EFEKT BIJELOG LOTOSA: Kada rajski otok počinje sličiti na švicarski sir

Lena Ivanović
15.02.2026.

Ono što serija ‘Bijeli lotos’ ironično uspijeva prikazati jest upravo ono što Tajland proživljava – turizam kao blagoslov i prokletstvo. Nema sumnje da će lokalna ekonomija imati koristi od ovog efekta, baš kao što su je imali Havaji i Sicilija. Ali taj “turistički bum” dolazi s cijenom. Koh Samui, nekoć skroviti raj, sada je na rubu prenapučenosti.

Koh Samui, 25 kilometara dug i 21 kilometar širok otok na Tajlandu, nekada je bio skriveni raj za one koji su znali gdje tražiti – bijeli pijesak, tirkizno more, kišne šume netaknute civilizacijom. Samo najposvećeniji backpackeri su ga nalazili, noseći svoje priče o raju dalje od znatiželjnih pogleda. A danas? Koh Samui više nije tajna – on je žrtva vlastite ljepote i slave koju mu je donijela televizija. A posljednji čavao u kovčeg anonimnosti zabila je treća sezona HBO-ove serije “Bijeli lotos”.

Mike White, kreator serije, briljantno je secirao apsurdnost bogataša na luksuznim odmorima. Prva sezona na Mauiju, druga na Siciliji – obje su ostavile mjerljiv turistički trag. Nakon emitiranja prve sezone, broj turista na Havajima porastao je za 20%, dok je Four Seasons Resort Maui, glavno mjesto radnje, primio 400% više zahtjeva za rezervacije. Sicilija je prošla slično, a sada je red došao na Tajland. U sezoni snimanoj na Koh Samuiju, Phuketu i u Bangkoku, serija ponovno donosi priču o bogatima koji u hedonizmu pronalaze vlastiti pakao. Međutim, dok su u seriji problemi moralne i emocionalne prirode, stvarni Koh Samui suočava se s problemima koji su mnogo konkretniji – i mnogo opasniji.

Kada turizam postane prijetnja

Sama činjenica da se “Bijeli lotos’ snimao na Koh Samuiju uzrokovala je drastičan porast interesa za to područje. Prema podacima koje je objavio Forbes, internetske pretrage o putovanju na Koh Samui, Phuket i Bangkok skočile su u nebo. Tajlandska turistička zajednica odmah je reagirala pokretanjem posebne web-stranice za “set-jettere”, kako nazivaju turiste koji posjećuju lokacije sa snimanja.

No, s popularnošću dolaze i problemi. Otok, koji ima samo 50.000 stanovnika, prošle je godine ugostio 2,7 milijuna turista. Rezultat? Ekstremni pritisak na infrastrukturu. U sušnim mjesecima nestašica vode postala je ozbiljan problem – podzemne rezerve iscrpljene su, a ilegalno bušenje bunara toliko je učestalo da stanovnici tvrde kako otok “izgleda kao švicarski sir”. Otpad je druga priča – na otoku ne postoji spalionica smeća, pa se sve mora transportirati na kopno. Istovremeno, ilegalne deponije niču na sve strane, često tik uz luksuzne hotele s pet zvjezdica.

Treći problem je promet. Koh Samui je nekad bio mjesto gdje ste mogli voziti bicikl u predivnoj prirodi. Danas? Ceste su zatrpane skuterima, automobilima i minibusima prepunim turista, a lokalni stanovnici u šali (ili ne baš toliko u šali) kažu da, ako žele stići na posao na vrijeme, moraju krenuti u cik zore.

Bijeli Lotos i tajlandski paradoks

Ono što “Bijeli lotos’ ironično uspijeva prikazati jest upravo ono što Tajland proživljava – turizam kao blagoslov i prokletstvo. Nema sumnje da će lokalna ekonomija imati koristi od ovog efekta, baš kao što su je imali Havaji i Sicilija. Ali taj “turistički bum” dolazi s cijenom. Koh Samui, nekoć skroviti raj, sada je na rubu prenapučenosti. Ovo nije prvi put da Tajland prolazi kroz sličnu priču. Prije 25 godina, “The Beach”, film s Leonardom DiCaprijem, učinio je Maya Bay na otoku Koh Phi Phi globalno poznatom. Taj komadić raja ubrzo je postao pretrpan turistima, koraljni grebeni su uništeni, crni morski psi nestali, a smeće se gomilalo. Maya Bay je na kraju morala biti zatvorena za posjetitelje – ali može li Koh Samui izbjeći istu sudbinu?

Za sada, izgleda da se povijest ponavlja. Velike korporacije već nude ekskluzivne “White Lotus Experience” pakete – American Express omogućuje luksuzni boravak u Four Seasonsu uz spa tretmane i večere inspirirane serijom. Four Seasons Bangkok čak je uveo “White Lotus Afternoon Tea”. Ukratko, turistička industrija zna kako iskoristiti trenutak, no lokalci se pitaju – hoće li i njihovi otoci, baš i neki likovi, uskoro dosegnuti samo dno?

Pročitaj više

Mislite da su curke iz ‘Seksa i grada’ prve smislile šoping, seks i zabavu u gradu koji nikada ne spava? Vrijeme je da uzmete u ruke knjigu Elizabeth Gilbert ‘Grad djevojaka’ i uvjerite se u suprotno. I da, otkažite sve dejtove sljedećih dana jer knjiga vas neće pustiti van.

Emotivni nedostupni

Psiholozi kažu da odnosi iz našeg najranijeg djetinjstva utječu na one koje stvaramo kasnije u životu. No možemo li roditelje kriviti baš za sve?

Priča o ženskom rivalitetu i teorija kako je žena ženi vuk jedna je od najraširenijih urbanih legendi u koju često još uvijek vjerujemo. Ali što ako bismo vam rekli da je ta priča upravo to – tek šuplja priča koju su nam uspješno prodali kako bismo problem uporno tražile jedna u drugoj umjesto u društvu koje kao da strepi od same pomisli na žensku snagu.

Gillian Anderson, američka glumica koju smo upoznali kao Danu Scully u kultnoj SF seriji „The X Files“, nakon odigrane uloge seksualne terapeutkinje Jean Milburn u popularnoj seriji „Sex Education“ odlučila je usvojeno znanje pretočiti u knjigu. „Želim“ je, kao što se prema kratkom, ali iznimno jasnom naslovu može zaključiti, djelo posvećeno najintimnijim ženskim maštarijama. Sastavljeno je od anonimnih pisama – 174 ispovijesti žena diljem svijeta koje, vrlo vjerojatno po prvi put, otvoreno i bez cenzure progovaraju o svojim seksualnim fantazijama, potrebama i čežnjama.

Online tjednik za pop kulturu i autorske priče

Stvari koje osjećamo. Teme koje pokreću.
Newsletter nedjeljom.