Sunčanu nedjelju u travnju provela sam na meni najljepši mogući način kombinirajući planine i more. Nakon užurbanih radnih tjedana veselila sam se izletu u prirodu i provođenju vremena s dečkom te sam po ne znam koji put ustvrdila kako su krajolici naše zemlje zaista lijepi. Tog smo izrazito toplog jutra krenuli prvo na Sjeverni Velebit, na moj omiljeni Zavižan i nakon ukusnog doručka na svježem zraku i domaćeg planinskog čaja obišli smo okolne vrhove. Volim taj mir koji mi donosi priroda. Hodajući tako u gojzericama misli se smiruju, a glava i tijelo mi se pune posebno finom, mekom energijom. Vidici koji se pružaju nakon što se popnemo na vrhove neopisive su ljepote. Očarava me taj spoj planine i mora.
Neodoljiva ljepota planina i mora
Sa Zavižana pogled puca na okolne otoke Rab, Pag, Krk, Lošinj te planinu Učku. Ne mogu se nadiviti ljepoti koliko god puta posjetila to meni čarobno mjesto. Domaćin Ivan iz Planinarskog doma Zavižan je jako srdačna i nenametljiva osoba, a svi planinari znaju koliko je lijepo kada u domu sretnete osobu poput Ivana. Do Zavižana na 1676 metara nadmorske vine možete doći i automobilom te ga parkirati u podnožju doma pa od tamo posjetiti okolne vrhove kao što smo to mi ovaj put napravili. Zavižan je početno mjesto za razgledavanje jedinstvenog botaničkog vrta, a polazišna je točka za planinarenje najpoznatijom Premužićevom stazom koja će vas fascinirati svojim geomorfološkim oblicima stijena, šumama i livadama. Sama staza je toliko dobro napravljena da je dostupna za mlade i stare.
Ispunjeni ljepotama planine spuštamo se autom prema uvali Zavratnica koju prvi put posjećujemo. Kako se osjećam najbolje opisuje hashtag #jedvačekanje. Otkrila sam ju tek kad sam nedavno gledala serijal dokumentarca Andree Buče Na magistrali i već sam sad tada znala da mi je ta uvala na bucket listi.
Otkrivanje skrivene uvale Zavratnica
Uvala Zavratnica pravi je raj netaknute prirode. Ova oko 900 metara duga uvala skrivena od direktnog pogleda javnosti nudi jedinstvenu mješavinu prekrasne prirode, moćnih stijena, tunela, potopljenog broda i najljepše boje mora – one smaragdne. Očaravajuća ljepota i mir uvale Zavratnica idealna je kada želite pobjeći od svakodnevice i uroniti u idilični život Mediterana. Do uvale možete doći na tri načina: autom iz smjera Jablanca do vidikovca koji je besplatan, ali iako je pogled prekrasan ne vidi se cijela uvala pa nakon uspona na vidikovac spuštate se prema uvali planinarskom stazom koja je puna sitnog šljunka pa pripazite kako hodate, a i bit će vam potrebna čvrsta obuća. Drugi način je šetnicom iz Stinice, malog simpatičnog mjesta iz kojeg ide trajekt za otok Rab. Treća mogućnost je brodom – jedva čekam. Kako je uvala zaštićena i spada pod Park prirode Velebit plaća se ulaz od 5 eura po osobi dok za brodove vrijede drugačije tarife.
Sive stijene velebitskog kamena spajaju se s modrim i zelenim nijansama čistog mora
Oko same uvale vodi lijepa staza, a ja sam se kao malo dijete koje prvi put vidi more divila netaknutoj prirodi, kristalno čistom moru i spektakularnim stijenama. Skrivena uvala Zavratnica pruža prekrasan panoramski pogled i priliku da doživite pravi, netaknuti komadić raja. ‘Želim ostati’, šaputala sam sve dok od siline ljepote nisam svoje zadovoljstvo mogla suspregnuti pa sam naglas govorila koliko mi je sve lijepo. Dečko je već naučen na moju radost, a i u potpunosti se slaže sa mnom. Zavratnica vas ne može ostaviti ravnodušnim i to je mjesto koje morate barem jednom posjetiti.
Čim smo došli do zaljeva presvukli smo se u badiće i krenuli se osvježiti jer je vani bilo oko 30 stupnjeva. Ono što tada nisam znala da je taj dio prepun hladnih izvora pa je more bilo ledeno, možda nekih 12 stupnjeva. To me naravno nije spriječilo uživati u plivanju, ali kako su mi se sledile šake i stopala zaključila sam da bih nakon dva kupanca ipak mogla malo van na sunce. Zaštitni faktor je obavezan, to se podrazumijeva. Dečko i ja krenuli smo se još mokri od kupanja šetati nastavkom staze oko uvale gdje smo naišli na svega nekoliko posjetitelja koji su odmarali u hladovini.
Kupanje u smaragdnom raju
Došavši do sredine uvale oduševio me je pogled da smaragdnu boju mora, a kako mi je bilo super toplo spontano sam odlučila opet zaplivati. Dečko je malo pričekao, ali dok sam uzviknula da je more super toplo, baš kao na Braču, nije oklijevao ni trenutka. Osjećaj je bio fenomenalan!
Osvježavajuć i čaroban u isti mah. Preplivali smo uvalu širinom i došli iznad potopljenog broda. Upravo su ovu prekrasnu uvalu koristili Nijemci, Britanci i Talijani te u Drugom svjetskom ratu međusobno potapali brodove. Iako je ta povijest ružna, olupina njemačkog broda mirno počiva u prirodi i raj je za ronioce.
Na izlasku iz uvale vraćali smo se stazom koja vodi do Stinice te kao pravi planinari presjekli put i brže došli do auta. Na putu smo prošli kroz tunel i otkrili nove prekrasne poglede. Priroda uvale nudi zaštićeni cvijet ilirsku peruniku koja baš u proljeće ukrašava kanjon najljepšom nijansom ljubičaste boje. Bilo je tu raskošne brnistre u boji sunca. Okrenula sam se još jednom kako bih upila ljepotu mojih omiljenih boja, plave i zelene te smo stigli do Senja na kasni ručak. Magistrala na kojoj su prevladavali motorist nastavila nas je oduševljavati. Bio je ovo jedan od onih savršeno provedenih dana o kojima ćemo pričati još danima, a uvijek ćemo ga se sjećati kao prelijepo iskustvo.
Fotografije: Erna Žganjar
