“Ma evo vam umjetna inteligencija pa neka vam ona piše scenarije i uvrnute dijaloge”, bila je neizgovorena poruka svih američkih scenarista koji su prošle godine stupili u jedan od najvećih štrajkova, želeći se izboriti za svoja prava. I doista, velik dio projekata je stavljen na malo dužu pauzu, neki od njih se nikada nisu niti oporavili, a svi veći festivali su nekako zjapili prazni. Ili što bi rekao moj frend – “Odmah znam da je event loš čim vidim previše centimetara kvadratnih crvenog tepiha na fotkama.” No, sudeći po Venecijanskom filmskom festivalu i dodjeli Emmy nagrada stvari ne samo da su se vratile na staro mjesto, nego su se malo i pomaknule. Evo koje smo promjene uočili…
Uvrnuti humor posuđen s TikToka
Ako glumci koji pjevaju najbolje točke iz mjuzikala na sceni automatski uspavaju sve gledatelje ispred TV ekrana, kako ih držati budnima? Možda najbolje da nominirane počnemo vrijeđati. I doista, godinama su sve važnije dodjele nagrada imale više ili manje opake šale, a koje su kulminirale šamarom Willa Smitha, nakon koje se sve promijenilo. No ima li i trećeg rješenja? Izgleda da su ga scenaristi Emmy nagrada upravo smislili, a on glasi – autoironične i čudne šale koje malo podsjećaju na meme objave na društvenim mrežama. Tipa, Kathy Bates: “Ja koja nakon filma ‘Misery’ moram dogovoriti dejt.” Ili uvodni govor nagrađenog tvorca serije “Slow Horses” Willa Smitha koji se popeo na stejdž riječima – “Iako ime sugerira drugačije, ovaj put dolazim u miru.” Iako, priznajemo da su najbolje one šale koje u sebi sadrže i dobar dio istine pa tako i ona suvoditelja dodjele Eugenea Levyja – “Volim seriju The Bear. I znam da neki od vas sada očekuju da se našalimo na račun toga je li ona stvarno komedija, no u pravom duhu te serije, nećemo se šaliti.”
Stop ageismu!
Je li u redu da glumice u trenu kada proslave 40. rođendan odmah uđu u kategoriju starijih dama i baka, dok neki kolege i u šestom desetljeću skaču u bazen u odijelima krojenima po mjeri i glume poželjne frajere sa sunčanim cvikama? Ma lako za slobodno vrijeme i lifestyle covere, no stvar ne funkcionira niti s kvotama, jer kako drugačije objasniti da je 20% populacije na svijetu starije od 60 godina, a za njih smo na TV-u namijenili svega 3% uloga, pitao nas je Paul W. Downs. E, to je problem ageisma, a kojeg je barem djelomice poželjela riješiti grupa scenarista iz serije “Hacks” kada su glavnu ulogu namijenili jednoj jako cool baki. Možda nam se samo čini, ali konačno smo preuzeli koncept koji je svojstven azijskoj kulturi, a to znači da cijenimo seniore. I stoga, veliki naklon svim iskusnim kolegama, kao i seriji “Shogun” koja je osvojila čak 18 nagrada!
Zaboravite pravila za uspješan projekt
Vjerojatno ste čuli za formule blockbustera, kao i za onu teoriju da se svi mogući filmovi mogu svesti na osnovnih 11 scenarija. Kako stvari stoje, izgleda da je tome odzvonilo jer Richard Gadd, scenarist i zvijezda serije “Maleni irvas” izjavio je sljedeće: “Znam da je industrija trenutno u krizi i da to može vršiti pritisak na mreže i produkcije da stegnu remen i prošire repertoar, ali vjerujem da se nijedna kriza nikada nije riješila bez spremnosti na rizik. No ako je “Maleni irvas” nešto dokazao, onda je to da ne postoji unaprijed određena formula za uspjeh – da vam ne trebaju velike zvijezde, poznati naslovi, višegodišnje serije ili univerzalne priče da biste ostvarili hit, Stoga, preuzimajte rizike, pomičite granice, istražujte ono što je neugodno i usudite se propasti kako biste postigli uspjeh.
Pozdrav s dna umjesto lažnih osmjeha
Još jedna stvar koja je upala na stejdž s društvenim mreža je ona koju bismo mogli nazvati Instagram vs. Reality. U prijevodu – dosta je više onih papirića s imenima kojima želite zahvaliti ne biste li dobili i sljedeću gažu, jer pravi pljesak dobivaju samo oni koji se usude priznati svoje pogreške i mane. Izgleda da nitko nije ostavio veći dojam na ovogodišnjoj ceremoniji od Gadda, koji je osvojio tri nagrade za svoju poluautobiografsku mini seriju o mračnim stranama stalkinga na Netflixu. “Ovo je kao san, jer prije deset godina sam doslovno bio na dnu i nikad nisam mislio da će ponovno srediti svoj život. Ništa ne traje zauvijek. Bez obzira koliko loše bilo, uvijek postane bolje. Nastavite i obećavam vam, sve će biti u redu”, izjavio je Richard.
Intima vs. Megalomanija
Sjećate se ovogodišnje dodjele Oscara kada su u nekom trenutku podigli zastor i pokazali kako zapravo izgleda backstage i koliko je vrijednih radnika zaposleno na takvoj mašineriji. Izgleda da se koncept malog dnevnog boravka preselio i na dodjelu nagrada Emmy, baš kao i spuštanje u publiku. Je li to pametan koncept, pitao se voditelj dodjele. “Meni je užasno neugodno, publici oko mene još više…”? No kada se već ruši onaj nevidljivi zid koji dijeli fikciju od stvarnosti i kada su imerzivna iskustva toliko na cijeni dajte da se i malo publika meškolji, preznojava i osjeti tu famoznu tremu. Uostalom, zbog osjećaja da možemo uči u tuđu kožu i uživjeti se u neku ulogu i gledamo sve te serije do kasno u noć, a neki i do jutra. Ili kao što je dobro poentirao Billy Crystal, dobitnik šest Emmy nagrada, koji je predstavio nagradu za izvanrednu emisiju u kasnim noćnim terminima: “Ma sjajno je biti… bilo gdje.”
