Ako ste ikada imali čast upoznati prosječnog „nice guya“, vjerojatno vam je jasno zašto držim jezik za zubima. Pokušajte izjaviti kako se nadate dobrom čovjeku i promatrajte kakvi se kandidati odjednom javljaju na vaš casting call. On je (samoproglašeno) nježan, on je (samoproglašeno) dobar, on bi ženu držao kao kap vode na dlanu kad bi mu samo dala priliku, no sve smo mi iste jer trčimo za pilotima, glumcima, bubnjarima i svima koji donose uzbuđenje i nepravilan srčani ritam, a onda se žalimo kako dobrih muškaraca nema. Nama ostaju slomljena srca, njemu ostaje omraženi friend zone i svi (p)ostajemo nesretni jer mi žene nikako ne znamo cijeniti dobre dečke. Zvuči poznato?
Ne znam za vas, ali nisam još upoznala istinski dobru osobu koja je morala kompulzivno recitirati hvalospjeve o vlastitoj dobroti kako nama ostalima ne bi promaknula. Možda sam nešto krivo pokopčala, ali obično djela govore više od praznih riječi? Nisam sigurna ni odakle ideja da su žene dužne osnovnu pristojnost „nagraditi“ vezom ili seksom, ni kada je točno naše prijateljstvo postalo utješna nagrada na koju ti divni muškarci kolutaju očima, ali tu smo gdje jesmo.
Mr. Nice Guy
Prvog „dobrog“ dečka upoznala sam s nezrelih šesnaest. Išao je s mojom prijateljicom u razred i molio je da mi objasni koliko je divan. Ili, još bolje, on će mi to sam objasniti na kavi. Ekstrovert poput mene koji bi kavu mogao popiti i sa đavlom tek je desetak godina kasnije shvatio kako će mi ta navika upravo to i donijeti. Ali šesnaestogodišnja klinka nije znala bolje. Pa sam pristala, kava kao kava, što bi se moglo pogrešno shvatiti?! Svemir mi je, čini se, na prilično dramatičan način odlučio čuvati leđa – na dan našeg dogovora moja tada najbolja prijateljica završila je na operaciji. Za mene, naravno, nije postojalo nijedno drugo mjesto na kojem sam toga dana željela biti osim tik uz njezin bolnički krevet, stoga sam sve obveze i dogovore otkazala. Razumijevanja su imali svi – profesori u školi, ostatak mojih prijatelja, roditelji… svi osim Mr Nice Guya koji me odlučio zatrpati gomilom uzrujanih poruka. Kako sam se samo usudila nekog drugog staviti na prvo mjesto?!
Izgleda da smo dotični i ja definiciju dobrote naučili iz prilično različitih rječnika, jer dobrom bi dečku trebalo biti jasno zašto mi je pažnja na nekom nemjerljivo važnijem mjestu, zar ne?
„Mogla si odmah reć’ da voliš cure, ne bih gubio vrijeme na šprehu“, dodao je za ekstra dramatičan završetak razgovora.
Ja sam, izgleda, otkrila kako je jedino logično objašnjenje za moj manjak interesa to da sam prikriveno gay. Svaki dan saznaš nešto novo o sebi… Sad kad s 27 razmišljam o tome, sve što mogu reći je – Bože, daj mi samodopadnost prosječnog „dobrog“ dečka i osvojit ću svijet.
Mr. Nice Guy No.2
Nice Guy No.2 uletio je u moj život, ili bolje rečeno, Instagram DM u periodu lockdowna. Svijetom je vladala kolektivna dosada, a nekoliko poruka kojima ću skratiti vrijeme ne bi trebalo stvoriti problem. Ili? Nikada nisam bila obožavateljica onih grotesknih lovey-dovey razgovora prepunih tepanja i preuranjenih izljeva ljubavi, no Mr Nice Guy smatrao je da će me upravo to oboriti s nogu. Rođena bez dlake na jeziku, rekla sam kako me takva priča odbija, posebice kad dolazi od nekoga koga poznajem samo iz viđenja. Ali nije odustajao. Moj je problem, rekao je, to što do sada nisam upoznala dobrog dečka koji bi mi pokazao kako se ispravno voli. Srećom, on je ovdje kako bi ispravio taj kardinalni propust, a ja ću s vremenom shvatiti da mi se to zapravo sviđa. Gle, opet učim nešto novo o sebi, fascinantno!
Poučena prethodnim iskustvom o tome kako je raspravljati s takvima čista borba s vjetrenjačama naprosto sam prestala odgovarati na poruke. Na moje iznenađenje, iduće jutro dočekala me poruka čija bi opsežnost posramila i Dostojevskog, a kraj je bio začinjen najstarijom uvredom u povijesti – „Ku*vo!“
Priznajem, isprva me šokiralo; tako mi se ne obraća čak ni gospoda koja se druži s pelinkovcem ispred dućana. No onda sam se sjetila vica koji me ta ista gospoda naučila pa sam odlučila podijeliti znanje: „Znaš li koja je razlika između ku*ve i proklete ku*ve? Ku*va daje svima, prokleta daje svima, samo tebi ne. Ne čini li ti se da si zaboravio opisni pridjev?“
Posljednji Nice Guy
Nice Guy No.2 nije znao cijeniti moj smisao za humor, a ja sam prvi put u životu iskoristila onu divnu „Block user“ opciju. Posljednjeg „dobrog“ dečka nisu krasila stereotipna, lako zamjetna nice guy obilježja. To je vjerojatno bio razlog zbog kojeg sam prerano spustila gard. Djelovao je istinski samopouzdano i šarmantno te se činio kao vrlo ugodno društvo. No ne kažu bez razloga da se prave boje nečijeg karaktera vide tek kada se mišljenja raziđu. Upravo to bio je crash test na kojem je Nice Guy No.3 pao, a završilo je gotovo dječjim tantrumom i rečenicom koju ću još dugo pamtiti:
„Zašto se jednostavno ne možeš složiti sa mnom?! Žensko si! Evo sad si me totalno izbacila iz takta, jel’ kužiš da si ti kriva što se sad osjećam ovako poraženo??“
Poraženo? Ja sam kriva? Iskrene isprike, zauzdat ću vlastitu jezičinu – one Stepford wife added to cart.
Što je prava žena? Ne znam, vjerojatno ne ja, jer mi čak i vlastiti otac govori da prestanem glumiti kako imam veći k… od svakog frajera. Ali tata, daj vidi ovo, čini li ti se da glumim?? Zašto se nitko ne pita što je pravi muškarac? Vi vjerojatno imate svoju definiciju, možda vam je donijela više sreće nego meni moja. Za mene je pravi muškarac onaj s egom dovoljno zdravim i stabilnim da ga manjak (umjetnog) ženskog podilaženja nikada neće dovesti do potpunog raspada sistema.
Pravi muškarac ne boji se one koja razmišlja svojom glavom, makar to značilo da će povremeno potpuno drugačije gledati na istu stvar. I zato bježim od samoprozvanih dobrih muškaraca; onih čija je dobrota tek performans za javnost koji nestaje čim stvarnost odstupi od zamišljenog scenarija. Možda ću zbog toga ostariti s mačkama, but it is what it is. Iako Jordan Peterson nije netko s čijim se stavovima slažem, u jednome je zaista bio u pravu – „If you think tough men are dangerous, wait until you see what weak men are capable of“.
Fotografije: Sara Čolić, Unsplash’; animacija Canva
