Znate li one čudne osobe koje zaustavljaju potpune strance na ulici kako bi im dale kompliment? Ja sam jedna od njih. Privuče li mi pažnju nečija odjevna kombinacija, zanimljiva tetovaža ili lijep osmijeh, bez imalo razmišljanja ću im pristupiti i iskazati oduševljenje. Kroz život mi je ta navika donijela poneke čudne poglede i povremeno kolutanje očima, no nemjerljivo češće rezultiralo je iskrenim osmijehom i rečenicom „Hvala, upravo ste mi popravili dan“. Spomenuto ne radim iz nekog ogromnog altruizma ili (nerealne) ideje o tome da sam baš ja ona koja je sposobna usrećiti sve oko sebe; radim to naprosto zato što su riječi jedini način na koji se znam izraziti. No onda sam se upoznala s teorijom o pet različitih jezika ljubavi te su mi neke stvari naglo postale jasnije.
Idejni začetnik teorije Pet jezika ljubavi te ujedno i autor istoimene knjige, Gary Chapman, 1992. godine iznio je taj koncept kako bi javnosti ponudio objašnjenje, ali i praktične savjete za prevladavanje izazova u odnosima. Istaknuo je kako osvještavanje vlastitog, kao i tuđeg jezika ljubavi doprinosi kvalitetnijoj komunikaciji te izgradnji stabilnijih romantičnih, obiteljskih, prijateljskih i poslovnih odnosa.
Chapmanovih Big5 su riječi afirmacije, zajedničko vrijeme, praktična djela, fizički dodir i darivanje. Svatko od nas dominantno „govori“ jednim od navedenih pet jezika, no najčešće je prisutna kombinacija 2 ili 3 od kojih je jedan iznimno izražen, dok se ostali javljaju sporadično.
Big5 jezika ljubavi
Riječi afirmacije uključuju ono famozno „Volim te“, ali nipošto se ne odnose isključivo na grandiozne izjave ljubavi. U ovu kategoriju spadaju svi oni sitni, gotovo neprimjetni komplimenti koje možete dati ili primiti u toku dana, poruke ohrabrenja prije važnog ispita ili razgovora za posao, riječi utjehe u teškim trenucima i sve nalik tome. Vjerujem u tebe/ Imaš ugodan glas/ Zaista si nešto posebno/ Drago mi je što smo se upoznali/ Volim tvoj smisao za humor/ Ovdje sam ako me zatrebaš/ Javi se kad stigneš kući – ovakve i njima slične rečenice način su na koji osoba koja govori ovim jezikom poručuje da vas vidi, cijeni i voli, a želite li se približiti nekome takvom pokušajte im uzvratiti na sličan način.
Zajedničko vrijeme, kao što sam naziv govori, obuhvaća provođenje vremena u nekoj zajedničkoj aktivnosti. Sam izbor aktivnosti manje je važan od načina na koji se osobe odabiru posvetiti jedna drugoj kroz spomenutu aktivnost – kvalitetno zajedničko vrijeme zahtijeva potpunu posvećenost drugoj osobi. To podrazumijeva uklanjanje svih ometajućih faktora, poput konstantnog tipkanja na mobitel, odgovaranja na pozive, paralelnog obavljanja nekog drugog zadatka i slično. Ovo je vrijeme za izgradnju odnosa, a ne produžetak radnog vremena ili prilika za uhvatiti korak sa svim obvezama s kojima ste u zakašnjenju. U mom slučaju čak i zajedničko vrijeme uključuje, pogađate, razgovor.
Riječi ili djela?
Bez obzira na to što sam često zanesena vlastitim monolozima, ne postoji puno toga što mi je u životu ljepše od sugovornika koji se u mom prisustvu osjeća dovoljno sigurno i slobodno povjeriti mi svoje najdublje misli, želje, snove, strahove i pogreške. Za vas zajedničko vrijeme možda znači nešto sasvim drugo, i to je potpuno u redu. Bitno je jedino da pronađete aktivnost koja je jednako prihvatljiva vama te osobi s kojom je odabirete dijeliti.
Praktična djela kategorija su koja mi je kroz život zadala najviše problema. Kao netko tko od malih nogu teško traži pomoć te vječito govori „Mogu i sama!“, ideja o tome da drugi obavljaju nešto za mene umjesto toplinom, ispunjavala me nemirom. Ako netko nešto učini umjesto mene, to zasigurno znači da nisam sposobna napraviti to sama, zar ne? Trebale su godine da shvatim kako neki ljudi svoju ljubav izražavaju nesebičnim djelima kojima se trude olakšati teret onih oko sebe, a prihvatiti ta djela ne znači priznati vlastiti poraz već prihvatiti njihovu ljubav. Praktična djela nisu uvijek velika i lako primjetna, ponekad je riječ o sitnim gestama poput svježe skuhanoj kavi koja vas ujutro čeka na stolu, promijenjenom ulju u automobilu ili odlasku u dućan umjesto vas. Osobe koje ljubav izražavaju na ovaj način istinski žive onu „Djela, ne riječi“, a svi mi koji pripadamo kategoriji pričalica trebali bismo naučiti prepoznavati njihov jezik.
Fizički dodir četvrti je jezik ljubavi, a osobama koje dominantno govore njime dodir je osnovni alat iskazivanja i prihvaćanja ljubavi. Podrazumijeva se kako je riječ o sporazumnom, obostrano prihvaćenom fizičkom kontaktu te će on izgledati znatno drugačije ovisno o samoj prirodi odnosa. U obiteljskim i prijateljskim odnosima najčešće je riječ o zagrljaju, dok je u romantične odnose utkana i seksualna komponenta. Fizičkim dodirom istovremeno se ispunjava i emocionalna potreba za bliskošću, a osobama koje ga cijene čak i najmanji dodir, poput tapšanja po ramenu, može značiti više od beskrajnih riječi pohvale.
‘Mislim na tebe i želim te obradovati’
Kada je riječ o darivanju, ne misli se na konstantno kupovanje skupocjenih darova već sitnica koje nose primarno sentimentalnu vrijednost. Vjerojatno imate barem jednog prijatelja ili poznanika koji sakuplja magnete s putovanja, snježne kugle ili maštovito ukrašene upaljače, a darivanjem takvih stvari ne poklanjate im predmet nego šaljete poruku „Mislim na tebe i želim te obradovati“. Pojedinci koji pripadaju ovoj kategoriji ne samo da uživaju u opisanim sitnim iznenađenjima već glase za one koji poklanjaju najpromišljenije moguće darove. Teško ćete ih uloviti kako bliskoj osobi uručuju poklon-bon za rođendan, vjerojatnije je da će provesti dane i tjedne osmišljavajući unikatan dar kako bi izmamili nečiji osmijeh na lice.
Za kvalitetan odnos nije nužno govoriti istim jezikom, štoviše, nerijetko upravo različitosti dodaju onaj poseban začin. Međutim, kako biste izbjegli (potpuno nepotrebne) nesporazume, nije loše osvijestiti vlastiti način iskazivanja ljubavi te načine svih onih koji vas okružuju. Težite li izgradnji zdravih odnosa, upoznajte druge s vama materinjim jezikom ljubavi, no također pokušajte savladati i onaj strani. Ovim putem ispričavam se svima koji su se našli na suprotnom kraju mojih beskrajnih bujica riječi. One su ovdje kako bih vam pokazala da mi je stalo, no pokušat ću (bar povremeno) konzultirati prevoditelja.
Naslovna fotografija: Unsplash
