'DJEVOJKA BUDUĆNOSTI'

KIKI KOGELNIK: Feminističko lice pop arta koji slavi žene, robote i rakete

Kristina Stakor
12.03.2023.

Kiki Kogelnik: The Time is Now retrospektiva je austrijske umjetnice koja je svojim radovima progovarala o poziciji žena u društvu, ali i putovanjima u svemir

„Ona je nesumnjivo djevojka budućnosti“, napisao je časopis za modnu industriju WWD o umjetnici Kiki Kogelnik još davne 1966. A njezini radovi zanimljivi su i danas, te se mogu razgledati u bečkom Kunstforumu na velikoj retrospektivi „Kiki Kogelnik: The Time is Now“, koja pokazuje različite faze njena stvaralaštva kroz otprilike 180 radova.


Kiki Kogelnik (1935–1997) austrijska je umjetnica koja je nakon studija, početkom 1960-ih iz depresivne poslijeratne Europe stigla u New York. Tamo se susrela s brojnim utjecajnim umjetnicima poput Andyja Warhola, Roya Lichtensteina i Claesa Oldenburga, ali i Niki de Saint Phalle i Carolee Schneemann. Premda ju mnogi svrstavaju među Pop Art umjetnike, Kogelnik nadilazi tu kategorizaciju, no teme konzumerističkog društva su je fascinirale i bile predmetom njezina stvaralaštva.

Kiki Kogelnik
Self-Portrait, 1964
Öl und Acryl auf Leinwand
Sammlung Mono Schwarz Kogelnik
© Kiki Kogelnik Foundation. All rights reserved

U ranijoj je fazi istraživala danas vrlo aktualne teme konzumerizma i (ne)održivosti, izrezujući raznobojne siluete od vinila, stvarajući novu verziju skulpture. Počeci putovanja u svemir, suživot čovjeka i tehnologije te hladni rat još su neke od tema koje su preokupirali umjetnicu. „Ne zanima me priroda. Oduvijek su me više zanimali strojevi. Mislim da živimo u svijetu koji je sve više otuđen, no to nije nužno loše“, izjavila je umjetnica u članku za The Washington Post, prikazanom na izložbi.

Kiki Kogelnik
Superserpent, 1974
Öl und Acryl auf Leinwand
Museum Ortner, Wien
© Kiki Kogelnik Foundation. All rights reserved

No možda su neki od najzanimljivijih oni feministički koji nastaju od sedamdesetih, u kojima preispituje uloge koje patrijarhalno društvo dodjeljuje ženama. Za te radove inspirira se slikama u modnim magazinima, vadi iz ih konteksta i stavlja u nove uloge. U njima, žene u stylish kupaćim kostimima, šeširima kakve je voljela sama umjetnica i umjetnom krznu izgledaju podjednako moćno koliko i apsurdno, beživotno, gotovo nehumano, usprkos jarkim bojama.

Iako se čini da živimo u svijetu u kojem se stvari mijenjaju brzim tempom, radovi Kiki Kogelnik nisu zastarjeli. Ispreplitanje humanosti i tehnologije, konzumerizam, teme rata i kolonizacije svemira te vječna tema konfliktnih uloga koje se očekuje da žena preuzme u društvu, kao i žensko tijelo kao bojno polje borbe za moć i dalje su u fokusu, a o njima je Kogelnik kroz svoju umjetnost progovarala s dozom humora i veselih boja, usprkos crnilu. Pa ako tražite neki izgovor za (ponovni) posjet Beču, to bi mogla biti upravo ova retrospektiva.

Kiki Kogelnik: Now Is the Time može se razgledati u bečkom Bank Austria Kunstforum do 24. lipnja 2023.

Naslovna fotografija:

Kiki Kogelnik working on one of her Bomb sculptures in her studio in New York, 1965
glasierte Keramik
Photographer: John Pratt
© Kiki Kogelnik Foundation. All rights reserved

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.