Identitet u digitalno doba

14. ORGAN VIDA: Happy Spiraling / Sretno u vrtlogu otvara se 11. lipnja u MSU Zagreb s pet izložbi

Lena Ivanović
31.05.2026.

Četrnaesto izdanje bijenalnog Međunarodnog festivala Organ Vida otvara se 11. lipnja u 20 sati u Muzeju suvremenu umjetnosti Zagreb s čak pet izložbi, među kojima je i centralna izložba finalista koji su svojim radovima odgovorili na temu festivala Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu. Pored grupne izložbe finalist⁞a s radovima jedanaest umjetnika, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić, ovogodišnje dobitnice Nagrade Marina Viculin. Pored izložbenog, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove publikacije Organa Vida The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi. Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna 2026. godine.

Ovogodišnje izdanje Organa Vida, Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu, nastoji pronaći smisao u svakodnevici prezasićenoj slikama: podražaji nas bombardiraju, ali ništa nas ne dira. Festival propituje kako suvremena vizualna kultura odražava stvarnost, ali i kako je aktivno proizvodi,  kako oblikuje načine na koje se vidimo, razumijemo svijet i stvaramo umjetnost. Zastupljeni radovi hvataju se u koštac s prezasićenim digitalnim svijetom: prokazuju kako nas manipulira i iscrpljuje, ali ga i destabiliziraju subverzijom: poigravaju se njime, ismijavaju ga ili iz njega bježe.

Vrtlog tema izložbe finalista: identitet, reprezentacija, online život, nadzor, kontrola, proizvodnja gluposti i fake news

Radovi jedanaest finalist⁞a grupne izložbe Happy Spiraling bave se temama identiteta identifikacije, reprezentacije, online života, autofikcijom kao umjetničkom praksom, nadzorom, kontrolom, proizvodnjom gluposti i fake newsa te eskapizmom kao bitnim afektivnim dimenzijama online života. Umjetnica Aurélie Bayad kroz autoportrete propituje voajerizam i samoizlaganje u online prostoru, izloženost tijela i emocija postaju gesta otpora, način da se preuzme kontrola nad vlastitim narativom. Hiiona Choi gradi monumentalne skulpture i fotografije kao fiktivne forenzičke tragove, pozivajući publiku da rekonstruira živote i sudbine žena čija imena nose njezini radovi. Jaana-Kristiina Alakoski uranja u fandom junakinje iz filma Okus krvi, Sookie Stackhouse, istražujući eskapizam, užitak i mehanizme djevojačke identifikacije.

Umjetnica Gedvilė Tamošiūnaitė u svom radu tematizira tjeskobu online interakcija, s posebnim fokusom na kontinuirani nadzor kojem su izložene. U središtu instalacije Jamea St. Findlaya eksperimentalni je film u kojem pratimo paranoičnog pojedinca uvjerenog da je pod stalnim nadzorom, a imperativ stalne produktivnosti razotkriva se kao glavni uzrok njegove tjeskobe i raspada. Irma Name koristi format sitcoma kako bi kritički sagledala logiku reprodukcije slika, ponašanja i narativa u automatiziranim sustavima: glumci ponavljaju scene pisane uz pomoć umjetne inteligencije sve dok ih ne istroše, dok priča i istina postupno ne nestanu, a gledatelj⁞i ostaju suočen⁞i s kompletnim raspadom značenja. Umjetnic⁞e Madeleine Andersson, Maja Bojanić i Brin Žvan parodiraju proizvodnju znanstvenih činjenica dok Rafael Roncato istražuje njihovu manipulaciju u suvremenom političkom diskursu, a Hertta Kiiski odbacuje klasične epistemološke okvire, okrećući se afektivnim i intuitivnim načinima razumijevanja stvarnosti.

Četiri samostalne izložbe: Julie Béna, Kevin Osepa, Sara De Brito Faustino i Paula Tončić

Velika samostalna izložba francuske umjetnice Julie Béne središnji je dio 14. izdanja festivala Organ Vida, predstavit će manju retrospektivu i site-specific instalaciju osmišljenu posebno za MSU Zagreb. Praksa Julie Béne ukorijenjena je u tradicijama kabarea i nadrealizma, koje reinterpretira u suvremenom kontekstu gradeći hibridne svjetove u kojima se, uz puno humora i elemenata groteske, susreću visoko i popularno, sveto i profano. U suradnji s nizozemskom organizacijom FOTODOK, Organ Vida predstavlja novu samostalnu izložbu Kevina Osepe Ocho Día. Eight Days, Nine Nights u kustoskoj koncepciji Darie Tuminas. Kroz rituale s rodnog Curaçaa koji iščezavaju iz kolektivnog pamćenja, Osepein rad kroz dekolonijalne i kvir okvire propituje gubitak i transformaciju.

Samostalna izložba švicarske umjetnice Sare De Brito Faustino Kuća bez krova obuhvaća site-specific instalaciju i seriju fotografija. Rekonstruirajući dom iz djetinjstva kao minijaturni svijet, umjetnica osobnu traumu pretvara u vizualni narativ koji balansira između nježnog i monstruoznog i nudi novu perspektivu na disfunkcionalni obiteljski prostor. Paula Tončić dobitnica je Nagrade Marina Viculin 2025./2026., priznanja koje se od 2017. bijenalno dodjeljuje umjetnicama čija praksa polazi od fotografskog medija. Nagrada uključuje mentorski proces te podršku za novu produkciju i samostalnu izložbu COCCYX CUTZ koja će biti predstavljena u MSU Zagreb.

O festivalu:
Organ Vida istražuje fotografiju kao kritički i eksperimentalan medij, s naglaskom na
inovativne, interdisciplinarne pristupe i njezino povezivanje sa širim poljem vizualne kulture. Od 2010. središnji dio programskih aktivnosti čini međunarodni festival koji okuplja suvremene umjetni⁞ke čije prakse na inovativan i kritički način pristupaju slici. Organ Vida vodi kustoski tim koji čine Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene.

Glavni partner festivala je MSU Zagreb, a partneri su FOTODOK i Galerija SKD Prosvjeta
Festival podržavaju: Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Pro Helvetia Swiss Arts Council, Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, Turistička zajednica grada Zagreba, Zaklada “Kultura nova”

Pročitaj više

Između strasti i samouništenja

Jako je lako mrziti ovaj film – od navodnika na plakatu filma koji su nam namigivali prije nego što smo stigli u kino, preko onog da je film podbacio kao šalabahter za one koji nisu čitali prvi i jedini roman Emily Brontë, objavljen 1847. godine pod muškim pseudonimom Ellis Bell, do toga da sve što gledamo izgleda kao još jedan kostimirani set koji bi se svidio Taylor Swift. No ako izdržite do kraja ove duge i turbulentne sage i ne poskliznete se na sve mokre stvari – od kokošjih jaja, krvi, sline puževa i grozne kiše koja neprestano pada – možda otkrijete nešto što smo u međuvremenu prigušili. Mračnu ljubav sa svim onim nuspojavama i animalnu žudnju. Ili kako se to danas moderno zove – limerenciju.

Psihoseksualni pop-triler

Ako umjetna inteligencija više od svega voli jednog umjetnika, to je onda Salvador Dali. Jesmo li konačno dobili film koji izgleda i zvuči kao da ga je radio Dali? Prepun pompoznih riječi, misticizma i demona. Šteta što se na vrijeme nisu prijavili za ovogodišnji Eurosong.

Da je živjela u neko staro doba, zvali bi je renesansnom umjetnicom, budući da na inovativan način spaja umjetnost, ples, tijelo i tehnologije. No danas ćemo reći da FKA Twigs slays. Jer ne samo što je ove godine s albumom Eusexua osvojila svoju prvu Grammy nagradu, nego je ušla u svijet filma i na veliku smotru suvremene umjetnosti.

Ahilova peta

O genijima, strojevima i iluziji potpune kontrole nad kreativnošću. Ili zašto AI može zahvatiti gotovo sve sfere ljudskog rada, ali i dalje ne smije primirisati kreativnosti? Naravno, samo kao alat.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.