‘MEĐU ŽIVOTINJAMA’: Zašto je Elfriede Jelinek inzistirala na AI naslovnici

Tamara Radan
28.06.2026.

Kakva drskost! Napisati knjigu koja kritizira bahati kapitalizam i fake novac, a za ilustraciju knjige ne angažirati ljude! Tko stoji iza ovog koncepta i je li to samo nova forma borbe protiv stvari koje nam smetaju, ili?

Kada su davnih dana pitali francuskog pisca Michela Houellebecqa za koga će glasovati u Francuskoj, autor je odgovorio da se neće izjašnjavati jer se ionako u svojoj rodnoj zemlji osjeća kao gost u hotelu. Što god narod odabrao, on će poštovati i kritizirati do mile volje. No ako se francuski autor voli izjašnjavati kao gost u prolazu, što bi onda bila austrijska spisateljica Elfriede Jelinek koja je uvijek imala poziciju vanjskog promatrača koji se ne libi kritizirati, uperiti oštro i sarkastično oko prema stvarima koje se najčešće guraju pod tepih i o kojima se šuti. Uostalom, poziciju outsiderice je utvrdila i time što je odbila doći na dodjelu Nobelove nagrade iz osobnih razloga i što se na neko vrijeme oprostila od tiskanih knjiga te tekstove objavljivala samo na internetu. A svi znamo, tamo gdje netko zataji informacije i ne uklapa se u shemu, tu se najviše rađa pitanja.

Na tom tragu je i njezin zadnji potez – naslovnica njezine nove knjige “Među životinjama”, prema kojoj će u kolovozu u Salzburgu igrati i kazališna predstava, a oko koje se podigla velika rasprava. Na prvi pogled, ideja da nešto ne-ljudsko ilustrira naslovnicu nije mogla biti bolje pogođena jer se glavna radnja knjige vrti oko špekulanta Renéa Benka koji je godinama gradio zlatne tornjeve ni iz čega, samo da bi potom sve te silne milijarde nestale.

Gnjevni tekst protiv pohlepe, a ne žele platiti dizajnere

Skandal je zakotrljao dvojac strip umjetnika Hauck & Bauer koji su napisali: “Gnjevni tekst protiv pohlepe, iskorištavanja i cijelog kapitalističkog sustava. A Rowohlt za ovu knjigu koristi naslovnicu generiranu umjetnom inteligencijom kako bi izbjegao naručivanje ilustracije. Ne možemo kupiti ovakvu knjigu, iako bismo bili zainteresirani.”

Iako su izdavači knjige Rowohlt Publishers priznali da su od 155 novih izdanja u katalogu za jesen 2026. samo tri knjige koristile slike generirane umjetnom inteligencijom i da je to transparentno navedeno, savjetovali su da za obrazloženje pitaju samu autoricu. A kako piše magazin Die Zeit, Elfriede Jelinek je odmah odgovorila sljedećim riječima:

„Obožavam ovu naslovnicu! Mene najviše zanimaju površine – što površinskije, to bolje. Konstrukcija stvarnosti koju ovo ‘napravljeno’ na neki način razotkriva. Kao da je samo stvarnost stvarna! Ali zapravo nije nimalo! Osim toga, u svemu tome postoji i ljudski rad i imaginacija. Može postojati samo jedna Beatrix Potter, dakle umjetnost je također nešto napravljeno, ali naslikane ili nacrtane životinje ne bi to pogodile onako kako sam ja to zamislila.“

No kako su autori inzistirali na odgovoru je li neka životinja kreirana prema njezinim plišanim igračkama koje autorica ima u stanu, Elfriede Jelinek je nadodala: “Ne, nijedna moja nije unutra, ali mogla bi biti – sve su to njihovi rođaci, i oni će također jednom doći na red. Srdačno, e.j.

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.