Glazbenik Jacob Alon sjedi kod Grahama Nortona na kauču i predstavlja svoj album naslovljen In Limerence. No prije toga voditelj ga pita da u ime nacije objasni što znači taj pojam. Mladi pjevač kaže da ni sam nije znao, no kada mu je iskočio u algoritmu, shvatio je da označava ogromnu želju, neku vrstu opsesivne privlačnosti. Amanda Seyfried diže obrve i komentira: „Nikad čula, ali shvaćam što znači.“
Tko zna, možda ni sama Emily Brontë, koja je umrla prerano – u 30. godini od tuberkuloze i nikada nije doživjela činjenicu da je njezin prvi i jedini roman postao slavan – nije znala imenovati to stanje, no njezin romantičarski duh osjećao je tu animalnu snagu u prsima koja te guši, prkosi svim pisanim i nepisanim pravilima, a ponajviše dogovorenim brakovima iz interesa, ali i ono da zbog nje možeš zaboraviti sebe.
Najčudnija ljubavna priča svih vremena
Mračna ljubavna priča za koju je W. Somerset Maugham jednom prilikom rekao da je najčudnija ljubavna priča svih vremena doživjela je brojne ekranizacije – od Luisa Buñuela preko Williama Wylera i Andree Arnold. Kada je izašla bila je too much za viktorijansku Englesku, ali i za nas danas, koji se bojimo emocija kao vraga. No nitko nije podigao toliko prašine kao britanska redateljica Emerald Fennell koja je hitom iz 2024. Saltburn već pokazala da ovo neće biti još jedna u nizu kostimiranih, romantičnih ekranizacija. Uostalom, što smo očekivali?
Romea i Juliju? Još jednu tragediju koja je loše završila jer netko od posluge nije dobro shvatio upute ili se dogodio šum u komunikaciji? Romantičnu komediju na tragu Materijalista, gdje likovi kao na YouTube tutorialu za paušaliste objašnjavaju što su klase i financijski razredi te kako radi ljubavna matematika?
Likovi koji idu do samog kraja
Drskošću Olivera Frljića i Branka Brezovca, autorica je iz romana izbacila sve što joj se učinilo kao višak i koncentrirala se na ono mučno stanje između ljubavi i mržnje koje je često bilo tema erotskih trilera. Ili kako kaže toksičan par iz filma Gorki, gorki mjesec Pascala Brucknera kada usred povraćanja na palubi broda sretne dosadane Britanace koji ih pitaju kamo idu, a ovi lakonski odgovore: „Mi idemo do kraja.“
Mračna romantika
Nema u ovom filmu sigurnosne riječi. To je jasno već od prve scene koja šokira okrutnošću, kada otac koji ima problema s alkoholom i kockom dovodi u kuću siroče i kaže maloj Catherine da ga može tretirati kao ljubimca i nazvati kako želi. Iako se njihova ljubav u početku čini kao bratska, s vremenom poprima i neke strastvenije oblike, a stvar se zakomplicira kada se Cathy uda za užasno bogatog susjeda Lindona, a nakon pet godina upusti u zabranjenu i strastvenu vezu s Heathcliffom. I to baš u vrijeme rane trudnoće.
Iako osvetoljubivi i divlji Heathcliff na prvu podsjeća na bad boya i byronovskog junaka, on je prije svega ženska fantazija. Neodoljiv kao fantazija, nemoguć u stvarnosti. A cijelo vrijeme nam prodaje istu ideju kao knjiga “Pedeset nijansi sive” – da je možda moguće od sadista dobiti romantičara.
Kao u nekoj žestokoj S&M igrici Cathy i Heathcliff prelaze granice, mijenjaju mišljenje, ranjavaju jedno drugo, šokiraju spoznajom koliko su daleko zbog te nerazumne ljubavi spremni otići i kako je kratka granica između normalnog i ludog.. Ako ništa drugo, izgleda da film, ma koliko mu mana poželjeli naći i koliko god mjestimice bio iritantan, ipak sjajno prenosi onu ideju da negdje duboko u nama postoji nešto sirovo i snažno, a što možemo teško kontrolirati. Ili kako je pisala Emily – da postoji netko tko je dio tebe, ali i ‘postojanje izvan tvog postojanja’.
Je li se redateljica možda na neki perfidan način poigrala našim umom koji cijelo vrijeme osjeća odbojnost prema junacima, da bi na kraju dijametralno promijenili mišljenje? Odgovor nemamo, ali slutimo da je kino na kojem je inzistirala redateljica te upravo iz tog razloga odbila nemoralno dobru ponudu Netflixa, danas možda jedno od zadnjih mjesto gdje smo spremni osjetiti, ono što se zove oluja intenzivnih emocija.
