Anne Brontë: Stanarka napuštene kuće
(Nakladni zavod Matice hrvatske, 1974., prijevod Sonja i Zoran Budak)
Za početak nešto vrlo staro, ali kanonsko za „žensko pismo“. Anne Brontë najmlađa je i (nepravedno) najmanje poznata od sestara Brontë. Njezin roman „Stanarka napuštene kuće“ (The Tenant of Wildfell Hall), objavljen 1848., s pravom se smatra prvim pravim feminističkim romanom engleske (pa i europske) književnosti. U viktorijansko doba, kad je žena smatrana tek svojinom – najprije očevom, potom muževljevom – glavna junakinja Helen Graham čini nešto nevjerojatno hrabro: napušta muža zlostavljača i sa sobom odvodi njihovo dijete. Ako mislite da je to „big deal“, sjetite se samo koliko se često i danas čuje ono „zašto nije prije otišla?“ kad žene godinama trpe zlostavljanje u braku. Zašto nije otišla? Zato što to nije lako kad si ekonomski ovisan o nekome, a posebno to nije bilo lako u viktorijansko doba.
Zato dajte priliku Anne Brontë; neka ona, uz Emily i Charlotte, napokon dobije mjesto u književnosti koje zaslužuje!
Lena Dunham: Famesick
(Random House, 2026.)
Nakon nečeg vrlo starog, evo i nečeg vrlo novog – toliko novog da se tek treba pojaviti u knjižarama, što će (u Americi) biti početkom travnja. Lena Dunham autorica je koju ljudi ili vole ili mrze – sredine nema. Ja je volim, a mrzitelji joj uglavnom zamjeraju „pametovanje“ i to što se usudi „gurati nam pod nos svoje nesavršeno tijelo“. Prijelomna vijest: žene postoje u raznim oblicima – pomirite se s tim! U svojoj novoj memoarskoj knjizi Lena vrlo iskreno govori o svom životu u razdoblju najveće popularnosti serije „Djevojke“, o slavi koja istodobno i hrani i proždire, o kroničnoj bolesti koja ju je prikovala za krevet i zauvijek lišila mogućnosti da postane majka te se pita vrijedi li išta sve ono kroz što je prošla. Čini to, naravno, na onaj svoj duhoviti i ciničan način zbog kojeg je i volimo (mi koji je volimo:).
Ankica Tomić: Bez obraza
(MBbooks, 2023.)
Ankica Tomić piše tako da ćete se ponovno zaljubiti u svoj jezik, u njegovu ljepotu i poetičnost! Njezine riječi snažne su baš kao i njezina junakinja Anuška, koja se mora nositi, i nosi se moćno, s lošim kartama koje joj je život dodijelio. Kad su tek rođenu Anušku pokazali majci, ona je u gađenju okrenula glavu. Djevojčicu će to obilježiti za cijeli život, baš kao što ju je obilježio veliki crveni madež na lijevom obrazu. I odrastanje u gruboj sredini Dalmatinske zagore, koja ne štedi nikoga, i novi početak na drugom kontinentu, u Americi, za Anušku su sve samo ne laki, sve dok ne odluči da više neće, prema onoj biblijskoj, okretati drugi obraz.
