More globalno služi kao mjesto za otpad, a zagađenost bukom koju čovjek stvara brodovima, plovilima i ostalim strojevima za njegove je stanare i stanarke životno opasno. Zbog spomenutih razloga, kao i zbog sveprisutne klimatske problematike i specifičnog odnosa kojeg umjetnica ima s morem u smislu da je more prisutno gotovo u svim njenim radovima, ovim novim projektom Renata Poljak istražuje utopijsku ideju da more možemo izliječiti (i od mrtvih migranata i od poimanja Sredozemlja kao grobnice Mediterana), ili ga barem odobrovoljiti podižući ga na razinu bića bližeg nama, kako bi ga kasnije što bolje pazili.
Špekulacija je osnovni princip na kojem počiva novi projekt oslanjajući se na nematerijalne reference i usmenu tradiciju kako bi osmislila drugačiju vrstu mitologije i time pretpostavljala da se globalne promjene mogu dogoditi u budućnosti. Projekt nema čistu narativnu osnovu ili slijed jer ne teži jasnoj naraciji, već se ekološka tema tretira globalno i na energetskoj razini.
Sama izložba sastoji se od dva rada. Prvi je okrugla, viseća projekcija meditativnog sadržaja koja će biti postavljena u sredinu Galerije Bačva, na kojoj vidimo planktone i sićušna podvodna stvorenja. Ti planktoni pripadaju dvanaestogodišnjem dječaku iz Splita Vanji Cetiniću – Koći koji ih već dvije godine hvata planktonskom mrežicom te proučava pod mikroskopom. Fascinantne snimke prikazuju uvećan svijet malih bića koji nam stvaraju kisik.
Drugi dio izložbe trokanalna je videoprojekcija na polukružnom zidu galerije. Glavni su protagonisti projekcije glazbenici Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz koji stvaraju novu pjesmu za naše more. Iznimni se glazbenici snimaju u praznoj dvorani podcrtavajući glas te prazninu prostora i mraka u kojoj isti odzvanja podsjećajući nas na crninu morskog bezdana. Tekst pjesme potpisuje Monika Herceg.
U svom novom radu Poljak predlaže da izmijenimo stare mitove i napišemo nove u kojima će More biti glavni kreator i stvoritelj života. Kako su se tradicija i vjerovanje od davnina prenosila pjesmom i pričom, iz istog se razloga kreira novu pjesmu/pjevanu priču koja nosi novu snagu i energiju i u kojoj More postaje Bog postanka. Od davnina je u nomadskom životu naših predaka postojao šaman koji bi, kada bi grupa pronašla mjesto za život odlazio na vrh brda, postavljao znak za Peruna i time mijenjao energiju mjesta za život, činio ga boljim i sigurnijim. Ono što mi danas trebamo, i o čemu govori ovaj špekulativni projekt, je mogućnost promjene energije ili pokušaj izlječenja mora.
Ukratko, treba nam neki suvremeni šaman koji će opjevati i kreirati novu povijest i novi mit u kojega ćemo svi zajedno povjerovati. Dječak Vanja i Amira Medunjanin možda nisu šamani, ali možemo špekulirati da jesu. Uvjerenja i vjerovanja su vrlo fragilna i manipulativna kategorija – kao što znamo iz naše recentne povijesti .
Renata Poljak izlagala je na mnogobrojnim samostalnim domaćim i međunarodnim izložbama, filmskim festivalima i bijenalima, a dobitnica je brojnih prestižnih stipendija i nagrada. Njezine rezidencije uključuju boravak na Umjetničkom institutu u San Franciscu, MuseumsQuartier u Beču, Art In General u New Yorku i Cité Internationale des Arts i Récollets u Parizu. Izbor autoričinih filmova i videoradova samostalno je prikazan u Centru Georges Pompidou i u Palais de Tokyo u Parizu. Već godinama se u svojim radovima bavi istraživanjem fenomena ljudskih migracija i njezinih fizičkih i emotivnih posljedica, osobito u četiri recentna filma “Partenza”, 2016., “Još jedan odlazak”, 2018, “Porvenir”, 2020 i “Split”, 2021. Posljednja tri premijerno su prikazani na Oberhausen Film festivalu, a “Porvenir” je dobitnik čak 6 nagrada na filmskim festivalima.
Renatin umjetnički rad i život također su obilježeni konstrukcijom identiteta, nacionalnosti i slobode. U ovom novom projektu sve su te teme prisutne, samo u pročišćenoj formi koja na posjetitelje djeluje na apstraktnoj i intuitivnoj razini.
Fotografije: Renata Poljak; animacija: Canva
