„U mašti, ona je od najvećeg značaja. U stvarnosti je potpuno beznačajna. Poeziju preplavljuje od korica do korica; u povijesti je uopće nema. U književnosti s njenih usana padaju najdulje misli; u stvarnosti gotovo i ne zna čitati i pisati.“ – Vlastita soba, Virginia Woolf
Ne tako davno ove su rečenice zastrašujuće dobro opisivale položaj žena u društvu i mogućnost obrazovanja. U drugoj polovici 19. stoljeća čak 86 % žena u Hrvatskoj bilo je nepismeno, dijelom zbog društvenih i ekonomskih okolnosti, a dijelom zbog manjka ženskih srednjih škola. Srećom, do današnjeg dana postignut je velik napredak na tom polju pa tako, prema Državnom zavodu za statistiku, nailazimo na sljedeće podatke: omjer djevojčica i dječaka u srednjim školama gotovo je jednak, a na višim razinama obrazovanja dominiraju žene te čine 57,6 % populacije upisane na visoka učilišta i 61 % onih koji spomenuti stupanj obrazovanja završe, odnosno diplomiraju.
Značaj obrazovanja nemjerljivo je veći od samog stjecanja akademskih znanja i vještina jer u okviru obrazovnih institucija žene imaju mogućnost upoznati druge žene sličnih interesa i vrijednosti. Takav tip povezivanja može biti temelj za izgradnju snažnih prijateljstava i odnosa koji obogaćuju život, ali također i prilika za razvoj šire mreže podrške svim ženama koja je od posebnog značaja svakoj onoj koja se susreće s određenim izazovima i preprekama. S obzirom na to da i dalje živimo u društvu u kojemu je diskriminacija žena česta pojava, otvaranje mogućnosti ženama, posebice mladima, da se povežu s istomišljenicama i zajedničkim naporima ostvaruju napredak od iznimne je važnosti.
Kako bismo se prisjetili početaka ženskog obrazovanja u Hrvatskoj, Hrvatski školski muzej i Prostor rodne i medijske kulture K-zona osmislili su projekt pod nazivom „Od vlastite učionice do vlastite sobe“. Kako bi imala vlastiti prostor za rad – sobu, žena najprije treba vlastiti prostor za obrazovanje – učionicu. Naziv projekta referenca je na esej Virginije Woolf „Vlastita soba“ o ulozi i položaju žene u društvu i književnosti, a sam projekt tematizira povijest borbe za žensko obrazovanje u Hrvatskoj izdvajajući značajne događaje i sve one koje su pridonijele tome da danas imamo slobodan pristup svim razinama obrazovanja.
Neke od protagonistkinja početaka gimnazijskog obrazovanja u Zagrebu učiteljice su Marija Jambrišak, Ivana Hirschmann i Natalija Wickerhauser, a sve su vezane uz Ženski licej – preteču ženske gimnazije te ujedno i prvu državnu žensku školu na području Austro-Ugarske. Svaka od njih na svoj je vlastiti način doprinijela promicanju ravnopravnosti i širenju znanja te su njihova postignuća, ali i privatni životi itekako vrijedni istraživanja i prisjećanja.
Ovaj projekt stoga predstavlja idealnu priliku da bolje upoznamo povijest obrazovanja unutar vlastitog grada, i to kroz pristupačne umjetničke medije poput stripa i animiranog filma koji se obraćaju svim generacijama. Agata Lučić ilustrirala je lik Natalije Wickerhauser, Anamarija Kvas lik Marije Jambrišak, a Klasja Habjan lik Ivane Hirschmann. Tekstove potpisuju Tihana Bertek, Paula Ćaćić i Lana Perišić, dizajn Barbara Bjeliš, a projekt oživljenog secesijskog tipografskog pisanja Borjan Pavlek. Izložba otvara svoja vrata 16. travnja u 19 sati u galeriji Hrvatskog školskog muzeja „Školica za 5“ na adresi Hebrangova 5, a moguće ju je posjetiti do 11. svibnja.
„Dajte joj jednu sobu i pet stotina godišnje, dopustite joj da kaže što misli i napisat će bolju knjigu. Postat će pjesnikinjom.“ – Vlastita soba, Virginia Woolf
