Dan je bio sunčan, vedar, a temperatura je bila taman. Konačno nije sumanuto pržilo kao proteklih dana. Vis je ispunio sva moja osjetila. Taj mali komadić raja toliko je artish, zelen, kompaktan, prepun opojnih mirisa hrane i ljubaznih domaćina. Jako volim što nije krcat ljudima. Vis je mala oaza velikog hedonizma.
Mala oaza velikog plavo-zelenog hedonizma
Za mene je hedonizam ono što u pravilu novac ne može kupiti, onaj osjećaj koji te na trenutak prožme i znaš da si doma, da si sretan. Ovdje nisam imala nikakvih briga. Otok je prekrasan, vrijeme idealno za početak rujna. Ljudi su simpatični, topli, ljubazni. Na Visu je teško biti nesretan. Motorom smo obilazili ovaj magičan otok, krijepili nepce finim vinom, a hrana – hrana je jedna od najukusnijih plantbased ikad. Okusi su savršeni. Moje preporuke su Fabrika i Cukar u Komiži te Kula, Fortica Vis i Bubble bar u Visu.
Od nekih 15-ak plaža na otoku posjetili smo njih pet. Stončica, Stiniva, Srebrena, Grandovac i gradska komiška plaža bile su naš izbor i uživali smo u svakoj od njih. More je kristalno, tirkizno i posebno čisto. Pristup kod većine plaža nije baš na dohvat ruke, ali definitivno vrijedan malo muke. Na Stinivi obavezno idite u tenisicama jer se inače nećete dobro provesti, da ne kažem da ćete zbog sigurnosti eventualno morati odustati od silaska zbog strmih i skliskih stijena ili pak čak slomiti gležanj ili nešto drugo. Iako odustajanje nije nešto pohvalno ponekad treba donijeti i takvu, mudru, odluku.
Tijekom dana vozili smo se po otoku uzduž i poprijeko, divili se prirodi, plažama, prekrasnim starim građevinama, osebujnim art shopovima i bistroima. Zastajkivali smo svako malo, upijali ljepotu i vidike koji su se pružali s ovog malog, cesticama dobro isprepletenog, otoka. Čak smo u nekom trenutku ugledali Palagružu kako se, tamo daleko bespućima pučine, sramežljivo pokazuje u morskoj omarini. Bili smo zadivljeni ponudom hrane u kojoj smo hedonistički uživali. Sjajno je što zbog površine od samo 90 kilometara kvadratnih brzo možete doći s jednog kraja na drugi.
Rađanje novih mjesta kulture
U gradu Visu gotovo uz samu šetnicu u tvrđavi Batarija nalazi se novootvoreni Zavičajni muzej grada Visa s hidroarheološkom zbirkom i Batarijom, najvažnijom i najočuvanijom fortifikacijskom građevinom iz 19. stoljeća na otoku. Ova austrijska obrambena utvrda odigrala je ključnu ulogu u Viškoj bitci 1866. godine, a danas je prepoznatljiva po svojim masivnim kamenim zidovima, obrambenom jarku i dojmljivo sačuvanom izgledu. Ne moram vam reći da kada se popnete na tzv. rooftop tvrđave uživate u prelijepom pogledu na more. Mene su impresionirale amfore raznih uporabnih svojstava. U sklopu muzeja odvija se još jedna izložba, likovni postav Dalibora Ilića, akademskog kipara i slikara, koji objedinjuje osobni, mitološki I otočki imaginarij. Hommage je to slikarskoj meditaciji o životu na otoku. Zove se “zaOtočen”.
(Ne)mirna povijest otoka
Posjetili smo Titovu špilju do koje se ipak treba malo penjati što nije najugodnije po suncu, ali i tu su vidici prelijepi. Na putu starom austrijskom cestom od Visa prema Komiži nakon uspona na vrh Križ i spuštanja u vinorodno polje nalazi se Plisko polje. Naselje je to s tek desetak kuća, a ljudi, njih možda dvadesetak, se bave vinogradarstvom i maslinarstvom. U nastavku polja za Drugog svjetskog rata tamo je bio saveznički aerodrom označen crvenobijelim stupovima koji i danas strše nad vinogradima. Ponekad pomislimo kako bi bili lijepo kada bi Vis opet imao aerodrom. Iako živimo u društvu koje očekuje sve sad i odmah ipak priželjkujem da se na Visu taj dio ne promijeni. Jer blizina aerodroma ne podnosi uzgajanje poljoprivrednih kultura, a bio bi gotovo zločin ostati bez još jednog, tako posebnog komada rodne poljoprivredne površne.
Posjetili smo i vozni park s derutnim vojnim vozilima koji posebno veselje predstavljaju malim i velikim dječacima, nadam se samo kao povijesni aspekt, a mene je razveselila poruka jednog improviziranog kafića s ponudom autohtonih proizvoda u neposrednoj blizini na čijoj tabli s radnim vremenom piše. “Radno vrijeme od 11 do 14 i 17 do 20 sat. Nadamo se!”
Jantarna dinamika noći
Nakon što se toplo sunce spušta na horizontu i čiji zalazak možete promatrati na jednom od bezbroj vidikovaca ili pak jednostavno usput jer otok je jedna velika razglednica nebo se oboji u crveno i narančasto. Zatim noći poprimaju boju jantara. Zbog vina, zbog fasada, zbog odbljeska mjeseca koji dodiruje tamnoplavu površinu mora.
Opijeni ljepotama dana i dinamikom koju je donijela noć uživali smo u večeri i ispijali lokalna vina u originalnim barovima poput onog viškog Bubble bara na obali. Vis tada postaje živahniji, mlađi i dinamičniji. Istovremeno, očarava svojim povijesnim šarmom.
Zaljubila sam se
Boravak na Visu je kao putovanje u prošlost. Stoljetna povijest otoka opipljiva je na svakom uglu baš kao i neki novi lifestyle koji se tek rađa. Vis je labirint u kojem se je poželjno izgubiti i ponovo pronaći. Posebno Komiža i grad Vis su toliko art i puni detalja. Puni mješavine starog i novog života. Koliko su vidici koji se pružaju na sve strane jedinstveni i opuštajući ne mogu dovoljno puta spomenuti. Bio je ovo jedan kratki hedonistički odmor u kojem sam pokušala upiti što više toga, ali samo ono što mi je prirodno dolazilo ili se našlo na putu uz poneku preporuku lokalaca. Najvažniji je bio mir i tišina. I hrana. Zaljubila sam se i vratit ću se.
