„Koje su moje mane? Pa, vjerojatno perfekcionizam. Zaista sam temeljita i izrazito pazim da svaki zadatak obavim savjesno i… pa… najbolje što mogu, uvijek“, popularan je odgovor na razgovorima za posao kada dođe do onog apsurdnog dijela samoprocjene u kojem se i dalje želimo prikazati kao idealni kandidati, ali MORAMO samima sebi naći neku prihvatljivu manu.
No lažni perfekcionisti nikada neće znati svakodnevne muke istinskih perfekcionista: kako reći kolegi da je svoj dio zadatka odradio osrednje u najboljem slučaju, a ne ispasti totalni seronja? Kako zaspati otkrivši tipfeler u tekstu nakon što je otišao u print?!
Zašto je perfekcionizam sve samo ne savršen
Imate osjećaj da što god radili – nikad niste gotovi? Stalno ste pod stresom? Kritični ste prema sebi, ali i drugima? Zbog želje da sve uvijek bude savršeno, ne usudite se riskirati niti biti previše kreativni? Nikad ništa ne stižete? Dobro došli u nepopularni klub tragatelja za savršenstvom.
Za mnoge je život stalna težnja za izvrsnošću, bilo da se radi o poslu, školovanju ili životnom stilu. I taj trend se samo povećava: studija provedena na preko 41,000 ljudi pokazuje da se perfekcionizam s vremenom povećao, a krivce možemo pronaći u društvenim mrežama gdje se uspoređujemo s drugima, ali i u sve kompetitivnijem tržištu rada, prenosi Forbes.
Ironično, ta težnja da budemo savršeni zapravo nas sprečava u napretku. Stručnjaci su otkrilli da je perfekcionizam povezan s burnoutom na poslu, ali i s tjeskobom i depresijom.
Stav da smo mogli bolji, da UVIJEK može bolje i da nikad nismo dovoljno dobri zapravo djeluje demotivirajuće i koči nas u samom radu, pa i karijeri. Ako se uvijek vraćamo jednom te istom zadatku, nećemo se daleko odmaknuti od mrtve točke. Možda ne vrijedi za sve poslove, ali u mnogima od njih dobro završen zadatak bolji je od odličnog nedovršenog.
Ne zaboravimo da u većini poslova radimo s drugima i da kao perfekcionisti i od njih imamo određena očekivanja (premda najčešće ne tako visoka kao od sebe) što može dovesti do konflikta i hladnijih odnosa i dugoročno nas kočiti – jer više će napredovati onaj s kojim drugi zapravo vole raditi.
Kako „smanjiti doživljaj“?
Postavite si rokove. Do as I say, no as I do… Neke stvari je lakše reći nego napraviti, ali ako mislite da imate svo vrijeme ovog svijeta, tako ćete se i ponašati. Ne-perfekcionisti će možda s takvim razmišljanjem otići na kavu, ali ne i vi. No ako postavite jasne ciljeve i rokove u kojima ih trebate ostvariti (npr. predati izvještaj za 2 sata), nećete gubiti vrijeme na cjepidlačenje oko sporednih sitnica.
Zatražite podršku. Bilo da se radi o terapeutu koji vas može praktičnim vježbama usmjeravati ili barem prijateljici kojoj možete povjeriti svoje strahove i koja vas s vremena na vrijeme može podsjetiti da ste savršeni takvi kakvi jeste bez iznurivanja – nemojte si (opet) natovariti teret pokušavanja biti savršeno nesavršenima.
Promijenite svoj način razmišljanja. Um, ok, to mi NIKAD nije palo na pamet… Hvala, stručnjaci. Ali u nečem imaju pravo – i ponovite to za mnom: NE MOŽETE BITI SVIMA SVE U SVAKOM TRENUTKU (to je samo film s Michelle Yeoh – i mnoštvom specijalnih efekata). Pokušajte biti manje strogi prema sebi i drugima i vidjet ćete da će stvari i dalje funkcionirati, a vi ćete se osjećati lakše i zapravo motiviranije.
Ja već počinjem: namjerno sam „posijala“ par tipfelera u ovom tekstu i stisnut ću „Objavi“. Rad na sebi počinje sada. Pridružite mi se, izmučeni perfekcionisti, i ignorirajte ih. Uživajte u nesavršenostima.
