Kada se 12. ožujka 1782. u francuskim knjižarama pojavila mala knjižica koja je bila toliko neugledna i tajanstvena da nije imala ni ime autora, ni seksi naslovnicu, čak je i adresa mjesta tiska bila lažna (Amsterdam umjesto Pariza da se izbjegne skandal), malo tko je mogao slutiti da će ovo džepno izdanje, koje je u svega mjesec dana prodano u dvije tisuće primjeraka, uskoro doživjeti na desetine izdanja i brojne europske prijevode, preživjeti do današnjeg dana. I ono najbolje – biti užasno aktualna i inspirirati brojne filmske i kazališne adaptacije: od filmova ‘Okrutne namjere’, ‘Opasne veze’, do francuske serije ‘Zavođenje’, koja je prije mjesec dana stigla na HBO, a u kojoj glume Diane Kruger, Anamaria Vartolomei i Lucas Bravo.
A kako i ne bi, kada je njen autor Pierre Choderlos de Laclos, vojni časnik i član visokog društva, tako otvoreno progovarao o novom duhu vremena – libertinizmu, tajnim igrama moći, dekadenciji francuskog dvora, koji još nije slutio da će mu za svega par godina doći kraj, ali i seksualnosti koja ovoga puta iz sheme isključuje famoznu ljubav. Iako, naravno, libertinizam nije bilo prvo doba u povijesti čovječanstva koje je slavilo seksualne slobode (nema tih orgija do rimskih, grčkih), činjenica je da slobodan libido i tjelesno uživanje nikada nisu išli tako čvrsto pod ruku s intelektualnom slobodom, racionalizmom i odbacivanjem autoriteta kao pri kraju 18. stoljeća.
Ljubav je prije svega jezik
Stoga ne čudi što se ovaj epistolarni roman zasniva na premisi da je ljubav prije svega jezik (što ga više izražavaš, to više raste), a u seksu baš sve dozvoljeno. A svi mi, i danas koji živimo u doba dejting-aplikacija, jako dobro znamo – uz dužno poštovanje izumu swipea, on je i dalje samo neka vrsta miga, jer ni danas ne možeš do seksa bez da napišeš barem par smislenih poruka. A gdje su poruke, tu su i prljave taktike zavođenja. Upravo jednom od najokrutnijih, suvremenim jezikom dating-slanga – piggingom – počinje serija koju potpisuju Jean-Baptiste Delafon i redateljica Jessica Palud.
Love bombing, ghosting i pigging
Prelijepa Isabelle radi u sirotištu, no ništa joj nije teško jer se prvi put zaljubila i osjetila čari love bombinga. Njen mladi udavrač Beaucaillou (Vincent Lacoste) piše joj patetična i sentimentalna pisma u kojima se razbacuje opisima ljubavi, ne bi li naposljetku zaprosio. Isabelle bježi, a njih dvoje razmjenjuju bračne zavjete pred dvoje svjedoka, uključujući i njegovu tetu, gospođu de Rosemonde (Diane Kruger). No već sutradan, Isabelle saznaje ne samo da se njezina ljubav ne zove Beaucaillou, već Valmont, nego i da je vjenčanje bilo lažno – jer ju je prevarant htio samo obeščastiti i poniziti.
No, umjesto da dopusti da je za kaznu do kraja života zatvore u strogi samostan ili da počini samoubojstvo, Isabelle hrabro traži treći put, razbija prozor Valmontovoj teti koja, očarana njenom ljepotom i divljom energijom, pristaje obučiti Isabelle kako da uz pomoć očaravajuće ljepote, manipulacija i seksepila uđe u svijet u kojem dominiraju muškarci. I ne samo da nauči njima gospodariti, nego ih i do kraja porazi. Pogotovo grofa de Gercourta koji ju je okrutno odbacio i sad primjenjuje breadcrumbing.
Seksi osveta i želja za ultimativnim porazom svih muškaraca koji su je ranili
A moramo priznati da je Isabelle prava maherica u ovom feminističkom zaokretu, jer čim je naučila prvu lekciju – da izbaci iz jednadžbe ljubav, ranjivost i nježnost – ona se vrlo brzo uspinje društvenom ljestvicom i uživa u povlačenju poteza koji će na kraju uništiti muškarce koji su je ponizili. I njezinu prvu lažljivu ljubav Valmonta, koji pakosno uživa što je njezinu naivnu ljubav pretvorio u mržnju, a sad si je zadao novi challenge – može li mržnju pretvoriti u ljubav, ali i još popularnijeg Casanovu pariškog društva – razvratnog grofa de Gercourta, kojeg je osramotila na zabavi tako da mu je pobjegla iz zagrljaja. Prema teoriji lucidne Isabelle, grof je opsjednut djevicama jer nije obdaren, a u tim odnosima može dominirati, jer nema nikakve usporedbe.
Lekcije femme fatale
Iako je serija u šest epizoda snimljena s toliko privlačnosti (kao da su Francuzi poželjeli pobijediti sve ostale kostimirane serije koje igraju na seksepil – i Bridgerton i Bludnice), na trenutke radnja pomalo podsjeća na one sulude Instagram-profile koji nude tečajeve za fatalne žene i kako natjerati frajera kojem si dosadila i koji te ghostao da ti opet liže pete.
Zapamti, lice ti je sve. Ne odaj nikad emocije.
Ili ne osvrći se za prošlošću, jer ona je samo leš u raspadanju.
Ta, Parizu sve brzo dosadi, a čežnja će te pretvoriti u predmet prezira.
Zaboravi na ranjivost i nježnost
Iako u maniri Marquiza de Sadea, Isabelle i Rosemonde ne prezaju ni pred čim, a kamoli da imaju obzira prema likovima koji osjećaju čistu ljubav, nego ih žrtvuju kao pijune u šahu. U nekom trenutku, pred samo finale, otvaraju se i neke stare rane (viđene u sto drugih filmova), ali i evergreen pitanja – ima li u svim tim spletkama i zamršenim odnosima, koji su tako tajanstveni i nelogični da ih ne bi prokužio ni najbolji algoritam, mjesta za ljubav? I ne manje bitno – hoće li Isabelle pasti glava kada se cijelo francusko društvo okomilo na nju, što zbog razvratnog ponašanja, što zbog činjenica da je otkriveno da je živjela u bigamiji jer je dva puta sklopila brak. A u Versaillesu joj već spremaju giljotinu.
Seks može biti izraz ljubavi ili sredstvo moći — ali dolazi do kaosa kada se ta dva pojma pomiješaju. Jer, dok ljubav zahtijeva ranjivost, moć je zabranjuje; a oba prividna puta prema oslobođenju s vremenom počinju nalikovati zatvorima. Iako je riječ o seriji o požudi i ljubavnicima, ona je još više o mehanizmima moći i manipulacije nego o libidinoznim ishodima, pišu kritičari.
Moralni pad glavne junakinje ili pobjeda?
Iako su tvorci serije naglašavali feminističku perspektivu priče te da glavna junakinja neće doživjeti moralni pad kao Glenn Close u filmu ‘Opasne veze’, niti će biti opisana kao čudovište koje je stvorio Valmont, ostaje pitanje – koliko feminizma zaista ima u tome da Isabelle na kraju tretira žene kao što su muškarci nju na početku serije, krajnje sadistički i bez imalo srca?
Nakon razdoblja libertinizma, svijet je preplavio val romantizma, a prve naznake Werthera vidimo u smrtno zaljubljenom vitezu Dancenyju, koji isto nije baš pri sebi. A taj će mindset stoljećima nadahnjivati filmove. Možda je odgovor u nekoj boljoj ravnoteži između slobode i osjećaja, moći i ranjivosti. No, u nedostatku pravih rješenja, raduje činjenica da smo i mi dobili svojeg ženskog Brucea Willisa – junakinju koja ne preza ni pred čim da se izbori za svoju slobodu i prava. Touche, kako bi morali reći poraženi grofovi.
