knjiga

Iskrena, zabavna i oslobađajuća, knjiga „Što žene čuju“ idealno je jesensko štivo – ali i poklon za svaku ženu kojoj su drugi barem jednom pokušali objasniti kako bi trebala živjeti

Agatha Christie je imala Orient Express i na stotine neriješenih krimi-slučaja, a spisateljica Milana Vuković Runjić u novom romanu „Moj Muž“ nudi nam pravu arkadiju, ako ne i mitsku turu – ideju da cijeli mediteranski bazen od Venecije, Istanbula, Atene, Palerma i Aleksandrije može biti naš, skupa s osam ljubavnih priča.

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Ako mislite da je sunce na plaži prejako, vaše ljubavne muke na rubu fatamorgane, a vi više ne znate što je stvarnost, a što fikcija, roman „Peachez“ nizozemskog pisca, pjesnika i dramatičara Ilje Leonarda Pfeijffera sjest će vam kao hladni koktel. Doduše, neće vas otrijezniti, ali nešto jako važno ćete otkriti.

Možda nemamo sreću šetati s Pedrom Almodóvarom ulicama Madrida, odlaziti na njegove lude zabave i razgovarati s njim do jutra, ali tu je sjajna knjiga Posljednji san, koja će svaku stvarnost obojiti s malo više strasti, melankolije i ludosti.

U vremenima koja su toliko uzbudljiva da je tako lako zamisliti da je bijeg u nostalgiju pravo rješenje pojavio se jedan roman koji je opasno uzburkao duhove prošlosti, ali i sadašnjosti. Nije čudo da je produkcijska kuća Anne Hathaway istog trena kupila prava na ekranizaciju.

Jedna krađa. Šesnaest tragova. 40.079 osumnjičenika. Samo jedan krivac.