Želim vam pokazati koliko je Napulj raznolik. S jedne strane skučenost i intenzitet u starom gradu, s druge želja za životom i uživanjem u Španjolskoj četvrti. Tu je i obilje povijesnih zgrada kojima je hitno potrebna obnova i uzbudljiva povijest. Senzacionalni pogledi na prirodne spektakle kao što su Vezuv i Napuljski zaljev. Ovaj grad jednostavno morate doživjeti, prepustiti se njegovom jedinstvenom ritmu.
Čim smo sletjeli progutao nas je veličanstveni kaos. Stanovnici Napulja imaju poseban stil i energiju. Dodajte tome gotovo 3000 godina povijesti i najpoznatiji vulkan. Zatim hranu koja je nastala baš ovdje i predstavlja neprocjenjivi dar svijetu – pizza, taj ukusni zalogaj povijesti.
U svom tom kaosu postoji toliko reda da zbrci nema mjesta. Uzevši taksi do grada ipak smo morali jednu stanicu s metrom što se ispostavilo kao sjajan odabir jer Napulj ima neke stanice podzemne željeznice koje vrijedi vidjeti, a upravo naša, Toledo, je ona najfascinantnija. Ovdje su radili brojni međunarodni umjetnici, dizajneri i arhitekti. S 50 metara dubine postaja je jedna od najdubljih u napuljskoj podzemnoj mreži i sastoji se od nekoliko umjetnički dizajniranih dvorana. Dizajni se vrte oko tema vode i svjetla s ogromnim mozaicima u različitim nijansama plave ili složenim svjetlosnim instalacijama američkog dizajnera svjetla Roberta Wilsona. Via Toledo pravi je šoping raj Napulja za sve kojima je to želja. Nekih pet minuta hoda od metroa bio je naš smještaj u najvišem neboderu grada. Odsjevši na 15. katu imali smo pogled na more i impozantnu kraljevsku palaču.
Plavo-bijela rapsodija osjetila
Grad je vreo, užurban i prava gozba za osjetila. Stariji je od Rima, okružen vulkanom, čarobnim otocima i Amalfijskom obalom. Plava i bijela su boje Napulja. Nećete ih naći samo na nebu iznad Vezuva i otoka, već i u uskim uličicama starog grada. Plavo-bijeli snopovi posvećeni lokalnom nogometnom klubu vise u kanjonima. Na istim tim uličicama vise nepregledne kolone rublja koje se suši i dodaje malo boje na neke od oronulih fasada kuća. Napulj je šaren i glasan. Svi govore o smradu, ali nisam ga primijetila.
Možda je onaj intenzivan miris omekšivača ubio sve druge mirise. Skuteri vijugaju najužim ulicama dok njihovi vozači, bez kaciga, glasno razgovaraju s barem jednim putnikom. Grad također nudi mirne i grandiozne stvari. Jedinstven pogled na Napuljski zaljev, Vezuv i otoke Capri i Ischiju, ali i neka skrivena mjesta u samom centru. Jedinstvena umjetnička djela i arheološke zbirke u brojnim gradskim muzejima. Jedinstveni doživljaji okusa u bezbrojnim restoranima, pizzerijama i pekarnicama.
Povijest Napulja u hrani: Blaga se mogu naći na neočekivanim mjestima
Oh, jelo i piće u Napulju! Napulj je kralj dobre hrane u Italiji. Svježe pečeni kruh, slatki deserti te svježe voće i povrće mogli su se pronaći posvuda na ulicama grada. Hrana u Napulju uvijek je svježa i napravljena od najboljih sastojaka. Napolitancima je od svega najvažnija dobra hrana. Što smo prvo i najviše radili u Napulju? Pogađate, jeli smo. Uživali smo u hrani, u tim savršenim okusima osunčane Kampanije. Restorana i pizzerija ima mnoštvo, a mi smo se zaljubili u Antica pizzeria dell’ Angelo pa smo tamo najčešće navraćali. Plant based ponuda u gradu je pozamašna samo što smo mi stigli tek u veganski bistro ‘O Grin u koje je jako ukusna hrana. Jeli smo nešto talijansko i nešto indijsko, obje moje omiljene kuhinje. Cijene su svugdje savršeno pristupačne, porcije velike.
Mnogi omalovažavaju regiju jer je najsiromašnija na svijetu, a dali su čovječanstvu najpoznatiju hranu – pizzu. Nastala je u najmračnijim ulicama Napulja. Njezino ime spaja dvije omiljene talijanske teme, hranu i smrt. Zbog kolere hrana se pržila jer se tako sterilizirala. Tako je nastala i pizza, kruh se pržio u ulju. Prava napuljska pizza ima samo četiri sastojka: brašno, sol, voda i kvasac. Rekla sam vam već – sve dobre stvari su jednostavne.
Moja omiljena pizza je marinara, a u Napulju je opisuju kao la pizza dei semplice. Svjetski poznata margherita nosi opis un successo internazionale. Moj dečko je otkrio brocchatu na kojoj se nalazi brokula, gljive, a rub je punjen s pet vrsta sira. Zanimljiv je podatak da su prvog dana nakon lockdowna prodali 60.000 pizza.
Kampanija je regija iz koje potječu rajčice San Marzano. Imaju vrlo tanku kožu, sočne su, ukusne, blago kiselkaste. Uravnotežen okus. Savršen okus. O citrusima bih isto toliko mogla pisati – taj okus je božanstven. Pune arome, gotovo kremastog okusa limuni su pravi osunčani dragulj kao i naranče. Limunada je doživljaj za sebe – puna okusa, osvježavajuća, svugdje dostupna i zaista povoljna. Limoncello je priča za sebe, 100 % kremozna punoća limuna, uz kap alkohola – tako bih ga mogla opisati. Još danas uživamo doma na terasi u izvornom okusu ovog ljetnog pića. I svako malo prepričavamo što smo sve doživjeli jer nama je zaista bilo nezaboravno lijepo.
Grad u kojem sve ima svoja pravila
Vulkan je stalna prijetnja, erumpira barem jednom u 100 godina. Na horizontu je, Napuljci ga stalno gledaju. Po cijelom gradu ima hrpa svetišta, dio su gradske arhitekture. Ali bez njega ne bi bilo bi plodnog tla, baš za rajčice San Marzano ili pak božanstvene limune. Ne brinite za kalorije, njih ćete potrošiti šetajući uzavrelom atmosferom grada. Sve je u ravnoteži.
Možda će vam se grad učiniti kaotično, ali sve ima svoja pravila. Sve funkcionira. Simpatična mi je altruistična tradicija plaćanja jedne dodatne kave, takozvane caffé sospeso. Važna je to tradicija u Napulju. Stanovnici si pomažu stoljećima, ljudi se oslanjaju na pomoć zajednice. Kavu kuhaju u cucumelli na ulici. Općenito ostavljaju razne stvari za druge.
Svjesno si pomažu jer su još uvijek druga najsiromašnija regija u Italiji. Grad je godinama pod kontrolom mafije. Vjerojatno upravo zbog toga grad je siguran za turiste. Nema krađa, lopova ni sumnjivih ljudi. Vozni redovi funkcioniraju savršeno. Luka, kolodvor, metro su uređeni. Svi će vam pomoći na najbolji mogući način koji je posve točan. Konobari su profesionalni i kada vide da ste u žurbi, umorni ili pod stresom lijepo će vas razveseliti i reći da se opustite i ne brinete. Zatim će vam donijeti nešto božanstveno za popiti i pojesti.
Nekoliko meni omiljenih znamenitosti
Napulj se nalazi u južnoj Italiji direktno na Mediteranu. To je zapravo treći najveći grad u Italiji nakon Milana i Rima. Podijeljen je na 30 okruga, koje Napolitanci nazivaju quartieri. Svaki kvart ima svoje posebnosti. Ponekad se čak osjećate kao da više niste u istom gradu. Neki quartieri udružuju se u Centro Storico, prekrasan stari grad Napulja. Središtem grada možete prošetati uskim uličicama, upiti gradsku radost života i posjetiti većinu znamenitosti.
Spaccanapoli je ulica koja dijeli grad i znači nešto poput napuljskog cjepača. Ako pogledate Napulj odozgo, možete vidjeti liniju koja vodi ulicom preko starog grada. U Spaccanapoliju se uvijek nešto događa. U bilo koje doba dana nebrojeni turisti i Napolitanci vrve uskom ulicom i posjećuju brojne crkve, modne butike, suvenirnice i restorane. Spaccanapoli se zapravo sastoji od sedam ulica. Duboko udahnite jer na vas će se sručiti beskonačan broj dojmova. Nalazite se u srcu grada koji kuca. U uskoj uličici suvenirnica puna kiča nanizana je uz mali gastronomski raj s pretrpanim izlozima od kojih vam ide slina na usta. Posvuda se vidi more bijelog i plavog. I njegovo se lice pojavljuje posvuda. Lice nogometnog boga Maradone kojeg Napolitanci očito obožavaju i dan danas. Ako tražite neki mali suvenir moj savjet je corno iz Cosmosa u via San Gregorio Armeno 5. Vlasnice su dvije sestre koje od gline proizvode tradicionalne ali popularne predmete i nakit koji vam navodno donosi sreću. A sreće nikad dovoljno, zar ne?
Complesso monumentale di Santa Chiara osobno nas je posve oduševio. Ta prelijepa oaza usred grada nudi totalni mir i posebnu ljepotu. Klupe i stupovi prekriveni su prekrasnim šarenim pločicama, a limun je glavni motiv.
Nasuprot Piazza del Plebiscito na kojoj je bilo događanje pa ju nismo uspjeli doživjeti u njezinoj veličini je Palazzo Reale, kraljevska palača koja je služila kao rezidencija kraljeva Bourbona. Danas se mogu posjetiti veličanstvene prostorije, uključujući kazalište, prijestolnu dvoranu i impresivno vanjsko stubište. Ovo mjesto mi je #mustsee jer pruža veličanstvenu povijesnu ljepotu i vrhunsku lokaciju. Od Palazzo Reale samo je nekoliko metara do mora i senzacionalnog pogleda na Vezuv i Capri. Posebice kada je lijepo vrijeme šetnja šetnicom do dvorca Castel dell’Ovo nezaobilazna je u Napulju.
Galleria Umberto I je povijesna trgovačka arkada u središtu Napulja. Jako podsjeća na poznatu Galleria Vittorio Emanuele u Milanu. Datira iz 19. stoljeća i arhitektonski je dragulj. Krovna konstrukcija posebno izgleda vrlo impresivno. Ne vrijedi ga nužno posjetiti zbog trgovina, ali svakako vrijedi zbog pogleda i neke pitome atmosfere u kojoj je gušt popiti kavu.
Spomenula sam kako je grad prepun svetišta i crkava, a mi smo spontano ušli u jednu čija su ogromna vrata bila širom otvorena i iz koje su dopirale operne arije. Sjeli smo i uživali sljedećih 20 minuta. Kako smo iznajmili motor kretanje je bilo super brzo i jednostavno i već smo se prvu večer popeli na brdo koje opet odiše novom energijom i mladošću, a uz piće smo uživali u prekrasnom noćnom pogledu na grad odozgo kraj dvorca.
Napulj nije klasična gradska ljepotica koja svakog posjetitelja mota oko prsta. Napulj odiše morbidnim šarmom. Šarm grada leži u njegovim proturječnostima. Samo je tanka linija između propadanja i sjaja, kiča i umjetničkog djela, individualnosti i anarhije. Želim vam puno zabave na ovom nesvakidašnjem mjestu.
Usamljeni dječak Vezuv
Područje oko Napulja također nudi mnoge znamenitosti: od Vezuva, drevnih ruševina Pompeja preko obale Amalfija do prekrasnih otoka Capri i Ischia postoje mnoga prekrasna mjesta.
Iako Vezuv ostavlja tako slikovit i bezopasan dojam, kada ga vidite, ne zaboravite da je još uvijek aktivan. Posljednji put 1944. Najpoznatija erupcija dogodila se 79. godine. Inače, pod debelim slojem lave nisu nestali samo Pompeji već i manji Ercolano. Vezuv se nalazi na gotovo 1300 metara nadmorske visine i jedini je aktivni vulkan u kopnenoj Europi. Samo to čini uspon vrijednim truda.
Naravno, i moja fascinacija vulkanima bila je krucijalna za posjet ovom usamljenom divu. Došli smo tog jutra motorom iz Napulja ostavivši iza sebe oronule ulice predgrađa probijajući se prema prirodnom spektaklu. Cesta do vulkana je savršena, pogled još bolji. Karte za ulaz i parking morate kupiti unaprijed samo online, a mi smo rezervirali termin odmah u 9 sati. Šuma koja nam je davala hlad mirisala je, a moje uzbuđenje raslo. Došli smo prije vremena do odredišta. Tamo nas je dočekala skromna platforma sa štandovima i pomalo improviziranim ulazom. Nema veze, veselili smo se onome što slijedi.
Do kratera nam je trebalo nekih 20 minuta laganog planinarenja širokom makadamskom stazom. Dobro da smo krenuli tako rano jer je već tada vrućina postala nepodnošljiva. Cijelim putem do gore, a kasnije i uzduž kratera imate nevjerojatan pogled na more, Napulj i okolni krajolik. Uz dva tri štanda na krateru s pićem i suvenirima sjedeći na klupici pokraj kratera sreli smo rangera koji je pjevušio Lonely boy od The Black Keysa, a ja sam se sjetila legende prema kojoj je jednom davno Vezuv bio plemeniti gospodin koji se strastveno zaljubio u lijepu djevojku Capri. Obitelji su bile protiv toga. I nakon mnogih peripetija pretvorio se u vulkan, a ona u otok neobične ljepote. Sada se svakodnevno gledaju.
Amalfi – jedna od najspektakularnijih obala na svijetu
Unajmili smo motor prvenstveno zbog kruzanja jednom od najpoznatijih obala i to je bila jedna od onih izuzetno dobrih odluka. Nakon Vezuva krenuli smo prema Amalfijskoj obali koja je jako plodna, a najviše ima limuna. Velikih, veeeelikih limuna. Ljubi ih sunce i morska sol, a mještani ih stavljaju u sve što mogu. Limuni su hibrid gorkih i slatkih citrusa.
Delizia al limone, nacionalni kolač nastao u mjestu Minori 1988. za mnoge je utjelovljenje Amalfijske obale. Meni je to ipak limunada i osjećaj koji mi pruža doživljaj obale na motoru. Vožnja je bila fenomenalna i hladila nas od visokih temperatura dok smo cijelo vrijeme promatrali prirodne ljepote. Stali smo kako bismo upijali prekrasne prizore i popili još pokoju limunadu. Ona na vidikovcu iznad Sorrenta je bila najfinija. Posjetili smo savršeno uređen Positano gdje smo i ručali u restoranu na plaži. Želju za kupanjem smo izgubili istog trena kada smo vidjeli gužvu i hrpe kaotičnih ljudi na pijesku.
Ali taj gradić – čudo! Na usponu gore počastili smo se prefinim sladoledom i za čas smo stigli do motora te nastavili dalje nadajući se nekoj boljoj uvali. Stigli smo do Amalfija, malog kaotičnog mjesta s prekrasnom katedralom i enormno visokim cijenama. Počastili smo se autentičnim sladoledima od limuna koje smo platili 25 eura. Espresso je tamo 5 eura samo da dobijete uvid. Kampanija naravno inače nije ni približno tako skupa osim ako baš birate luksuzne restorane i kafiće.
U Amalfju nije ništa luksuzno, samo je skupo. No kao i svugdje sve je jako ukusno, to im moramo priznati. Ni ovdje se nismo kupali jer su plaže čudnjikave, mjesta je premalo, ljudi previše, a ni nemaju kabine za presvlačenje. Na kraju dana odlučili smo se krenuti natrag prema Napulju i putem smo u unutrašnjosti preko brda našli prekrasan bistro.
Capri – azurno more, tajanstvene špilje, nazubljene stijene
Oduvijek mi je želja otići na Capri. Talijanski otok Capri popularan je među turistima i slavnim osobama. Između ostalog, tu su pitoreskne stijene Faraglioni, tajanstvena Plava špilja, Villa San Michele s prekrasnim vrtom – i naravno istoimeni grad Capri.
Ne znam je li zbog oblačnog sparnog dana, čudnovatog smrdljivog trajekta, kontinuiranog čekanja na otočni prijevoz ili nečeg trećeg, ali mene ovaj otok nije dovoljno šarmirao. Unatoč tome bilo je zabavno iskustvo doživjeti ga. Pristajanje je već doživljaj za sebe jer ogromni trajekt nije mogao pristati zbog malih brodića koji plutaju po pristaništu, ali to nikoga previše ne uznemirava pa smo pristali tako što je brod lupio o betonski mol.
Redovi za uspinjaču su ogromni, puštaju 80 ljudi, ali kroz nekih 20-ak minuta uspješno smo se ukrcali i uz prelijep pogled stigli u grad Capri. Tamo nas je prvo zabljesnula Prada pa onda i svi ostali modni divovi luksuza neusklađeni s ostatkom otoka. Prošetali smo trgovačkom ulicom i došli do meni najljepšeg mjesta – vrta Gardini di Augusto.
Cijeli taj kompleks odiše nekim lijepim mirom, a pogled je veličanstven. Stijene Faraglioni su fascinantne i kad je oblačno. Uz sam park vodi serpentinska cesta kojom se možete spustiti do obale. Ulaz dođe svega 1,50 euro, a preporuka je prije kupiti fantastičnu limunadu kako bi doživljaj bio još bolji. Jeli smo u Anacapriju prefinu tjesteninu, a papar smo koristili iz metarskog mlinca koji je u tom malom obiteljskom restoranu očito pravi hit.
Definitivno je svima izmamio puno smijeha i hrpu fotki. Iako Capri glasi kao luksuzni otok ima puno toga što apsolutno nema veze s bogatstvom već je upravo suprotno. Razina cijena na Capriju je negdje između St. Moritza i Champs-Élysée. Stoga moj savjet: ako ste se odlučili na Capri, odmah u startu odvojite veći budžet i budite spremni platiti dvostruko ili čak trostruko više nego inače. Moj osobni highlight Caprija je bilo kupanje u uvali. Ujedno i jedino kupanje u Kampaniji.
Odmor u Kampaniji nam se toliko svidio da ćemo ga zasigurno ponoviti i posjetiti neke nove lokacije koje ovog puta nismo stigli.
