Psihijatar Rami Kaminski iz New Yorka, nakon četrdeset godina rada s ljudima, zaključio je da postoji cijela skupina osoba koje se ne uklapaju ni u jednu od tih kategorija. Njegov izraz – izveden iz španjolske riječi otro (drugi) – označava one koji nisu ni intro, ni ekstro, ni ambi. Oni su jednostavno drugi.
Otroverti nisu asocijalni, ali pripadnost grupi im je gotovo pa irelevantna. Možda će se naći usred zabave, možda će provesti večer sami u tišini – ali u oba slučaja ostaju u svom filmu, nepokolebljivi i imuni na euforiju gomile. Oni su emocionalno samodostatni, rijetko traže odobravanje i gotovo uvijek razmišljaju izvan zadanih okvira.
To, naravno, zvuči vrlo romantično. Ali otroverti ne žive u reklami za slobodu. U društvu koje od malih nogu trenira djecu da se uklapaju – od izviđačkih logora do timskih brainstorming sesija – “drugi” često djeluju hladno ili distancirano. Mogu se suočiti s nerazumijevanjem, ponekad i s osjećajem izolacije. Ipak, ta je distanca upravo njihov najveći kapital: ona im daje originalnost i mogućnost da vide pukotine u onome što svi ostali uzimaju zdravo za gotovo.
Ako tražite povijesni primjer, teško je zaobići Fridu Kahlo. Ona je istovremeno bila dio umjetničke i političke scene, ali nikada joj nije podilazila. U društvu je mogla biti prisutna, ali nije trebala ničije priznanje da bi stvorila svoje bolne, sirove, briljantne autoportrete. Frida je bila otrovert prije nego što je riječ postojala – “druga” ne zato što je bila izvan, nego zato što je bila potpuno svoja.
Isto vrijedi i za Georgea Orwella. Pisac fantastičnih knjiga kao što su “1984.” i “Životinjske farme” nikada nije bio zadovoljan prihvaćanjem većinskih istina. Orwell je uočavao mehanizme kontrole i manipulacije dok su drugi još slavili “velike ideje”. Nije mu bilo važno biti dio književne klike ili političke struje – važnije mu je bilo ostati vjeran vlastitoj, često nepopularnoj perspektivi. Njegova otrovertna pozicija iznjedrila je jedne od najvažnijih kritika 20. stoljeća.
Za razliku od introverta, otrovert neće nužno pobjeći iz gužve da bi napunio baterije. Za razliku od ekstroverta, neće tražiti energiju u gomili. I za razliku od ambiverta, on se neće truditi plesati između ta dva svijeta. Otrovert jednostavno ne mjeri svoj život prema tim koordinatama.
Možda se i vi prepoznajete: kad cijela grupa kliče oduševljeno, a vi ostajete mirni, ne zato što ste cinični, nego zato što to jednostavno nije vaša istina. Kad vam pripadanje “ekipi” nikad nije bilo cilj, ali znate stvoriti duboke, individualne veze. Kad se osjećate “drugačije”, ali vas to ne ranjava – naprotiv, daje vam osjećaj slobode.
Mini test: Jesi li otrovert?
Pokušajte iskreno odgovoriti na ovih pet pitanja:
1. Osjećaš li se jednako ugodno i u društvu i u samoći – jer ti nije važno kojoj skupini pripadaš?
2. Kad svi oko tebe oduševljeno plješću ili kliču, jesi li ti taj koji ostaje miran i pita se “ok, ali što ja mislim”?
3. Imaš li bliske veze s nekoliko ljudi, ali te ideja pripadanja velikoj zajednici ili kliki nikad nije uzbudila?
4. Osjećaš li se slobodnije kad nisi dio kolektiva – kao da bolje dišeš izvan grupnih očekivanja?
5. Kad si suočen s trendovima, jesi li radije skeptik nego sljedbenik?
Ako si na većinu odgovorio s “da” – čestitamo, vjerojatno nosiš otrovertni DNK. U vremenu u kojem svi žele svoj “tribe”, otroverti podsjećaju da nije uvijek poanta pripadati. Ponekad je dovoljno ostati svoj, čak i ako to znači hodati izvan svih ladica.
Razlika između introverta, ekstroverta, ambiverta i otroverta
Introvert: puni baterije u tišini, voli jedan-na-jedan razgovore, iscrpljuje ga buka.
Ekstrovert: napaja se društvom, obožava interakciju i stalno traži publiku.
Ambivert: balansira – uživa u društvu, ali mu trebaju i povlačenja.
Otrovert: ne zanima ga pripadnost grupi. Uživa u bliskim vezama, ali ga masovna energija ne pokreće.
Zašto su otroverti posebni?
Originalnost: nisu sputani grupnim pravilima pa često misle nekonvencionalno.
Samodostatnost: ne traže stalno odobravanje, što ih čini otpornijima na pritisak.
Vizuali: Canva