne, to nas čini nemoralnima. Pristojne fotografije? – Ne, to nas čini uštogljenima. Skromne obline? – Ne, to nas čini neprivlačnima. Zamamne obline? – Ne, to nas čini vulgarnima. Šminka? – Ne, to nas čini lažljivicama. Nedostatak šminke? – Ne, to nas čini ispijenima. Estetske korekcije? – Ne, to nas čini površnima. Prihvaćanje starenja kao posve prirodnog procesa? – Ne, to nas čini zapuštenima. Popis je beskonačan, a samo jedno je neupitno – izaberi, sigurno ćeš pogriješiti.
