Pripadate li generaciji mlađih milenijalaca, vrlo vjerojatno ste se barem jednom u životu poslužili replikama iz filma Mean Girls. Lindsay Lohan i njezina Plastic klika obilježile su nam odrastanje i osigurale pravi mali rudnik poštapalica za svakodnevnu uporabu pa tako srijedom, birajući odjeću, vrlo često mrmljam „On Wednesdays we wear pink“, iako izbor najčešće ipak završi na crnom outfitu. Što mogu, black is my happy colour. No svake godine kada listopad pokuca na vrata pribjegavam drugoj, lako moguće najznačajnijoj ostavštini tog filma – „In Girl World, Halloween is the one day a year when a girl can dress up like a total slut and no one can say anything about it“. Je li Lindsay ovom modernom mudrošću dala krila feminizmu ili nas je gurnula još koji centimetar dublje u sveprisutnu objektifikaciju ženskog tijela? Odgovor ovisi o tome iz kojeg kuta birate gledati na stvari. No krenimo ispočetka… Zašto se uopće kostimiramo za Halloween i jesu li provokativni outfiti zaista novovjekovna izmišljotina?
Suprotno ustaljenom mišljenju kako je sablažnjivo maskiranje recentan produkt konzumerizma, tradicija ekstravagantnog kostimiranja znatno je starija. Štoviše, započela je kao, modernim žargonom rečeno, lovechild keltskih i katoličkih običaja – jednom godišnje žene su se odijevale slobodnije, a muškarci…oni su se tom prilikom odijevali u žene. Toliko o cross-dressingu. Nešto kasnije dodani su elementi strave i jeze te smo, malo po malo, stigli do današnje verzije. Priča, dakle, nije nova no jedno ipak bode u oči – ekstremna seksualizacija ženskih kostima. Sexy kostur, sexy duh, sexy vražica… Muškarci se ne susreću s time. Odluče li se za kostim zombija, oni su naprosto živi mrtvaci, dok se od nas očekuje zavodljivost i u afterlifeu.
Ako ste odrasli uz Mean Girls, vrlo vjerojatno ste nešto kasnije pratili seriju How I Met Your Mother te pretpostavljam da pamtite tzv. slutty pumpkin epizodu. Riječ je, naravno, o Halloween izdanju, a djevojka za kojom je nesretni Ted tom prilikom trčkarao nije mogla biti odjevena ‘samo’ u bundevu – morala je biti slutty pumpkin. U suprotnom valjda ne bi bila interesantna.
Ne čudi, stoga, što se koplja već neko vrijeme lome oko toga jesu li provokativne ženske maske ispravan odabir ili ne. S jedne strane vrijedi sve ranije opisano – malčice je naporno, a usudila bih se reći i seksistički, to što se od žena po tko zna koji put očekuje povinovanje tzv. male gazeu. Pronaći kostim koji je neobičan/zastrašujuć/smiješan, bez ‘sexy’ prefiksa postalo je gotovo nemoguće te zaista djeluje kao da nam društvo poručuje da čak ni u noći u kojoj pravila navodno ne vrijede, za nas ipak postoji standard atraktivnosti kojega smo se dužne pridržavati. S druge strane, kao što Lindsay kaže, na Halloween moguće je gledati kao na free pass – propusnicu uz pomoć koje se možemo ogoliti do mile volje, bez straha da će nas itko osuđivati. Uostalom, naše tijelo i jest samo naše pa zašto ga onda ne bismo ponosno pokazale? Ostalih 364 dana u godini drugi će možda okretati očima, ali ovaj jedan dan… Tad nam ne mogu ništa.
Pro ili contra provokativnih Halloween kostima
Potaknuta razmišljanjem o Noći vještica, odlučila sam provesti mini anketu među svojim Instagram prijateljima. Zanimalo me jesu li pro ili contra provokativnih Halloween kostima te zašto. Istina, uzorak ispitanika nije zavidno velik, no ipak je dovoljan kako bi stvorio opću sliku – 79 % podržava sexy maske, 21 % je protiv. Oni koji su za ističu kako na Halloween gledaju prvenstveno kao na priliku za zabavu, a samim time rigidna ograničenja ne bi trebala postojati, dokle god posrijedi nije ugrožavanje drugih. Oni manje oduševljeni tvrde da je cijela priča pomalo isfurana i jeftina te da ‘sexy’ nerijetko prelazi u neukus. Osobno sam negdje između. Provokativni kostimi ni najmanje mi ne smetaju – povremeno ih odjenem i sama – a svaku ženu koja si tim činom uspije osigurati dodatnu dozu samopouzdanja, slobode i uživanja s aplauzom pozdravljam. Istovremeno smatram kako bi za svaku onu kojoj oskudni kostimići izazivaju nelagodu trebala postojati druga opcija – ona koja će joj omogućiti jednako dobru zabavu bez društvenog pritiska da se prikloni trendu koji joj ne odgovara. Usudila bih se zaključiti da se u konačnici cijela priča svodi na dvije malene, a tako velike riječi – sloboda izbora. To je sve što želimo.
Zanima li vas kojem sam se taboru ove godine odlučila prikloniti, morat ću vas razočarati i reći – nijednome. Izbor je pao na naizgled dosadnu zlatnu sredinu. Isprva sam šetala između dvije krajnje opcije – nimalo zavodljivog kostima noja koji dolazi uz komplementarni, nimalo zavodljivi ples te kostima sexy profesorice koji bi mi dao priliku da napokon malo oštrije porazgovaram s onima koji ne razlikuju ‘jer’ i ‘jel’. Naposljetku sam ipak nabavila bijela krila te se odlučila maskirati u anđelčića. Pretpostavljam da niste impresionirani odabirom, no za osobu koja je vječito u crnome, all white outfit popriličan je izlazak iz zone komfora. To, uostalom, i jest poanta Halloweena, zar ne?
Vizuali: Canva, Unsplash
