Kada je Andy Warhol proročki izjavio da će u budućnosti svatko tko poželi biti slavan 15 minuta, nije ni slutio da će ga njegov frend još za života demantirati. Jer kako drugačije opisati Michael Chowa, kineskog poduzetnika i vlasnika lanaca restorana Mr. Chow, zabavljača i umjetnika koji je od dana kada je iz Kine došao u London radio svim snagama na tome da postane poznat. Ili je zapravo točnije reći da se izvuče s dna na kojem se kao doseljenik našao i da preživi, a slava je došla kasnije te traje puno, puno dulje od 15 minuta. Pogledali smo zanimljiv dokumentarac ‘Poznat kao Mr. Chow’ na HBO kanalu, a ovo su najvažnije lekcije koje smo naučili…
Život u tuđini: Moraš jesti gorko i smisliti 3. opciju
Kada se Michael Chow, pravim imenom Zhou Yinghua zatekao sa sestrom u londonskom internatu, gdje ih je mama poslala brodom da ih spasi od revolucije koja se događala u Kini, Michaelu se cijeli svijet srušio. Sam, napušten, maltretiran od ekipe u školi, siromašan – trebalo mu je vremena da skupi snage i nauči se boriti. Ili kako on kaže da zamisli život kao rupu iz koje će se svom snagom izdići i ugrabiti svoj komadić svjetlosti. Okej, lijepo je to reći, no kako to izvesti kada za Kineze u Londonu postoje samo dvije opcije – ili ćeš raditi u praonici rublja ili u kineskom restoranu. Treba smisliti i treće rješenje, pomislio je Chow. A što kažete da počnem glumiti na filmu? Naravno, pomogla je i ona stara kineska poslovica koja kaže – da bi nešto dobro radio moraš jesti gorko, a to znači odricati se i dobro zapeti.
Iskoristi zvjezdanu auru: Kako zaraditi za život i namirisati formulu uspjeha
Doduše, na film se trebalo uvući na stražnja vrata, a malo iskoristiti i sestrine informacije. Naime, Michaelova sestra je studirala glumu pa je tako i mladić među prvim imao informacije gdje se održava koja audicija i rado uskakao u male epizodne uloge. Tek toliko da ubiju njegov lik već u prvim sekundama ili da uleti u kadar kao pomoćno osoblje. No koga briga kada se Michael mogao pojaviti u filmovima s najvećim zvijezdama kao što su Charlton Heston, Ava Gardner i Monica Vitti. A to znači i pomno proučiti njihove manire – kako se drže, što govore, kako ponašaju. Ukratko, učiti od najvećih.
Ekscentrik, aristokrat, umjetnik: Hrabrost da budeš drugačiji
Iako je njegova karijera mogla stati na nano-ulogama u velikim filmovima, Michael je vrlo brzo spoznao što London u swinging sixties zapravo voli. “Moraš biti ekscentrik, aristokrat ili umjetnik” da bi te ljudi poštovali. Iako mu mnogi predbacuju da je cijeli život želio pošto-potom biti poznat, zapravo je njegov pravi razlog bio zakopan puno dublje – naprosto ga je smetala diskriminacija koju je svakodnevno doživljavao i želio je naprosto da ga ljudi poštuju. Doduše, na pravi put ga je malo usmjerio i vidovnjak u Šangaju koji mu je prvi bacio bubu u uhu da je tajna njegovog uspjeha u tome da bude drugačiji. “Što budeš ekscentričniji, to ćeš biti uspješniji.” I tako je rođen Michaelov look s pilot-naočalama i super uskim odijelima.
Šik nad šikovima: To nije restoran nego kazalište
Izgleda da je formula s ekscentričnim odijevanjem upalila jer Michael je uskoro upoznao i legendarnu modnu urednicu magazina Vogue Grace Coddington koju je očarao svojim super osjećajem za estetiku i dizajniranjem svega čega se dotakne te su se nabzraka i oženili. A tu se rodila i ideja za prvim restoranom pod imenom Mr. Chow. “Nazvao sam ga tako jer je to bio jedini način da ljudi uz moje ime spominju i gospodina”, izjavio je iskreno Michael.
No da bi osigurao da njegov restoran bude totalno drugačiji od svih Mr. Chengova i ostalih lanaca, Michael je prvi shvatio da treba igrati na kartu doživljaja, a to znači pretvoriti restoran u kazalište – od spektakularnog uređenja, ceremonija posluživanja, pravljenja špageta pod svjetlima reflektora gdje kuhari vitlaju rezancima kao u kineskom cirkusu do umjetničke klijentele. I da, ne bi li ponovo natjerao ljude da ga cijene pobrinuo se za pakleno visoke cijene. Jedini koji su mogli plaćati hranu u naturi su bili poznati umjetnici koji su za uzvrat mogli dati vlasniku i svoja umjetnička djela ili nacrtati što god na salveti i bilježnici. I tako je rođen koncept restorana i galerije.
Cross-koncept: Restoran, klub i galerija
Formula je bila tako uspješna da je Michael uskoro dobio i poziv da otvori podružnice u Americi i ne manje bitno – priliku da se skompa s Andyjem Warholom. Pun pogodak je naravno bio što je Mr. Chow restoran smjestio odmah u blizini kultnog Studia 54 pa tako nije bilo celeba koji prije izlaska u noćni klub nije svratio napuniti rezerve u njegov restoran – od Micka i Biance Jagger, Gregoryja Pecka, Jacka Nicholsona i Mae West, Jean-Michela Basquiata, Andyja Warhola i Eda Rusche. A nije odmoglo ni to što je Michaelova druga supruga Tina Chow – bivši model i dizajnerica nakita bila toliko očaravajuća da je pola New Yorka bilo zaljubljeno u nju. Naravno da je restoran bio kazalište za sebe tako da je Chow koji je živio u stanu iznad restorana instalirao i periskop s video kamerom u stropu kako bi mogao gledati predstavu iz svog ureda, a David Hockney je dizajnirao i šibice Mr. Chow. Izgleda da predstava i dalje traje, jer Kim Kardashian je nedavno svratila na klopu, a Jay-Z i Mariah Carey već odavno pjevaju o kultnom restoranu.
Kako se boriti s deprom: Umjetnost i nova ljubav kao terapija
Bio sam daleko premlad kada me je mama poslala na drugi kontinent i na silu odvojila od obitelji, mislio je godinama Michael koji je vrlo teško podnio odvajanje od obitelji. No kasnije će shvatiti da je to bila ljubav. No to mu neće nimalo pomoći kada će se morati suočiti s tri propala braka, s nesrećom da je izgubio roditelje u Kini te da je njegova supruga Tina preminula od AIDS-a u 41. godini života. “Cijeli život sam bio ovisan o kocki, no kada sam shvatio da imam ozbiljan problem s depresijom, vratio sam se svojoj prvoj ljubavi – slikanju”.
I tako je rođen umjetnik M. “Bilo bi doduše smiješno da svoje radove izlažem kao Mr. Chow”, izjavio je Michael koji se u poznim godinama odlučio na još jedno zanimljivo putovanje. Čudesan je njegov način rada na gigantskim platnima koje pršte od boja i tekstura – od špricanja boja, razbijanja struktura čekićem, bacanja jaja na oko te varenja i slikanja vatrom. Kao da neki vrhunski kuhar poludi i poželi kuhati samo za sebe i to na velikom platnu. No s druge strane, Michael se samo vratio svojoj prvoj ljubavi koju je otkrio kada je tek došao u Londonu – slikanju.
Hrabrost da sve propadne: I da ponovo nađeš svoj zen i kreneš ispočetka
Kada se Michael našao u ozbiljnoj egzistencijalnoj krizi nakon sloma trećeg braka i kada je svoju vilu stavio na prodaju, a sve uložio na umjetnost, prijatelji i menadžeri su mu ozbiljno savjetovali da pripazi što radi jer bi vrlo lako mogao sve izgubiti i spasti na prosjački štap. “Ne bojim se siromaštva, tamo sam već bio. Na samom dnu, izjavio je Michael. Imao sam malu sobicu, jedan krevet, jednu zdjelu, jednu vilicu, jedan prozor. Znam kako je to kada moraš jesti gorko. No s druge strane, čak i kada bi se to dogodilo, čovjek pronađe svoj zen i uvijek smogne snage da krene graditi svoj svemir ispočetka.“
