l'albero azzurro

SAMOSTALNA IZLOŽBA MLADE SLIKARICE ALBE MIOČEV: O uspomenama iz djetinjstva, asocijacijama i procesu stvaranja

Kristina Stakor
24.09.2023.

Slikarica Alba Miočev zagrebačkoj je publici predstavila svoje radove u različitim medijima i formatima na samostalnoj izložbi „L’albero azzuro“

Kad kao djeca u ruke primimo olovku ili bojice pokušavamo nacrtati jednostavne motive svijeta koji nas okružuje: drvo, auto, kuću, brod. No oni se ne izgube iz vidokruga kako naša okolina postaje kompleksnija, a upravo je to ponavljanje poznatoga i pripisivanje mu novoga značenja tema samostalne izložbe Albe Miočev „L’albero azzurro“ u prostoru Artis3 u Zagrebu.

Ovom izložbom kreativna platforma Artis3 inaugurira prostor u zagrebačkoj Sloboštini u kojem žele umjetnost dovesti izvan centra metropole te podržati različite umjetničke izričaje i otkrivati nove talente.

Foto: Rahela Poljak

Od skice do velikih formata

Na izložbi „L’albero azzuro“ zastupljeni su radovi u nekoliko tehnika i različitih formata: pripremne skice iscrtane tušem i gvašem iziskuju dublju koncentraciju, proučavanje rukopisa i otkrivanje samog stvaralačkog procesa. Tu je i ulje na platnu koje poziva na kontemplaciju te impozantni akrili na tkaninama velikog formata koje omogućavaju svojevrsno „uranjanje“ u sam rad i transformiraju prostor.

“Ne želim se ograničavati samo na materijale i tehnike koje su mi poznate nego istraživati nove mogućnosti i načine izražavanja. Podloga za mene često dirigira način na koji ću je tretirati i ako se prepustim tome, a zadržim glavnu misao, lakše dobijem nove ideje”, zaključuje umjetnica.

Foto: Rahela Poljak

Slikajući u različitim medijima i formatima stvara zaokruženu cjelinu u kojoj se bavi istraživanjem prolaznosti vremena i vlastitog odnosa prema tome. Ne zanima je određeni moment kakav je bio nego kako ga doživljava u trenutku stvaranja, ali se ne prepušta nostalgiji.

“U radovima pokušavam zadržati spontanost koju imam dok radim na skicama i to mi je jedan od glavnih ciljeva u stvaranju. Zadržati misao i osjećaj za trajanje slikanja cijele slike i ostati iskren prema sebi u tom procesu. Kad krenem slikati nemam već stvoreni koncept u glavi niti završeni rad, već se to otkriva u procesu stvaranja i kad je sama slika završena. Zamišljam sliku kao priču kakav je i sam stvaralački proces: putovanje“, kaže slikarica.

Foto: Pavao Bobinac

Metaslike

Njezini su radovi svojevrsni vizualni dnevnik kojim bilježi svoja sjećanja, ili bolje rečeno, svoje asocijacije na određene trenutke odrastanja. Tako je i motiv plavog stabla koji se javlja u njezinim radovima referenca na emisiju koju je gledala u djetinjstvu i na osjećaj koji ta sjećanja pobuđuju, poveznice sa sadašnjim trenutkom na temelju kojih radi slike u slici, naizgled nepovezanih elemenata.

Slike nastaju na temelju promatranja i fotografija koje je sama snimila, pronašla u obiteljskim albumima ili na digitalnim medijima, a utjelovljuju relativnost sjećanja stvarajući vizualni vokabular čija je interpretacija otvorena za promatrače.

Foto: Pavao Bobinac

„Fragment broda, planina, limun ili dio jedne Morandijeve slike koje se mogu pronaći kao kadar unutar kadra na mojim radovima su osobne asocijacije koje ponekad osvijestim tek kada dovršim rad, koje me podsjećaju na osjećaj nekog trenutka ili razdoblja u mom životu“, objašnjava Alba Miočev nesvjesne, ali prepoznatljive simbole.

Slikarica malih i velikih formata

Zadranka Alba Miočev je nakon škole Primijenjene umjetnosti i dizajna upisala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te se bavi i slikanjem murala. Njezini su se radovi, osim na ulicama Zagreba, Siska i Opuzena mogli vidjeti i na brojnim grupnim i samostalnim izložbama.

Foto: Rahela Poljak

Aktualna samostalna izložba Albe Miočev „L’albero azzurro“ može se razgledati u prostoru Artis3, ulica Stjepana Gradića 13 (Sloboština) radnim danom od 09 do 17 sati do 06. listopada 2023.

Naslovni vizual: Rahela Poljak

Pročitaj više

Što to ima pjesma Movin to the Sun francuskog DJ-a Hugela, a koja je osvojila srca i tijela svojih slušatelja?

Tko kaže da dobro putovanje mora uključivati slano more? Pročitali smo knjigu Thierryja Thomasa „Hugo Pratt, portret perom“ i pronašli nekoliko ideja koje vas mogu inspirirati na putovanjima, bez krađe susjedove barke.

Uzevši u ruke roman „Zovem se Poppy“ spisateljice Laurie Frankel znala sam da ulazim u svijet obitelji čiji će se život promijeniti nakon što njihov najmlađi član, petogodišnji Claude, započne propitivati svoj rodni identitet. Claude, naime, obožava haljine i princeze, a kada odraste želi biti djevojčica. Ono što nisam znala jest da ću čitajući toliko intenzivno promišljati o vlastitim uvjerenjima, o sposobnosti shvaćanja tuđih iskustava, o pretpostavkama koje, poput svakog čovjeka, nosim u sebi, a da ih često nisam ni svjesna te o raskoraku između uvjerenja da nešto razumijem i bujice pitanja koja nastaje jednom kada mi se zaista pruži uvid u nečiji svijet.

DOSTA JE „NAJBOLJE VERZIJE SEBE“:

Imamo aplikacije za san, satove koji mjere stres, kalendare za produktivnost, jutarnje rutine, večernje rutine i beskrajnu vojsku podcasta koji nam objašnjavaju kako postati bolja verzija sebe. Pa kako smo onda završili tako umorni? Knjiga „Invictus“ Marcosa Vázqueza vraća nas dvije tisuće godina unatrag kako bi nam ponudila prilično suvremenu ideju: možda ne trebamo naučiti kako kontrolirati život. Možda trebamo naučiti što pustiti.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.