Ako redovito koristite društvene mreže, zasigurno ste primijetili trend kremastih nijansi i prirodnih tekstura pješčane boje koje posljednjih godina vladaju interijerima. Luksuz mramornih ploha još je tu, a s vremenom su se sivilu u uređenju pridružili i topliji, ali ništa manje neutralni, bež tonovi.
Kuhinje od prirodnih materijala poput hrasta (ali bajcanog!), mramorne radne plohe i kameni stolići, dizajnerske sofe od buklea boje vanilije i umjetnine koje su samo monokromatske teksture izgledaju skupocjeno, no nakon nekog vremena provedenog scrollajući internetom moramo se zapitati: gledam li ja cijelo vrijeme jedno te istu kuću na različitim profilima? Gdje su nestale boje?
Luksuzni minimalizam
Bež val stigao je paralelno s minimalističkim svjetonazorom koji je htio zauzdati neukrotivi konzumerizam. „Ako ne izaziva radost, riješite se toga“, ljubazno je naredila Marie Kondo, a s velikim čišćenjem kućanstava, čini se da smo iz njih izbacili i boje.
Kao ultimativna trendsetterica ponovno se nametnula Kim Kardashian, koja je u braku s Kanyeom objeručke prigrlila minimalizam te svoj dom, izuzev dječjih soba, pretvorila u svetište boje vanilije.
Takav dobro osmišljeni prostor u kojem svaka stvar ima svoje mjesto, donosi neku novu generaciju naizgled asketskog luksuza, pa nije ni čudo da su mnogi poželjeli slijediti trend.
No Chelsea Fagan na svom YouTube kanalu The Financial Diet upozorava i na jednu drugu dimenziju tog stila koji naziva „Airbnb chic“. Bijelo-na-bijelo-na-bijelo stil ukazuje da si osoba može priuštiti održavanje takvih osjetljivih komada namještaja, ali je popularan i kod preuređenja povoljnijih nekretnina za preprodaju, jer „što nekretnina ima manje osobnosti, lakše ju je prodati“.
„Oni koji su tako uredili dom za prodaju odabrali su te predmete ne samo zbog onoga što jesu, nego i onoga što nisu: bezopasni, neškodljivi, nisu uvredljivi. Takvi domovi nisu nužno stvoreni da bi se u njima živjelo, već da bi takvi ušli u ugovor“, navodi.
Bilo bi pogrešno tvrditi da je takva estetika u potpunosti lišena karaktera, uostalom, i sama sam djelomično poklonica (ili žrtva) tog stila, te sam nekadašnji color-blocking mjestimično zamijenila texture-clashingom. I priznajem, čiste linije i plohe smiruju i pozivaju na veću urednost. Nije zanemariv ni aspekt održivosti koji podrazumijeva ovakav klasičan stil, pa pojedini komadi namještaja mogu dugo trajati, ali i uklopiti se u promjene ako/kad nam takvo uređenje dosadi.
No kako se trendovi ciklički izmjenjuju, tako će i ovaj s vremenom splasnuti, a neki već najavljuju veliki povratak boja.
Säd beige childrün
Dotad, još ćemo neko vrijeme gledati fotografije i moodboardove 50 nijansi bež, koja je osim u interijerima prisutna i u modnim kombinacijama, ali i u dječjim igračkama. Sjećate li se (ili ste ga možda upravo pospremili) šarenog nereda igračaka u svim mogućim bojama spektra, od lego kockica, preko plišanaca do Barbika? Ta „technicolor“ vremena su gotova – kažu trendovi na društvenim mrežama.
Pinterest i Instagram nalažu da se i dječje igračke trebaju uklopiti u neutralne interijere, pa su raznobojne kockice zamijenile one s vidljivom teksturom drveta. Baloni? Smeđi. Odjeća – također u nijansama od zobene kaše do Čokolina.
Sveprisutnost ove estetike postala je izvorom i duhovitih videa na društvenim mrežama, posebice profil autorice Hayley DeRoche, poznatije kao That Sad Beige Lady. Svojim kratkim objavama u kojima ovu bež estetiku i djecu u reklamnim kampanjama koja više ne izgledaju veselo i zaigrano, već zamišljeno, usporedila je s likom i djelom poznatog redatelja Wernera Herzoga, te osvojila publiku – i pogodila u žicu.
Kad su djeca u pitanju, ova je estetika izazvala brojne polemike – od oduševljenih poklonika minimalističkog i „colour-challenged“ stila, do onih koji upozoravaju da bi manjak boja mogao utjecati na razvoj djeteta. „Nijedna boja nije inherentno loša za bebe, ali neki aspekti boja mogu imati pozitivan učinak“, presudila je Jody LeVos, stručnjakinja za dječji kognitivni razvoj za PopSugar, ističući da bebe čije su oči u razvoju bolje vide kontrastirajuće boje ili uzorke, a to potiče njihov razvoj, slaže se liječnik Harvey Karp. I koliko god takva estetika odraslima možda bila atraktivna, bebama se često stopi s pozadinom, a djeci naprosto – dosadi.
No dodaje: „Mentalno je iscrpljujuće za bebe biti stalno izloženima stimulativnim zvukovima, bojama ili gužvi. Periodi smanjene stimulacije može im dati prijeko potrebno vrijeme da napune baterije za kasnija uzbuđenja“. I ne samo za bebe, dodala bih.
Pa kad se radi o trendu 50 nijansi bež, parafrazirat ću Oscara Wildea: „Umjerenost u svemu, pa i u umjerenosti“. Ne škodi nam dodati i malo boje u život!
