Kada je Coco Chanel umrla 10. siječnja 1971. godine u pariškom hotelu Ritz, u 87. godini života, mnogi su se oprostili s njom riječima Adieu, Mademoiselle, ni ne sluteći da će svega 54 godina kasnije riječ biti doslovno zabranjena. Barem što se službenih dokumenata tiče. Uostalom, riječi i njihova značenja koja im upisujemo jer su nam važna itekako se mijenjaju.
Riječ “Mademoiselle” potječe iz starofrancuskog jezika, a njezino podrijetlo seže u srednji vijek, točnije u 14. stoljeće. U početku je “demoiselle” označavala neudanu plemkinju, često dvorsku damu, pa je “mademoiselle” bio način da se izrazi poštovanje, ali i jasno označi njezin bračni (i društveni) status. U 17. i 18. stoljeću “mademoiselle” postaje standardni način oslovljavanja neudanih žena, bez obzira na klasu. A ako ste se htjeli istaknuti kao nećakinja Luja XIII., mogli ste si dodati i La Grande Mademoiselle.
A onda se pojavila Coco Chanel, koja je i ovdje odlučila razbucati pravila pa je drsko uzela taj mademoiselle i nosila ga s prskom – baš kao što je odbacila i siluete koje ne daju ženi da diše. Drugim riječima, “Mademoiselle” kod Chanel nikada nije značilo “još se nije udala”, nego “odabrala je biti svoja”. I nitko se nije čudio što joj se svi i u poznim godinama obraćaju s mademoiselle.
No, otkako je 2012. francuska vlada službeno zabranila upotrebu mademoiselle u svim službenim državnim dokumentima, ona se gotovo više ne može čuti. Osim u Chanel dućanima kada se spominje Mademoiselle Chanel ili istoimeni parfem. Ili kod promućurnih konobara koji su skužili da će izvući više osmijeha i love od gospođa kojima se obraćaju s mademoiselle. Naravno da i ovdje vrijede neki izuzeci od pravila pa se tako nećete djevojci koja je tek ušla u pubertet obraćati s madame.
Njemačka se od svog ‘Fraulein’ oprostila još 1972. godine. U engleskom govornom području upotreba riječi ‘Miss’ sve više pada u zaborav – a u situacijama kada je potrebno oslovljavanje, ‘Ms’ pruža praktičan način da se izbjegne svrstavanje žene u kategoriju ‘Miss’ ili ‘Mrs’. No u Francuskoj – baš kao i u Španjolskoj sa svojom ‘señoritom’ i Italiji sa ‘signorinom’ – stvari stoje malo drugačije. ‘Madame’ ili ‘mademoiselle’ i dalje se mogu koristiti, ali ne u službenim dokumentima.
Daleko od toga da se želimo vraćati na stare postavke i brojati tko je udan, a tko nije. Iako se tu i tamo može na pariškim ulicama vidjeti i bedž s prekriženom opcijom, neki se pitaju zašto bismo se brinuli oko jezičnih finesa – koji kvadratić treba označiti na obrascu – kad su ključni problemi poput jednake plaće, dostupnosti čuvanja djece i političke zastupljenosti i dalje puno veći praktični izazovi za potpuno ravnopravno društvo?
Pa kad smo već kod prijedloga i amandmana, a što kažete da zadržimo tu staru riječ, a damo joj neko drugo značenje? Uostalom, ne bi bilo prvi put. Da, puno riječi kroz povijest je promijenilo značenje — to se zove semantička promjena ili pomak značenja. Evo nekoliko zanimljivih primjera.
Ne dajmo da nam jezik bude birokratski fosil – neka mademoiselle postane izbor, a ne etiketa.
U srednjem vijeku riječ girl je na engleskom jeziku označavala dijete oba spola, ne samo djevojčicu. Kasnije je značenje suženo samo na žensku djecu. Awful je nekad značilo „puni straha“ ili „puni poštovanja“ (od awe), a danas znači „užasan“. Da ne spominjemo tu pošalicu nice. Prvotno je značila „glup“ ili „nepristojan“, a danas je riječ za nešto ugodno i prijateljsko. Ne znamo za vas, ali iz sveg srca navijamo da riječ mademoiselle bude simbol ženske slobode i osjećaj neovisnosti.
#FeelSoMademoiselle
Naslovni vizual: Canva
