Neka od odredišta koja sam odabrala za ovogodišnji izbor na prvi pogled mogu djelovati iznenađujuće jer se ne doimaju spektakularnima i poznatima. Ne odustajte odmah jer bit leži u detaljima. U vrijeme kada putovanja ponovno doživljavaju procvat i jedva da ijedan dio svijeta ostaje nepoznat, često su još neotkrivene regije i inovativni projekti ono što zemlju čini vrijednom posjeta. Velika je sreća otkriti da, na primjer, u Grčkoj još uvijek možete ići u pješačenje po otoku starim magarećim stazama, daleko od vreve odmora na plaži; u Indiji se možete popeti uz nestvarnu pozadinu drevnih hramova; a na nekim ne tako dalekim mjestima u Europi možete doživjeti pravu divljinu. Naravno, ne izostaju ni daleke destinacije vrijedne Indiane Jonesa, koje obećavaju egzotičnu avanturu. Imajte ovo na umu: zabavite se otkrivajući, bilo to čitanjem ili putovanjem.
Tajland – Zemlja koja pruža više od lijepih plaža i barova
Tajland je općenito poznat po ekskluzivnom odmoru na plaži i jeftinim izletima s ruksakom, zbog čega se još više isplati baciti pogled iza plaža s palmama i nepreglednih barova. Tako, u nacionalnom parku Khao Sok na jugu zemlje (dva i pol sata vožnje automobilom sjeverno od Phuketa), možete uživati planinareći. Duž staza kroz džunglu možete otkriti brojne špilje, u čije je bizarne unutarnje svjetove najbolje zaroniti s lokalnim vodičima. Poseban doživljaj je vožnja brodom po akumulacijskom jezeru Chiao Lan, prošaranom sa stotinjak otoka, iz čije se tirkizne vode uzdižu okomite, gusto obrasle vapnenačke litice. Polazna točka za sve ove avanture u džungli je selo Khao Sok, na ulazu u nacionalni park, s brojnim trgovinama, hotelima i restoranima.
Kako stići: domaćim letom od Bangkoka do Surat Thanija (nešto više od sat vremena), odatle možete autobusom stići do nacionalnog parka za oko dva sata. Alternativno možete uzeti noćne vlakove ili autobuse u Bangkoku.
Vrijeme putovanja: najbolje tijekom sušne sezone od studenog do travnja. U travnju može biti vrlo vruće.
Indija – Granit Bogova
O vječnoj fascinaciji putovanja u Indiju ne prestaje se pisati i pričati, a možda je došlo vrijeme da ju konačno i sami iskusite. Pripremajući se za ovaj članak i naša nova outdoor putovanja, otkrila sam još jednu regiju koja nadahnjuje pustolovni um, kao i afinitete za prirodom.
Tako sam došla do Hampija, kojeg su penjači iz zapadne Europe otkrili početkom 1990-ih. Razlog su oko 3000 granitnih gromada koje brdovitu regiju u središnjoj Indiji, koja je zapravo poznata po brojnim kompleksima hramova, čine uistinu najvećim bouldering područjem na svijetu. Sljedećih godina, na obalama rijeke Tungabhadra, razvila se živa scena penjača, ali jedva da je naišla na bilo kakvu vezu s lokalnim stanovništvom. Zasigurno jedan od razloga “izgona iz raja”, koji je konačno zapečaćen dekretom UNESCO-a o proširenju zaštićenih zona.
Penjanje se sada ponovno događa u Hampiju, a na sreću, šačica mještana također je dio zajednice i to kao iskusni vodiči do najboljih stijena u džungli. Na primjer, do legendarnog Egg Bouldera, gdje svaka ručka s pogledom na tisuću godina star hram Virupaksha postaje čin balansiranja između trenutka i beskonačnosti.
Kako stići: postoje brojni izravni letovi za Delhi s Air India (iz Beča za oko 7 sati). Zrakoplovom do Goe ili Bangalorea, zatim vlakom ili noćnim autobusom do gradića Hospet (8 sati). Zadnjih nekoliko metara do Hampija najbolje je proći tuk-tukom.
Vrijeme putovanja: najbolje od prosinca do ožujka. Od veljače nadalje temperature stalno rastu.
Danska – Brdo s hyggeom
Istina je da ćete u najmanjoj skandinavskoj zemlji uzalud tražiti planinu, jer je najviša prirodna uzvisina u Danskoj, Møllehøj, visoka samo 170,8 metara. Na sjeveru se nalazi više od 400 otoka, pet nacionalnih parkova, izvrsna biciklistička infrastruktura i obilje hyggea.
Osim glavnog otoka Jutlanda, koji na sjeveru graniči s njemačkom pokrajinom Schleswig-Holstein, Dansku čine glavni otoci Funen, Zeland s glavnim gradom Kopenhagenom, Lolland, Falster, Møn i Bornholm – stjenoviti otok u Baltičkom moru, daleko od kopna. Ni na jednom od otoka niste daleko od mora ili impresivnog krajolika obale i dina. Na najsjevernijem vrhu Danske, na primjer, u Grenenu, možete hodati pješčanim rtom, promatrati tuljane kako se sunčaju i nakon kratkog vremena doći do točke gdje se spajaju Sjeverno i Baltičko more.
Samo nekoliko kilometara južno odatle nalazi se jedan od najljepših krajolika dina u Europi: Råbjerg Mile, pomična dina koju zbog svoje veličine u šali nazivaju “danskom Saharom”. Na drugom kraju Danske, na otoku Møn, uzdižu se ogromne litice od krede nazvane Møns Klint, visine do 128 metara.
Ljubitelji biciklizma također dolaze na svoje u Danskoj, koja se ne bez razloga smatra jednom od najprijateljskijih zemalja na svijetu: u velikim gradovima postoje široke, dobro razvijene biciklističke staze, a u Kopenhagenu postoji čak i posebna biciklistička cesta. Osim toga, zemlju možete istraživati duž jedanaest nacionalnih biciklističkih ruta na velike udaljenosti, poput biciklističke rute Sjevernog mora ili rute Limfjorda.
Uvijek možete pješačiti, voziti bicikl, jedriti na dasci u Sjevernom moru ili – možda najbolje od svega – jednostavno se prepustiti uživanju u danskoj udobnosti, hyggeu.
Kako stići: avionom do Kopenhagena ili Malmöa, ili za još malo avanture, vlakom do Hamburga odakle postoje veze za razne danske gradove.
Vrijeme putovanja: najbolje od svibnja do rujna, iako su kampovi prilično zauzeti u ljetnim mjesecima.
Grčka – Šetanje umjesto skrolanja
Beznadno prenapučeni Instagram otoci poput Mikonosa ili Santorinija tjeraju sve više turista da sanjaju o “Grčkoj kakva je nekad bila”. 2026. je godina u kojoj bi se ta želja mogla ostvariti.
Neki grčki otoci sve više promišljaju o svom identitetu i privlače goste koji žele istražiti autentični dio zemlje. U tu svrhu, na kikladskom otoku Sifnosu očišćeno je i obilježeno stotinjak kilometara staza, uglavnom starih magarećih staza kojima su mještani nekoć dolazili do samostana na vrhu planine, polja i lončarskih radionica. Staze Sifnosa su pilot projekt koji se mogao realizirati samo zahvaljujući brojnim volonterima, uključujući školske razrede. Nešto slično događa se i na susjednom otoku Kimolos, do kojeg se trajektom stiže za sat vremena, a posjeduje veliku ljepotu krajolika.
Grčka također ima mnogo toga za ponuditi entuzijastima na otvorenom na kopnu. Nije ni čudo budući da se gotovo 80 posto zemlje sastoji od planina. Na primjer, u rijetko naseljenom nacionalnom parku Vikos-Aoos, na sjeverozapadu zemlje, možete pješačiti kroz najdublji klanac na svijetu.
Kako stići: trajekti za Sifnos polaze nekoliko puta dnevno iz Atene/Pireja. S gliserima SeaJetsa ili Aegean Speedlines prijelaz traje manje od 3 sata.
Vrijeme putovanja: u travnju i listopadu temperature su ugodnije za planinarenje nego u sezoni.
Poljska – Zadnja europska prašuma
Ne znamo jeste li ikad baš zaželjeli putovati u Poljsku, ali mislim da smo svi zajedno predugo zapostavljali zemlju neodoljivih piroga i neizgovorljivih prezimena. Djelomično s dobrim razlogom, budući da njezin jedini planinski lanac vrijedan spomena, Visoke Tatre na jugu (usput najmanji visoki planinski lanac na svijetu), može biti slikovito čaroban, ali zbog svog jedinstvenog položaja također je beznadno prenapučen, i ljeti i zimi. Svatko tko je ikada prošetao kilometrima bogatim folklornim junkom i hranom s roštilja u Zakopaneu, rado će masovni turizam zamijeniti s nečim opuštajućim.
Zato zamijenite Tatre za Beskide, koji se nalaze samo nekoliko kilometara sjevernije, ili Bieszczady na krajnjem jugoistoku zemlje, i možete pješačiti kroz usamljeni niski planinski lanac čija rijetka vegetacija podsjeća na divlji Kavkaz.
Ono što Poljsku čini zaista jedinstvenom u Europi su njena jezera i šume. Područje Mazurskih jezera na sjeveroistoku, sustav od preko 3000 vodenih otoka, od kojih su neka povezana kanalima, gotovo je netaknuti prirodni raj i ima ono što je potrebno da bude tura života kajakom (ili biciklom). U nacionalnom parku Bialowieza, na granici s Bjelorusijom, posljednjoj pravoj nizinskoj prašumi u Europi, ne samo da se možete diviti nekim od najviših i najstarijih divovskih stabala na kontinentu (hrastovi i jasenovi), nego u pravo vrijeme i moćnim europskim bizonima (također zvanim zmrcima, trenutačno s populacijom od 2200 jedinki) i vukovima, teškima i do tone. Također postoji mogućnost vođene ekspedicije u mnogo manje poznatoj i posjećenoj Borečkoj šumi u Mazuriji.
Kako stići: do južnih poljskih planina može se doći za nekih 7 sati vožnje iz Zagreba ili iz Beča za samo nekoliko sati vožnje automobilom ili noćnim autobusom. Ako želite izbjeći mnogo sati vožnje do Mazurija i nacionalnog parka Bialowieza, možete najprije letjeti do Gdanjska ili Varšave, a zatim nastaviti autobusom ili vlakom.
Vrijeme putovanja: ako želite izbjeći gužve u planinama, nemojte putovati ljeti ili zimi. Najbolje vrijeme za opažanje bizona i vukova u šumama je od sredine rujna, osobito zimi.
Arizona – Velika divna tišina
U prostranstvima američkog zapada utihne i najveća buka u glavi. Krajolici Sjedinjenih Američkih Država zaista su prelijepi i neodoljivi, a preporuka je posjetiti mjesta gdje je priroda dominantna sila.
U Arizoni ima mnogo takvih mjesta, čak i ako ne računamo vjerojatno najimpresivniji kanjon na planeti, u koji “Grand Canyon State” nudi nekoliko ulaza (na primjer, South Rim preko Grand Canyon Villagea). Usput, umjesto da samo gledate dolje s vidikovca, možete juriti ravno kroz rijeku na rafting turi u tradicionalnim drvenim čamcima. Skretanje s puta do malog grada Page na granici s Utahom posebno je vrijedno pažnje – nudi tri glavne slikovite znamenitosti američkog Zapada: Horseshoe Bend, najspektakularniju petlju rijeke Colorado, svjetlom preplavljeni Antelope Canyon i legendarnu Monument Valley. Ako želite vidjeti podjednako kultne divovske kaktuse Arizone, morate krenuti na jug države, gdje ih je prepuno područje oko Tucsona, posebno u Nacionalnom parku Saguaro.
A tu je i Sedona, gotovo točno na pola puta između Grand Canyona i Phoenixa, gdje hipiji i holivudske zvijezde traže duhovno prosvjetljenje, ali prije svega brdski biciklisti nalaze legendarne staze. Monumentalni krajolik ispresijecan je naizgled beskrajnim kilometrima staza – pokraj bokova moćnih crvenih stijena i preko staza od finog pijeska.
Kako stići: potrebno je oko dva sata vožnje od međunarodne zračne luke Phoenix do Sedone, ali trebali biste ostaviti više vremena za slikovitu rutu preko Paysona i Strawberryja.
Vrijeme putovanja: ljetni mjeseci mogu biti vrući s temperaturama koje dosežu 40 °C. Savršeni mjeseci za brdski biciklizam su travanj i svibanj te rujan i listopad, s prosječnim temperaturama oko 25 °C.
Bocvana – Kraljevstvo slonova
Putovanje u Bocvanu nije jeftino, ali možete istražiti jednu od najsigurnijih zemalja u Africi – i jednu od najboljih za safari. U zemlji bez izlaza na more, koja se nalazi između Južne Afrike, Namibije, Zambije i Zimbabvea i koja je proglasila gotovo 40 posto svog područja prirodnim rezervatima, ima više slonova nego u bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu. Zasluga je to vlade da zaštiti životinje.
Slonove najbolje možete vidjeti u nacionalnom parku Chobe, gdje ima i lavova, antilopa, nosoroga i afričkih divljih pasa. Individualni putnici, koji više vole vlastite šatore nego često skupe i ekskluzivne kolibe, pronaći će dobre javne kampove u rezervatu za divljač Moremi u delti Okavanga (prijevoz u kanuu je obavezan) i u Kalahariju – usred idealne afričke pozadine riječnih kanala, savane i divljih životinja.
Kako stići: letovi, uglavnom preko Johannesburga, traju između 15 i 20 sati.
Vrijeme putovanja: suha sezona traje od svibnja do kolovoza. Ako vam ne smeta vrućina, divlje životinje možete promatrati i od rujna do listopada.
Gvatemala – Putevima Maya
Velika jezera, prašume, aktivni vulkani koji dosežu visinu od gotovo 4000 m i obale koje ljube Karipsko more s jedne strane i Tihi ocean s druge strane – Gvatemala ima gotovo sve za ponuditi na svom malom teritoriju. To što se bezuvjetno ne ubraja među destinacije iz snova ovoga svijeta, zahvaljuje spektakularno visokoj stopi kriminala. Ipak, statistike pokazuju da rizik da budete pogođeni kao turist nije veći nego u drugim zemljama Latinske Amerike.
Oni koji pažljivo putuju neće samo biti zadivljeni toplinom lokalnog stanovništva u nekadašnjem domu Maja (a danas najmnogoljudnijoj državi u Srednjoj Americi), već će doživjeti jedinstvenu mješavinu drevnih kulturnih mjesta i prirodnih čuda – najbolje ilustriranih u nekadašnjem gradu Maya Tikalu, čiji hramovi i piramide nisu samo UNESCO-va svjetska baština, već i prirodna baština zbog svog položaja u džungli.
Putnici na otvorenom moraju pješačiti do vulkana Acatenango i Fuego, koji izbacuje lavu svakih 15 minuta (ali ne bez da provedu nekoliko dana navikavajući se na visinu). Početna točka je bivša španjolska kolonijalna prijestolnica Antigua, opušteno mjesto s mnogo šarenih uličica, lijepih kafića i restorana. Mnoge pješačke staze mogu se pronaći i oko jezera Atitlán, koje se smatra jednim od najljepših jezera na svijetu. S njegove obale, na primjer, možete doći do planinskog sela Santa Cruz La Laguna za samo 40 minuta i gledati izlazak sunca nad prirodnim draguljem prekrivenim vulkanima. Tirkizno-zeleni bazeni rezervata prirode Semuc Champey također su obavezni za posjetiti.
Kako stići: letovi do Guatemala Cityja iz Europe traju oko 18 sati.
Vrijeme putovanja: glavna sezona traje od prosinca do svibnja. Jesen nudi dobre uvjete za planinarenje, ali listopad se smatra vrhuncem sezone uragana.
Oman – Orijentalna outdoor bajka
Upozorenje: Zbog trenutačne sigurnosne situacije u regiji, putovanje u Oman se ne preporučuje. Prije planiranja putovanja savjetuje se provjeriti službene sigurnosne preporuke.
Oman je vjerojatno najuzbudljivije odredište za putovanja u arapskom svijetu za ljubitelje outdoora. U pustinjskom sultanatu pronaći ćete prirodna blaga u zapanjujuće raznolikom obliku.
Izvan tržnica u Muscatu, na primjer, možete unajmiti džip i istražiti crvenkasto-smeđe dine pustinje Wahiba na istoku ili uživati u najspektakularnijem pogledu na omanski “Grand Canyon”, Wadi Nakhar, na četiri kilometra dugoj “Balcony Walk”. Oman svoje ime “Arapska Norveška” duguje fjordovim zaljevima (khors) na poluotoku Musandam na krajnjem sjeveru, a na izletu brodom možete vidjeti dupine.
Planine Hajar na sjeveru, sa svojim klancima i planinama visokim do 3000 m, najpogodnije su za kanjoning i planinske ture. Između rastu palme, stabla nara i datulje. Klasična kanjoning tura, oko dva sata od glavnog grada, uključuje plivanje, skakanje i spuštanje uzalom kroz Zmijski klanac u Wadi Bani Awf, idealno s lokalnim vodičem. Svakako biste trebali provesti barem jednu noć u tradicionalnim kućama od blata planinskog sela Wakan, male zelene oaze na rubu visoravni Saiq.
Kako stići: Oman Air nudi izravne letove iz Münchena i Züricha za Muscat.
Vrijeme putovanja: od listopada do travnja planine Hajar imaju najugodnije temperature za planinarenje, penjanje i kanjoning.
Hrvatska – Tako lijepa i tako blizu
Čista divljina – uz malo sreće možda ugledate neke od divljih životinja – surovi vrhovi visoki i do 1700 m, skrovite špilje duž puta – i sve to s čistim pogledom na more. Ono što zvuči kao, recimo, Kanada, u Hrvatskoj je dom. Naša zemlja ima mnogo prirodnih ljepota. Krševiti planinski masiv Velebit nije samo najveći park prirode u Hrvatskoj, već je i pravi insajderski savjet za planinarenje. Posebno Zavižan pružit će vam fascinantan doživljaj – i pogled. Plitvička jezera, unatoč masi turističkih autobusa, trebate doživjeti barem jednom u životu i uživati u ovom čudu prirode.
Savjet: posjetite ih izvan sezone ili zalutajte malo dublje u područje – dalje od snack barova, redovi se brzo prorijede. Unajmite rangera ili planinarite Medveđakom s nekim planinarskim društvom.
Hrvatska je i vrhunska destinacija za bicikliste: posebno zanimljiva ruta je ona istarska, zahvaljujući blagoj klimi između obale i vinograda. Nova bikepacking ruta također pruža ljubiteljima ležernog biciklizma priliku da dožive krajolik zapadnog Balkana: devet etapa ili 514 kilometara Trans Dinarice, koja se proteže od Slovenije do Srbije, vodi kroz Hrvatsku.
Kako stići: kako god možete.
Vrijeme putovanja: proljeće i jesen najbolji su za planinarenje i vožnju biciklom.
