Znate onaj stari vic kada su pitali Muju što je gore – nezainteresiranost ili neznanje pa je mrtav-hladan odgovorio “Ne znam, niti me zanima.” E pa tako sam i ja godinama mislila da je gore navedeni odgovor dobar samo kada se događa u vicevima pa sam mnogim sugovornicima govorila da nešto znam, da sam čula za stvar, osobu, nepoznatu pojavu. No prava je istina bila ta da sam si mislila – ma proguglat ću je kasnije. I nije to baš tako velika laž. Samo je krivo korištenje glagola jer, ako ćemo biti precizni, trebala sam samo reći – “Iskreno, nemam pojma o čemu pričaš, ali ću znati za desetak minuta. Ako mi WiFi bude radio.”
Fake it till you make it’
A tek na sastancima s partnerima, šefovima, kolegama? Koliko sam puta kimala glavom, držeći fige da mi se neznanje ne vidi u očima. Uostalom, nisu li i TED Talk predavanja bila puna veličanja metoda ‘Fake it till you make it’. I baš kada smo se toliko ufurali u prvi stupanj glume, stigla su nova pravila koja kažu – prestanite glumatati i fingirati da baš sve držite u svojim rukama. A što kažete da jednom za promjenu priznate da nešto ne znate i da prihvatite neizvjesnost. Da, ovo se odnosi čak i na šefove najvećih kolektiva.
Iskreno, ne znam, ali…
Uostalom, to nam je već odavno upisano u genima, jer možemo se mi sada praviti koliko hoćemo da baš volimo iznenađenja i skrivene goste koji skaču iz mraka u kuhinji na rođendan, no činjenica je da baš rijetki obožavaju to stanje neizvjesnosti gdje je baš sve moguće, a opasnosti doslovce vrebaju iza svake sjene.
Kako se dakle izvući iz te gadne iluzije da baš sve imamo pod kontrolom? Za početak, pokušajte se osloboditi fiks ideja iz budućnosti te režirati sve moguće ishode koji se vjerojatno neće ni dogoditi. Pod dva – prestanite upotrebljavati onaj stav da ste vi rođeni spremni. I pod tri – naučite živjeti u sadašnjosti i rješavati probleme kako vam dođu. I da, slobodno što češće koristite Mujin odgovor da nešto ne znate. A o nastavku rečenice – niti me zanima. prosudite sami.
Naslovna fotografija: Unsplash
