Kada je britanski pisac i filozof Alain de Botton u svojoj knjizi Poduka iz ljubavi pisao poglavlje o iskustvu odlaska na bračnu terapiju i o tome kako je prvi put saznao koliko su važna četiri tipa vezivanja, ironično se našalio da je malo razočaran jer je očekivao da će njegov emotivni sklop biti toliko kompleksan i zamršen kao u nekom romanu iz romantizma, gdje treba 800 stranica da bi čitatelj shvatio nečiju psihu. No, izgleda da Alain de Botton nije jedini koji se pitao – što se, dovraga, događa s našim emocijama – jesmo li ih putem izgubili ili možda pojačali, a usput otkrili i neke nove.
S jedne strane, posve logično pitanje jer je sve oko nas prepuno hashtagova za #mood. Svijet izdavaštva i filmska industrija doživljavaju pravu renesansu ljubavnog žanra te teških drama, glazba već neko vrijeme uživa u bolećivim i melankoličnim pjesmama, a emoji-svijet toliko je kompleksan da ponekad treba pitati i frendove i aplikacije za prijevod. Srećom, tim znanstvenika koji čine Alberto Acerbi, Vasileios Lampos, Philip Garnett i R. Alexander Bentley odlučio je provesti istraživanje The Expression of Emotions in 20th Century Books ne bismo li saznali prave odgovore.
Veliki pad gađenja i strah u porastu
Naravno, nisu sve emocije ušle u igru, nego samo šest glavnih – ljutnja, gađenje, strah, radost, tuga i iznenađenje. A nakon što su pojmovi uneseni u Googleov Ngram Viewer, ogromnu i interaktivnu bazu podataka koja sadrži preko 5 milijuna knjiga objavljenih u 20. stoljeću, ispalo je da je Alain de Botton bio u pravu. U odnosu na našu ideju romantičarskog kompleksnog svijeta emocija, upotreba riječi koje izražavaju raspoloženje općenito se smanjila.
Najveći pad doživjela je emocija gađenja (tko zna, možda i zato što se u šokantnim videima prebacila na TikTok), dok je upotreba riječi povezanih sa strahom padala do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a onda naglo počela rasti. A što se tiče riječi koje se odnose na radost i tugu, trend sretnih i tužnih riječi korelirao je s važnim povijesnim događajima poput Drugog svjetskog rata i Velike depresije.
Iako je ovo istraživanje provedeno samo na knjigama napisanim na engleskom jeziku, primjećuje se još jedan trend koji se izvrsno poklapa s filmskom industrijom. A to znači da je američka književnost znatno bogatija izražavanjem emocija od britanske, što nas sada vodi do drugog pitanja – A što ako programi i dalje ne mogu očitati sve one ambivalentne i kontradiktorne emocije kojima često vrvi dobra književnost?
Fotografija: Unsplash+
