Kada se hrabra ekipa misije Artemis II. 11. travnja 2026 spustila na Zemlju, ili je bolje reći tresnula u ocean, mnogi od nas odahnuli su što je sve pošlo u najboljem redu i što je svijet dobio spektakularne snimke i uvide u svemir. No u to doba, negdje u slabo osvijetljenoj Danskoj, ekipa arhitekata, inženjera i radnika vrijedno je radila na jednoj drugoj postaji koja bi svima nama mogla omogućiti da barem malo osjetimo taj fantastičan osjećaj beskonačnosti na svojoj koži. Riječ je o impresivnom muzeju ARoS Skyspace u kojem je 83-godišnji američki umjetnik James Turrell, poznat i kao pionir perceptivne umjetnosti, nakon 12 godina rada otvorio u danskom lučkom gradu Aarhusu ne bi li proslavio svoju 100. instalaciju, a posebice Skyspace sobe koje stvara od 1974. godine.
Na prvi pogled projekt nazvan „As Seen Below“ izgleda kao da je netko odlučio na suvremen način spojiti ideju rimskog Panteona, opservatorij, iskustvo Aurore Borealis, meditaciju i osjećaj napuštanja ovog planeta, ali i tijela koje osjećaju astronauti, a usput ukinuti sve ono što smo znali o prostoru i vremenu. Jer kao što su renesansni majstori bili ushićeni kada su otkrivali perspektivu ili prvi piloti kada su se uzdignuli u vis i imali pogled na svoje selo, tako smo i mi danas kada pomislimo da smo je uspjeli nadići, ili barem na kratko prevariti oko.
Umjetnik svjetlosti
A nitko to ne radi bolje od umjetnika koji slučajno izgleda kao da se Bog iz Sikstinske kapele spustio na tlo, uzeo prvu polo majicu koja mu se našla pri ruci i uzeo svjetlost da malo oboji naš svijet. Ili da nam barem prevari oko ne bi li progledalo i shvatilo što vidi. OK, ispravak navoda – nije obična majica jer gospodin Turrell je jako duhovit i ironičan čovjek pa tako na mjestu loga njemu piše Svjetlo. Kao da je na neki uvrnut način umjesto pločice s imenom napisao čime se bavi. Da, on već godinama doslovno crta svjetlošću, bilo da koristi hologramske cijevi, skrivene lampe ili se poigrava s nebeskim bojama. Ali ne na način starih majstora koji su svjetlost koristili da osvijetle neke druge stvari. Ne, njega zanima svjetlost koja sama po sebi ima kvalitetu stvari, koja ne osvjetljava druge stvari, već sama postaje osvjetljenje.
Doduše, trebalo je proći vremena dok svijet ne otkrije virtualne svjetove i nematerijalne stvari da njegovi radovi dođu do publike koja je isprva imala problem s tako nefizičkim djelima. Iako je bilo tužbi (gospođa koja se osamdesetih u muzeju Whitney naslonila na jednu svjetlosnu šipku i pala), danas njegova djela vrijede milijune, a doslovce nema umjetnika, kralja ili estradnjaka koji nije njime nadahnut. Drake je koristio njegove sobe za svoj spot, a Kanye West toliko je oduševljen da je odlučio uložiti velike novce u pretvaranje ugašenog kratera u Arizoni u opservatorij koji uključuje posebne lože, amfiteatar i bazen za promatranje zalaska sunca.
U mojim instalacijama nema horizonta. Zamislite to kao da ste u mećavi; u nekom trenutku gubite osjećaj za gore i dolje, a na kraju možda čak i za sebe. To se zove ‘bijelo zamračenje’, objasnio je umjetnik.
Ukidanje horizonta i osjećaj beskonačnosti
E sad, možemo to nazvati kozmičkim ili duhovnim principom, no činjenica je da brojne njegove instalacije dokidaju prostore, ravnine i nizine, i to na način da više ne znamo što je gore, a što dolje. „Mi smo prije svega duhovna bića s fizičkim iskustvima“, kaže umjetnik koji je otkrio da će nebo biti njegova tema još kao dječak. Strast prema letenju je obiteljska.
Njegov otac bio je zrakoplovni inženjer, a njegov prijatelj radio je s Howardom Hughesom (legendarnim pionirom zrakoplovstva i filmskim producentom). No za razliku od Howarda i ekipe, koji su oduvijek bili impresionirani zvijezdama, a usput su nastojali impresionirati žene poput Jean Harlow, James je isprva letio samo prevozeći namirnice.
Letenje nije strah; isključivo je uzbuđenje. Kada uđete u to područje iznad sebe, to je kao san, gotovo kao da napuštate vlastito tijelo. To još nije duhovno stanje, ali vas zbližava.
Što je zajedničko novoj vezi i letu u svemir
„Imao sam sreću sudjelovati u obuci astronauta kad sam bio mlađi. Bestežinski položaj jedinstveno je iskustvo. Sjetite se svih onih ranih astronauta – počeli su kao vozači trkaćih automobila i piloti borbenih zrakoplova – i gotovo svi završili su kao vjerski fanatici. Kad vaše tijelo izgubi teret, postajete prosvijetljeni. A u svakom slučaju, u svojoj umjetnosti dijelim dio tog osjećaja bestežinskog stanja s ljudima. I to smatram uzbudljivim. Čovječanstvo se trenutačno nalazi u točki u kojoj skače u nepoznato. Čak i ako se neki boje – kao kod prvih dodira u novoj seksualnoj vezi – prvenstveno se radi o jednoj stvari: uzbuđenju slobodnog pada“, izjavio je James Turrell, neumorni umjetnik u cool kaubojskim čizmama i odijelu, koji nas je odlučio povesti među oblake.
