Krajem siječnja posjetili ste Finsku, Švedsku i Island. Što je kod svake od država ostavilo najveći dojam?
Finsku bih istaknuo kao svjetski hotspot za auroru borealis. Ondje sam svjedočio najljepšim prizorima polarne svjetlosti, a danju fotografirao polarne oblake koji se smatraju iznimno rijetkom pojavom. Čini se kako mi se sreća zaista osmjehnula jer sam od pet dana koliko sam proveo ondje čak četiri uživao u tim rijetkim prizorima. Nije rijetkost da ljudi posjete sjever Europe sa željom da ugledaju polarnu svjetlost ili oblake, no onda se ništa od navedenog ne ukaže. U Švedskoj sam proveo tek jedan, ali iznimno pamtljiv dan – švedski dio ture uključivao je tzv. Icebreaker Cruise što možete vidjeti na fotografijama. Naravno, ništa bez poznatih švedskih mesnih okruglica tako da i njih moram spomenuti kao dio iskustva! Island me osvojio svojom prirodnom ljepotom i ekstremnim uvjetima. Odmah po dolasku prokomentirao sam kako je Bog zasigurno stvorio Island za fotografe jer takvo što nemoguće je susresti igdje drugdje. Na relativno malom prostoru prisutne su velike razlike u bojama i teksturama, a to je ono o čemu svaki fotograf sanja.
Sjever Europe glasi za jedan od najljepših, ali i najsurovijih dijelova našeg kontinenta. Jeste li se za vrijeme putovanja susreli s određenim izazovima i neprilikama?
Tjedan dana prije no što sam sletio u Finsku, temperatura je iznosila – 25 °C, a na dan dolaska temperatura je narasla na ugodnih 1°C tako da sam i u tom pogledu imao sreće. Ipak, moram istaknuti kako sam se jednim dijelom ipak nadao ekstremnim vremenskim uvjetima jer ona svakako doprinose cjelokupnom iskustvu takvoga putovanja. Uz niže temperature dolazi više snijega što bi fotografije učinilo idilično bijelima. Moja želja za surovim vremenskim uvjetima ispunila se za vrijeme boravka na Islandu gdje sam iskusio snježnu mećavu.
Neću lagati, bilo je napeto, ali bili smo kvalitetno opremljeni te je sve prošlo dobro. Siječanj inače nije popularno doba godine za posjet sjevera Europe iz razloga što dan traje iznimno kratko, sunčani dani su rijetki, a temperature vrlo niske, no s druge strane, šanse da ulovite auroru borealis najveće su upravo tada. Postojali su određeni izazovi s fotografskom opremom za koju ne možete biti stopostotno sigurni kako će izdržati ekstremnu hladnoću, ali u konačnici sam zadovoljan fotografijama polarne svjetlosti koje su nastale. Također, nikada ne znate hoće li aurora trajati tek nekoliko minuta ili će biti vidljiva satima, stoga sve radite u brzini i adrenalin je u visinama. Ipak, istaknuo bih kako je uistinu najvažnije doživjeti taj trenutak, a ne fotografirati ga, te stoga savjetujem svima koji se odvaže na slično putovanje da naprosto uživaju u tom očaravajućem iskustvu.
Gledajući vaše fotografije teško je odlučiti se za najbolju; gotovo svaka ostavlja bez daha! Osobno mi je za oko najviše zapeo prizor Polar Explorer ledolomca – kakav je vaš doživljaj tog nesvakidašnjeg iskustava?
Plovidbu ledolomcem i sam bih naveo kao jedan od highlighta putovanja. Njegova snaga impresivna je, zvuk lomljenja leda koji nastaje nestvaran je, a naknadni osjećaj hodanja po tom debelom, izlomljenom ledu iznimno je iskustvo. Nešto što nisam adekvatno uhvatio objektivom, ali istovremeno ne žalim zbog toga jer, znate kako se kaže, najbolja iskustva proživljavaju se, a ne fotografiraju, bio je tzv. ice dipping. Riječ je o kombinaciji saune i kupanja u ledu, odnosno djelomično zaleđenoj rijeci. Za početak odlazite u saunu, a nakon što više ne možete izdržati skačete u ledenu rijeku. Zatim opet u saunu, i tako se cijeli ritual ponavlja. Moj prvi ulazak u led uključivao je tek dubinu do gležnja i bio sam uvjeren kako ne postoji šansa da uđem u potpunosti. Ali jednom se živi, a prilika za takvo što ne pruža se svaki dan stoga je drugi pokušaj bio uspješniji! Nakon takvoga iskustva ispunjeni ste nekom potpuno novom vrstom pozitivne energije.
Krajolik je možda negostoljubiv, no to nipošto ne mora značiti da je i stanovništvo takvo. Kakve su tajne života na sjeveru stanovnici Finske, Švedske i Islanda podijelili s vama?
S obzirom na to da je težište mog putovanja bilo stavljeno na fotografiranje prirodnih ljepota, moram priznati kako je interakcija s domaćim stanovništvom pala u drugi plan. Ipak, razlike u mentalitetu očite su. Nemojte me pogrešno shvatiti, nijedno upoznavanje ili razgovor ne pamtim u lošem svjetlu, ali zamjetno je to koliko su sjevernjaci suzdržaniji, tiši i odmjereniji od nas koji dolazimo iz mediteranskih zemalja. Povukao bih paralelu između vremenskih uvjeta i ljudi – oni su mračniji, mirniji i tiši, mi Hrvati smo topliji, glasniji i nemjerljivo temperamentniji.
Osim što ste fotograf, također glasite za velikog gurmana što je jasno vidljivo na vašem Instagram profilu Marendologija. Koje biste autohtone specijalitete posebno istaknuli? Kakav je vaš općenit dojam sjevernjačke gastronomije?
Uvijek sam otvoren za isprobavanje novih stvari, ali autohtoni specijaliteti sjeverne Europe zaista su nešto što se može opisati jedino kao ‘acquired taste’. Nesumnjivo je najpoznatiji islandski specijalitet hákarl, odnosno fermentirani morski pas. Tradicionalna metoda pripreme uključuje čišćenje i naknadno stavljanje morskoga psa u plitku rupu iskopanu u šljunku. Morski se pas zatim zatrpava te dodatno pritišće kamenjem. Proces fermentacije traje od 6 do 12 tjedana, a zatim slijedi proces sušenja koji bi se mogao usporediti s našim sušenjem pršuta. Meso morskog psa nakon toga spremno je za konzumaciju. Skromno priznajem kako se unatoč gurmanskim sklonostima nisam odlučio na degustaciju, moje preferencije ipak su nešto drugačije. Zadržao sam se na domaćem janjećem gulašu serviranom u kruhu za koji imam samo riječi hvale!
