Before
Instant brak Pamele Anderson i Tommyja Leeja nakon četverodnevnog poznanstva dobro je poznata priča iz tabloida devedesetih. Posebice zbog „kućnog videa“ koji je postao viralan i utabao put za mnoge koji su htjeli postati slavni preko noći.
No njihova priča je zapravo bizarna: mladi bračni par snima trenutke iz svog života za vlastitu arhivu, uključujući i seksualni odnos (između ostaloga). Te snimke bivaju ukradene, a par ucijenjen. Odlaze na sud, gdje im je rečeno da kao javne osobe nemaju autorska prava na video koji su sami snimili i koji im je ukraden. Ne dobiju ni novčića, a ljudi koji su ih okrali, kao i mediji, dobiju zlatnu koku.
Ova nepravda već je sama po sebi suluda, no dodatno frustriraju i dvostruka mjerila šovinističkog licemjerja. Muž kao rock zvijezda biva uglavnom neokrznut skandalom, možda čak i dobije dodatni legitimitet za „sex, drugs & rock’n’roll“ stil života.
Žena s druge strane, biva tretirana kao javno vlasništvo, sprdnja; njezin moral, kao i majčinske sposobnosti dovedene u pitanje. JER JE SPAVALA SA SVOJIM MUŽEM.
Gledajući nedavno dokumentarac „Pamela: A Love Story“, u kojem se isprepliće njezino pripovijedanje i prisjećanja s arhivskim snimkama intervjua i showova iz devedesetih osjetila sam grč i mučninu.
Svi mi koji smo živjeli i odrastali devedesetih dobro smo upoznati s likom i djelom Pamele Anderson: “Baywatch” je bio upaljen za vrijeme pisanja zadaće, a njegov bazičan scenarij nije zahtijevao previše mentalnog napora rezerviranog za matematičke jednadžbe.
Usporedno, bili smo izloženi i medijskoj slici celebova koju su projicirali tabloidi, a koliko su oni bili agresivni, šovinistički i jednostavno – užasni – nisam tada bila ni svjesna. Nametljivi paparazzi koji su je pratili u stopu, indiskretna pitanja ljigavih voditelja showova o njezinim grudima i seksualnom životu i njihovi posprdni komentari…
Pamela je sve to podnosila sa smiješkom, čak i kada apsolutno ništa nije bilo smiješno i odlučila situaciju iskoristiti u svoju korist koliko je mogla. Nije postala poslovna žena ni mogulica, otkriva da je veći dio života bila u dugovima. Već je odlučila svoju poziciju iskoristiti kako bi pomogla onima još ranjivijima od nje same, prije svega životinjama – i napravila veliku stvar. Tko nije čuo za PETA-u nakon njene kampanje „Radije bih bila gola nego nosila krzno“?
After
Sama priznaje da je imala veliku ulogu u kreiranju karikaturalne verzije sebe same, sliku za koju smatra da su drugi htjeli vidjeti. No u ovom dokumentarcu pokazuje sasvim drugu stranu sebe, dubinu iza plošnog lika seks-simbola.
U intervjuima u filmu uglavnom je bez šminke, u spavaćici i kardiganu, u svojoj kući u Kanadi. I doima se potpuno neopterećeno, ne samo nekim nametnutim idejama „full glam looka“ koji druge zvijezde prakticiraju za svoje intervjue, već impresionira i njezina spremnost da otkrije sve – ekipi dokumentarca dala je i svoje dnevnike da ih slobodno čitaju i koriste citate koje god žele. Takva otvorenost i iskrenost je osvježavajuća, pa čak i šokantna, ali nakon svega što su drugi rekli o njoj, vrijeme je da i sama Pamela dobije riječ.
Premda su od djetinjstva u njezinu životu bili prisutni zlostavljanje i nasilje, ne dozvoljava da je to definira: „Moj život nije tužna priča. Nisam žrtva.“
A Love Story
Kao što i sam naziv filma kaže, radi se o ljubavnoj priči. I premda se u njemu dosta govorilo o ocu njezine djece, Tommyju Leeju, ljubavna priča ne odnosi se na njega, kao ni na nijednog kasnijeg muža. Već o ljubavi prema sebi.
„Jednom u životu trebam se zaljubiti u sebe“, kaže Anderson i ono što vidimo je žena koja se ne boji suočiti s nijednim izazovom koji joj život donese. Ostavlja nasilnog muža kako bi zaštitila djecu, pristaje glumiti karikaturu ako joj to daje platformu za progovaranje o temama koje su joj bitne.
A čini se da joj u novije vrijeme donosi i neke zanimljive stvari. Nastupala je kao Roxie u mjuziklu „Chicago“ na Broadwayu premda nije prije toga pjevala ni plesala, nakon dokumentarca napisala je memoare „Love, Pamela“. Može je se vidjeti ne samo u prvim redovima modnih revija, već i na pisti te u modnim kampanjama, na naslovnicama, u intervjuima…
Nažalost, nova perspektiva ne može promijeniti prošlost, ali Pamela ni ne traži reevaluaciju, rekla je Ronanu Farrowu za Interview, već katarzu. A to je ono čemu svjedočimo i uistinu je inspirativno.
