Pamela Anderson u krupnom planu. Na sebi ima previše šminke, zabavljačku kapicu obasutu šljokicama i silikonsku vrpcu koja joj se urezuje u vrat. U mraku kazališta stoji na daskama, no kamera joj u krupnom planu zumira sve znakove straha i nelagode, a voditelj audicije joj postavlja kratka pitanja. Kako se zoveš? Samo ime, ne i prezime. Jer koga još zanima cjelina. Uzet će samo ono što im treba. Visina? 170 cm. Dob? Trideset šest, odgovara plesačica Shelly. Ok, lagala sam. Imam 42. No imam nervozu. Jer dugo nisam bila na audiciji jer sam plesala u showu Le Razzle Dazzle.
Poderana krila i skupo organsko mlijeko
Tako počinje film “Posljednja zabavljačica” Gie Coppole (unuka Francisa, nećakinja Sofije) o plesačici showa u Las Vegasu, koji je nakon 30 godina ukinut, jer vremena su se promijenila, a ljudi su zasitili polugolih plesačica, perja i cirkona. “Sada žele gledati cirkus”, kaže Shelly njezin šef Eddie koji joj upada u stan. “Pa zašto bi netko uopće platio kartu za cirkus, a to nije Cirque de Soleil”, odgovara Shelly sva u šoku jer će u 57. godini morati tražiti novi posao, i to u industriji u kojoj su često glavne kvalifikacije mladost i seksepil. A cijena za tih sat i pol zabave i magije nije mala, ma kako show bio loše isproduciran, jer netko treba platiti i popravak krila, koji je Shelly greškom poderala za vrijeme nastupa.
Iako film traje svega 90 minuta i malo je u njemu sjaja i glamuroznog nastupa kakav smo očekivali kada smo prvi put ugledali plakat filma i fantastičan osmijeh Pamele Anderson, nekadašnje zvijezde “Baywatcha”, više su to egzistencijalni problemi glavne junakinje koja ne samo da se mora nositi s pitanjima kako će osigurati novu karijeru, osnove za egzistenciju, popraviti loš odnos s kćeri Hannom koja studira fotografiju, te maglovitu povijest sa svojim šefom, već usput donekle shvatiti vrijeme u kojem živimo i novi ukus publike. Ta još jučer su bile osamdesete i ona je bila glavna zvijezda reklamne kampanje njihovog showa, koji i danas zvuči kao da je ispao iz Pariza, kaže glavna junakinja. Pa koji vrag je to sada nova vibra, kako joj svi govore? Možda su trebali ipak uložiti u nove fotografije.
Le Razzle Dazzle magija
No tko će zvijezdi erotskih plesnih točki koje su ispale iz mode reći istinu kako stvari stoje i da je staromodni vegasovski spektakl prepun kristala, prisilnih osmijeha i gotovo nepostojećih kostima postao stvar prošlosti? Kolegice iz showa vrlo zorno pokazuju u backstageu kakvi se plesni pokreti danas traže i kako se zovu popularni programi. Jednostavno – hedonistički raj, a ne više tako apstraktno Le Razzle Dazzle, za koji Shelly tvrdi da je posljednji takve vrste i potomak pariške Lido kulture. Kći koja zamjera majci što ju je zapostavljala u djetinjstvu i koja vrlo dobro vidi jer studira fotografiju prvi put dolazi vidjeti famozni show i duboko je razočarana što u njemu nema više kompliciranog plesa, a manje golotinje. Ili možda okrutan voditelj audicije s početka priče, koji jedini nema obzira skinuti Shelly s očiju mrenu od iluzija kojima se godinama i sama hranila?
Dirljivo je gledati kako glavna protagonistkinja showa, koji je zamišljen da publici baca svjetlucavu prašinu u oči i nudi svojevrstan bijeg od stvarnosti, sama više od svih ljudi u publici koji su je gledali trideset godina, vjeruje u magiju tog jeftinog naziva koji ništa ne znači. Sve dok nije na najbolniji način smogla hrabrosti pogledati u oči svojoj najvećoj projekciji i, poput zadnje showgirl, odraditi svoj posljednji nastup očiju širom otvorenih.
