Ako bismo morali tražiti pramajku umjetne inteligencije, najprije bismo posumnjali na Lisu Kudrow koja u filmu “P. S. Volim te” glumi emancipiranu mladu ženu u srednjim godinama koja ulijeće nepoznatim frajerima s tri kratka binarna pitanja: “Jesi li single? Jesi li gay? Jesi li zaposlen?” Nema tu vremena za romantiku i fine manire, a kamoli za rizična ulaganja jer žena ima, što bi se danas reklo – algoritam u glavi. Zna što traži – napetog lika koji će joj držati pažnju, ali i da je vrijeme novac. Sve ono o čemu su godinama sanjali filmski studiji dok su tražili formulu blockbustera, taj sveti gral koji će privući mase pred ekrane i ostaviti ih prikovane sve do odjavne špice. Ili barem do zadnje kokice.
Tko je ubio dramaturgiju?
No nije Lisa Kudrow jedina koja kreće od kraja priče i želi izvući maksimum uz minimum truda jer, ako je vjerovati Benu Afflecku i Mattu Damonu, i Netflix je krenuo tim putem. Gostujući u podcastu Joea Rogana, gdje su promovirali svoj novi akcijski spektakl “The Rip”, Matt se požalio da je streaming servis želio da se dio akcije odmah prebaci na početak filma kako gledatelji ne bi odustali od gledanja. A zatim su stigle i upute da ne bi bilo loše kada bi tri do četiri puta u dijalogu ponovili o čemu se radi u zapletu jer ljudi gledaju film dok istodobno vise na telefonu pa je pitanje hoće li skužiti radnju.
Holivudski zviždači
Nema što, slavni producentski dvojac koji je 1998. osvojio Oscara za film “Dobri Will Hunting” zna što je napeti intervju, no s druge strane, hej! Jesmo li upravo dobili prve holivudske zviždače? Ne samo da su javno progovorili o tome kako je Netflix upravo ubio klasičnu dramaturšku strukturu u tri čina i zašto filmovi postaju sve gluplji, nego i o svim onim tajnim procesima rada o kojima se šuti. I pritom ne mislimo na CGI efekte koji u backstageu obavljaju sve one preskupe, riskantne i nemoguće maštarije, nego na novog nevidljivog šefa zvanog algoritam. Ušetao je bahato na sastanak uprave i sad odlučuje o srži kreativnog procesa, o svemu onome što je dosad bilo prepušteno čovjeku – radnja, dramaturgija, žanr, karakterizacija likova, čak i izbor boje kose i odjeće.
Matt Damon i Ben Affleck požalili su se da je streaming servis želio da se u filmu “The Rip” dobar dio akcije prebaci na početak filma, kao i da se u dijalogu nekoliko puta ponovi o čemu se radi
Iskustvo, intuicija ili algoritam?
Naravno da je zadiranja u sadržaj i prekrajanja scenarija bilo i ranije, jer snimanje filmova i serija nikada nije bio jeftin hobi. Sjetimo se samo filma “Zgodna žena” i kako je neslavno propala prva verzija koja se zvala “3000” (dolara). Ona u kojoj glavni muški lik nije bio tako romantičan niti je naglo okrenuo auto i popeo se poput Romea na Julijin balkon, nego ju je ostavio da sjedi sama u busu s tugom u očima i grčem u trbuhu. No glavna razlika bila je u tome što su o tim velikim odlukama odlučivale glave studija i producenti vodeći se iskustvom i intuicijom. Eventualno su se organizirale fokus grupe da bi se testirao kraj filma. Sve ostalo bilo je, što bi se reklo, kocka i umjetnički rizik.
Smrtni neprijatelj – mobitel
A danas? Ako je vjerovati insajderskim informacijama, ništa se ne prepušta slučaju i sve je u rukama algoritma. Na testnim projekcijama umjetna inteligencija snima i analizira lica gledatelja – kada su zijevnuli, kada su se namrštili, kada su premotali scenu da što prije dođu do kraja, a kada su posegnuli za smrtnim neprijateljem i uzeli telefon u ruke.
Bez miješanja žanrova i što jasnije, molim!
Jer tu se istog trena aktivira alarm kako bi se filmska priča izbavila iz ralja dosade i skore smrti. Drugim riječima, radi se sve ono zbog čega se Yorgosu Lanthimosu i svim ostalim redateljima koji eksperimentiraju s neobičnim narativnim strukturama i miksaju žanrove diže kosa na glavi. Sve mora biti jasno i jednostavno, pojasnili su stručnjaci na Netflixovu Producers Summitu u Berlinu 2024. godine. “Clarity” je glavni cilj. Ritam mora biti fiksan, a tempo ubitačno brz. A to znači da se svake dvije do tri minute mora nešto dogoditi jer u suprotnom – ćao, pažnjo! I sad vi pišite po forumima kako su dijalozi suludi kao da ih je netko pisao za dječje slikovnice.
Kako je film postao reels
Gledatelju odmah mora biti jasno o kojem je žanru riječ, kakav je ton, tko su likovi, što ih pokreće i što žele. Nema više ni onog starog pravila crno-bijelog filma da se glavna zvijezda filma mora pojaviti tek u 11. minuti filma. Sada je najvažnije da se sve najbolje scene serije plasiraju što ranije, i to posebice ako je riječ o pilot-epizodi. A kada pitate šefa zašto je odluka donesena kad se ne sviđa nikome, odgovor glasi: “Tako kaže algoritam!”
Eto, još će ispasti da je Conan O’Brien bio dalekovidan s onom svojom anegdotom na ovogodišnjoj dodjeli Oscara kada se našalio da se svi filmovi snimaju, a stari preformatiraju u okomitom formatu, a onda sjeckaju u blokove za Instagram. Pa čak i ako ovaj AI eksperiment uspije, tko kaže da će pacijent preživjeti i da nećemo dobiti ono zbog čega sve više ljudi napušta društvene mreže – salatu šarenog, ispraznog i beskorisnog sadržaja koji se ne pamti, nego samo proizvodi buku te zamara oči i mozak. Sve ono o čemu je pisao W. David Marx, autor knjige “Blank Space”, kada je pop-kulturu proglasio dosadnom kaljužom koja stagnira.
Pop-kultura na samrti
Pogađate, i u ostalim granama umjetnosti algoritam je glavni osumnjičenik za smrt pop kulture jer je prvi napravio krš i lom kriterija. Ta sjećate se onih vremena kada se govorilo da su neki umjetnici prodali dušu vragu? E pa izgleda da duša više nije valuta, nego reach. Kultura je postala borba za pažnju na razini najmanjeg zajedničkog nazivnika, a slava više nije nagrada za talent, nego za komercijalnu spretnost. A današnja formula uspjeha glasi – pobjeđuje onaj tko nudi najglasniji, najbrži, najlakše probavljiv sadržaj.
U međuvremenu, algoritmi nas šopaju beskrajnim rebootovima, kičastim videima, superherojskim franšizama i retro trendovima pa neprestano imamo osjećaj da se neki trendovi dižu iz vlastitog pepela, iako je sirova istina da nešto doista novo nismo vidjeli godinama. Sve je to znak kulturnog kukavičluka: beskrajno recikliranje istrošenih ideja uz neugodan osjećaj da starija djela zvuče vrednije, tvrdi Marx.
Lako s lopovom, ali što s AI krađom
No definitivno najveći bug zbog kojeg sve odluke vođene AI alatima padaju u vodu je onaj koji je upisan u njegov program. Naime, algoritam je prije svega kreiran da bi “unaprijedio” život suvremenog čovjeka, a to znači da u širokom luku zaobilazi sve ono što miriše na greške, ludost, kao i ono na čemu se bazira dobra priča – tu divnu, čudesnu i neobičnu anomaliju. Sve one nemoguće susrete, fatalne odluke, nevjerojatne zaplete i sulude krajeve u koje nitko normalan ne bi povjerovao sve dok ih ne vidi i ne proživi na vlastitoj koži.
Naslovni vizual: Canva, press
